Dogodila vam se neka nepredviđena situacija i hitno vam je potreban novac? Neki će posegnuti za uplatom listića Eurojackpota u nadi za dobitkom, a oni malo domišljatiji otići će u jednu od dviju Pawn Shop zalagaonica, koliko ih ima u Splitu, piše Slobodna Dalmacija.
Imate na izbor dvije mogućnosti: ili