Telaščica - od klifova i slanog jezera, preko štriga i legende o grčkom blagu, do budućeg modernog centra za posjetitelje

Zadarski je arhipelag nadaleko poznat kao jedan od najrazvedenijih, a time i najljepših u zemlji. Nedirnut akvatorij, koji obuhvaća brojne otoke, otočiće, plaže, skrivene uvale i prekrasne zaljeve neopisivih boja, godinama privlači nautičare i ljubitelje prirode s raznih strana svijeta. Zapravo, posjet ovom privatnom raju budi sva osjetila i nudi nužno potreban mir, odmor za dušu i tijelo. Dočekat će vas ljubazni domaćini, ispričat će vam legende i mitove o svome mjestu, te vam ponuditi pravu domaću hranu.

A jedan od otoka toga nezaobilaznog zadarskog arhipelaga, kojemu se itekako vrijedi vraćati, u kartama iz srednjeg vijeka bio je označen kao Insula Magna ili Insula Maior. Danas ga jednostavno zovemo Dugim otokom. Iako je doslovno svako mjesto na tom predivnom otoku posebno samo po sebi i zaslužuje zaseban članak, ipak se nekoliko njih posljednjih godina više ističe, možda baš zahvaljujući društvenim mrežama, zbog kojih su postali nadaleko poznati.

To su plaža Sakarun, svjetionik Veli rat i Park prirode Telašćica sa svojim jezerom Mir.

Plaže i klifovi

Zahvaljujući iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značenju, ova potonja uvala, okružena s 13 otoka i otočića, sa šest otočića unutar same uvale, proglašena je Parkom prirode još 1988. godine. Status zaštićenog područja dobila je već 1980., zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskoga dna te zanimljivom arheološkom nasljeđu.

Područje Parka prirode Telašćica bogato je suprotnostima: tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane te divljim strmim klifovima s druge strane; s jedne su strane područja šuma alepskog bora i hrasta crnike, a s druge ogoljeli kamenjar; postoje područja obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područja degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.

Ta jedinstvena uvala najsigurnija je, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskome moru, a krase je moćni strmci, takozvane stene, koje se uzdižu i do 161 metar nad morem i spuštaju u dubinu do čak 90 metara, i konačno slano jezero Mir s ljekovitim svojstvima. Grpašćaka, Grbašćaka ili Grebašćaka ime je najviše i najdojmljivije od svih jadranskih hridi. Vjerujte nam, stajati nad njom gotovo je kao stajati na rubu svijeta. Pogled i osjećaj koji se pamte.
Najslikovitiji među otocima je Katina, u čijoj se uvali nalazi poznati restoran “Mare”, a najneobičniji zasigurno Taljurić, koji izgleda kao tanjur, visok je samo tri metra, za nevremena je potpuno pod morem, na njemu nema vegetacije, a izdaleka izgleda kao ravna ploha.

U okolini tih otoka, kao i u cijelom PP Telašćica, možete vidjeti predivne obrađene livade te brežuljke prekrivene bogatom mediteranskom vegetacijom s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet parka broji više od 300 biljnih i 300 životinjskih vrsta. Da biste doživjeli taj čarobni morski svijet, dovoljna je maska i disalica, ili se možete pridružiti jednom od ronilačkih klubova koji već godinama organizirano posjećuju pet lokacija na području parka. Mnogi ribari dolaze loviti na ovo područje, naravno, samo kad je to dopušteno. Koliko je važno ribarstvo na području parka, govori i znamenita Darovnica o prvom spomenu ribarstva u Hrvata iz 10. st. kojom plemići Zadra ustupaju pravo ulova u Telašćici samostanu svetog Krševana, a da je ono od pamtivijeka bilo najvažnija gospodarska grana, ogleda se i u ostacima antičke cisterne i vivarija vile rustike u morskom tjesnacu Mala Proversa iz 1. stoljeća.

Čuvaju prirodu

Upravo zbog svih tih atraktivnosti koje smo do sada barem malo uspjeli nabrojiti, PP Telašćica je jedan od posjećenijih parkova prirode. Godišnje ga posjeti više od 100 tisuća posjetitelja, a baš je prošla, 2018. godina, bila i rekordna, kad je kroz park prošlo čak 125.618 gostiju. Pohvalno je da se sav prihod od posjetitelja koji Javna ustanova parka ostvari koristi isključivo za njegovu zaštitu, održavanje i promicanje.
Postoji i jedna ploveća atrakcija u parku.

Ne, ne govorimo o nekoj megajahti poznate svjetske face, nego o najpopularnijem kajiću u tom dijelu Jadrana.

Evo mali mig: zamislite samo da ste na svojoj jedrilici, plovite našim predivnim morem i, naravno, želite barem neko vrijeme provesti u raju, parku prirode Telašćica. Ipak, kad se ujutro probudite, nešto vam u tom raju nedostaje. Recimo, topli kroasan ili krafna s čokoladom. A u dućan ne možete jer ste udaljeni nekoliko milja od prvog naseljenog mjesta. Koliko bi samo bilo lijepo da taj dućan dođe do vas... Kad, odjednom, evo njega!

Ime mu je Sebastijan Jagić, vlasnik je plovećeg marketa “Toni’s market” i cijele sezone donosi jahtašima i jedriličarima svježe voće, povrće, piće i ostale potrepštine drito pred brod. Sebastijan ima 27 godina, a već s 12 ukrcao se s didom Josipom, zvanim Toni, na tu malu barku kako bi zaradio džeparac. Ove godine, u kolovozu, “Toni’s market” proslavio je 40 godina postojanja i opskrbljivanja nautičara na području Telašćice i sjevernog dijela kornatskog arhipelaga.

Osim simpatičnog i radišnog Sebastijana, velika su atrakcija otoka i domaći pripitomljeni tovari, koji su posljednjih desetak godina u cijeloj Dalmaciji potpuno izgubili važnost i status koji su nekada imali. Na Dugom otoku, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske gdje postoji tradicija korištenja magaraca, dolazi do njihova napuštanja. Nastao je problem gdje i kako zbrinuti te napuštene magarce.

Zbog toga je Park prirode Telašćica u posljednjih nekoliko godina postao svojevrsno utočište za napuštene tovare na Dugom otoku. Tu ih lokalno stanovništvo dovodi i ostavlja. U parku trenutno živi 20-ak magaraca, a njihov se broj iz godine u godinu povećava jer dobiju po dvije do tri prinove, puliće. Svi se oni slobodno kreću na području od uvale Mir, gdje se najviše zadržavaju, do južnoga kraja otoka. Navikli su na blizinu ljudi i lako im se može prići. Radoznali su i jako vole slatko, pa se često ljeti na jezeru može vidjeti kako pregledavaju sadržaje torbi dok se vlasnici kupaju.

Rugalice i hvalospjevi

Uz vidljive, odnosno opipljive zanimljivosti parka, tu su i one nematerijalne, koje jednako vrijedi čuvati. Priče, legende, rugalice i hvalospjevi dio su baštine koja se prenosila usmenom predajom. U doba kad nije bilo moderne tehnologije u narodu, čak ni knjiga, jedan od načina razonode bilo je pričanje uz vatru u večernjim satima ili pjevanje na ispašama raznih pastira ili težaka u poljima. Tako su razne priče očuvane u rukopisima pojedinaca koji su pomno bilježili što su čuli. Zbirke rukopisa čuvaju se u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, zatim na Odjelu za etnologiju HAZU-a u Zagrebu, u raznim zbirkama Državnog arhiva u Zadru, mogu se naći i u crkvenim knjigama, a jedan dio leži u raznim saljskim kronikama obiteljskih kuća na otoku.

No, otočani se ne bave samo čuvanjem svoje baštine i njegovanjem prošlosti, nego se strastveno bore za očuvanje onoga što imaju danas te su se ujedno hrabro okrenuli planiranju budućnosti.

Tako će krajem 2020. godine Park prirode Telašćica, na najvišem dijelu Dugog otoka i mjestu nekadašnjeg austrougarskog vojnog kompleksa, dobiti moderno i velebno zdanje interpretacijsko-edukacijskog centra Grpašćak.

Posebno je zanimljiv, već prvim pogledom na 3D prikaz projekta, budući konzolni most, osmišljen kao staklom zatvorena cjelina, tako da posjetiteljima otvara pogled na predivan arhipelag i moćne “stene”, odnosno klifove. No, realizacijom ovog projekta otvaraju se i brojne druge mogućnosti za park, a prvotni je cilj njegove izgradnje očuvanje okoliša i kulturne baštine te edukacija o ovom zaštićenom području. Glavna je uloga budućeg centra, dakle, edukacija, koja će imati multifunkcionalnu ulogu, pa će tako služiti i za direktan plasman lokalnih proizvoda s namjerom indirektnog poticanja lokalnoga gospodarstva kroz usluge turizma u budućnosti.

Kompleks koji se namjerava prenamijeniti u posjetiteljsko-interpretacijski centar ima površinu od 2854 četvorna metra te se sastoji od pet objekata: glavne zgrade, puškarnice s oružarnicom, centralnog vidikovca, suvenirnice, sanitarnog čvora te dječjeg edukativnog igrališta.

Uvala Mir

Centralna zgrada prva je točka posjeta, a sastoji se od sendvič-bara, potom višefunkcionalne multimedijalne dvorane “Dvorana dobrog dupina” te prezentacijskog prostora “Uvala potopljenih jezera”, u kojem će se prikazivati prirodne i kulturne vrijednosti uvale Telašćica. Nakon izlaska iz glavne zgrade slijede oružarnica i puškarnica koje nose naziv “Čuvar Tilaga”, u kojima će se interpretirati strateška važnost utvrde kroz vojnu uporabu u povijesti. S jugoistočne strane posjetitelj se penje prema takozvanom tornju u kojem će se nalaziti centralni vidikovac s malom zvjezdarnicom te interpretacijskim postavom koji će posjetitelju približiti podvodni svijet strmca.

Nakon prezentacije podmorja pod nazivom “Između dva plavetnila”, posjetitelj se diže na gornju etažu, gdje mu se otvara pogled prema nebu, a u produžetku se protežu izvidnica i centralni vidikovac već spomenutog manjeg konzolnog mosta. Konzolnim mostom – vidikovcem posjetitelju se otvara pogled na strmac i cjelokupan vanjski arhipelag Parka prirode i Nacionalnog parka Kornati.

Područje Parka prirode Telašćica godišnje posjeti 100.000 ljudi, uglavnom koncentriranih u uvali Mir, koja je zbog toga vrlo preopterećena, što u konačnici otežava ostvarivanje ciljeva zaštite prirode i vizije održivog turizma. Stoga će buduće zdanje imati još jednu važnu ulogu, a to je dislociranje posjetitelja na lokaciju centra, što bi se osiguralo uspostavom vozne linije te izradom programa posjećivanja centra.

Podvodno razgledanje

Kako su nam rekli djelatnici PP Telašćica, najbolje vrijeme za posjet je od svibnja do listopada, točnije predsezona i posezona, kako bi se izbjegle gužve, a jezero i more u uvali su kristalne boje, dok se u srcu sezone zbog velikog broja gostiju digne mulj s dna i more više nije bistro. Park pokriva 70 hektara, ali žarišna je točka uvala Mir, gdje je centar svih aktivnosti.

Tamo se nalaze dva restorana, fast food, slastičarnica, suvenirnica i dr. Svakog dana od 11 od 15 sati izletnici dovode turiste na jednodnevne izlete, i to je razdoblje kad je unutar uvale najveća gužva. U uvali možete pronaći podvodnu edukativnu stazu, a ako nemate vlastitu opremu za ronjenje na dah, možete je unajmiti. Podmorska poučna staza Tripuljak nudi jedinstven doživljaj prirodnih i kulturnih vrijednosti bogatog i očuvanog podmorja PP Telašćice. Staza, dužine oko 200 metara, nije zahtjevna i namijenjena je posjetiteljima svih dobnih skupina koji znaju plivati i koristiti se maskom i disalicom.

Obilazak obuhvaća plivanje i podvodno razgledanje na malim dubinama uz mogućnost korištenja audio-vodiča i edukativne ploče na doživljajnim točkama. Mogu se vidjeti brojne populacije riba, trpova, ježinaca, algi, morskih spužvi, rakova i školjkaša, te arheološki artefakti koji krase podmorje parka. Djeca u dobi do 12 godina trebaju biti u pratnji odrasle osobe. Sve ostale informacije i popratni materijal dostupan je u info-kućici JU PP Telašćice u uvali Mir. U neposrednoj blizini slanog jezera Mir izgrađen je dječji adrenalinski park s osam sprava. Početna sprava su ljestve koje su na 1,5 metara visine. Nakon ljestava slijedi drveni most, penjačka mreža, Coco Ball, U petlja, Surf, Swinging beam i zadnji je trapez.

Sve sprave su od početka do kraja povezane sajlom na koju se spaja sigurnosna kopča koja se ne može ukloniti od početka do kraja staze. Najveća je visina 2,5 metara. Namijenjen je djeci starijoj od šest godina i odraslima. Adrenalinski park odjednom može primiti deset sudionika, a predviđeno trajanje ture je 45 minuta. Adrenalinski park moguće je koristiti uz prethodnu najavu i uz nadzor osposobljenog instruktora.

Priče o štrigama i štrigunima

Štrige i štriguni zapravo su sinonim za vještice i vješce, koji se ponegdje nazivaju viške i višci. Njihove su sposobnosti magične moći, pretvaranje u druge oblike (najčešće zmije ili volove), letenje i razne vradžbine. Prema predaji hranili su se djecom, jeli su ljudska srca i jetru da bi očuvali svoje moći. Štrige su naročito napadale djecu i mladiće zbog mladosti i svježine njihove krvi, bezgrješne duše.

Često su napadale i pastirske stanove te su klale ovce i koze. Za njih se vjerovalo da potječu iz određenih obitelji, tako se znanje prenosilo s koljena na koljeno. Puno više priča povezano je sa ženama koje su svoje znanje prenosile na svoje kćeri i tako dalje. Za neke su čak znali imena, kao što su priča o Rebelki, Brudska, Štrigun Krsto i njegova sestra, Štrigun iz Pulje i sl. Ljudi su ih se u pravilu bojali, a u pričama su česte teme kako nadmudriti vješticu, kako joj uteći, borba dobra i zla (svećenik, pop, fratar i štriga).

Voljele su noću plesati u poljima, kako narod kaže, “divlja vještičja kola”. Skupljali bi se i oko kolede (vatre) i plesali strašno i bučno. Čuvanje kolede bilo je vrlo važno za mještane, jer koleda je personifikacija sela. Ako bi vještice zapalile koledu, to bi značilo da su zapalile selo. Za letenje su koristile magične riječi: “Ni u draču, ni u skraču, ni u grm, ni u trn, već u Babin dub (ili neko drugo mjesto).”

Na taj se način prilikom letenja ne bi ozlijedile naletom na prepreke. Neke su priče toliko mračne da se skoro mogu pripisati horor fikcijama i svaka kazivačica bi na kraju priče rekla: “Je, jel to vam je živa istina”, što nam samo govori koliko su ljudi bili uvjereni u svaku izgovorenu priču. Strah je bio stvaran i sveprisutan. Štrige i štriguni, pa i zlo općenito moglo se istjerivati tamjanom, blagoslovljenom vodicom, a i urezivanjem posebnog znaka, tzv. Salamunove zvijezde.

Legenda o grčkom blagu

O Peteročićima se zna iz usmenih predaja tzv. kazivačica, koje su imale vještinu pamćenja i naočit stil
govora, tj. ekspresiju. Priču o Peteročićima prenijela je Šanta Mihić, rođena Jagić, rođ. 1877. u Salima.
Bila je pastirica te je veći dio života provela na ispaši u Telašćici.

“Peteročići su bili mali ljudi svaki sa pet rogov na glavi. Bili su dobri i nikom zla nisu činili. Govoru i da su
bili čudo vridni, uvik su čagoder činili. Stali su u Krnjencu na Koženjaku. Još i sad je viti di su stali. Na Krnjencu su u mocirami kako niki koriduri. Ki su bili tamo govoru, da čovik čačeći more pasati nutra i da bi stalo pe’ šest ljudi. Na Koženjaku, sa zburnjeg vrha je jedna peć pod stenun, di bi se čobane skrili i grijali kada bi daždilo. Nutra je jedan koridur. Provali su kršćane vanj se vavirati i pušćati za sobun pasmo preje za da se ne zgubu. Hodili bi dokle bi in se svića ugasila, a onda bi se vrnuli. Nutra da su opeta koridurići i ko’ pogodiš pravi moga si okolo opeta dojti u peć kroz drugu bužu. E, tako da su toteka stali Peteročići. Na Citorij, vrhu Stivanjeg polja, da je bila crikva Peteročićima. Još i sada moru se viti na Citoriju nike mirine. Odatle gre doli prema moru jedna putačina, pa unda na jugo od Magrovice sve uza more na jugo, na jugo spod Brčastaca u unda gre prema Krnjencu. So tin putun da su hodili Peteročići u crikvu. Putačina je još i danas. Viti je je di bolje di gore, ali niko š njun ne gre, a malo je ki i hodi. Je li tako, ni li, ja ne znan. Tako sam užala čuti.”

S obzirom na arheološke potvrde da je crkva sv. Viktora ranokršćanska, ova je priča još zanimljivija jer jedna legenda kaže da je i na Koženjaku zakopano grčko blago. Na Koženjaku se mogu pronaći fragmenti bizantske keramike (Istočnog Rimskog Carstva) te ovakve legende samo pridonose tome da u predajama uvijek postoji dio istine povezane sa stvarnim povijesnim događajima. Crkva na Citoriju povezuje se i s misionarima, pustinjacima koji su dolazili s istoka širiti kršćansku vjeru.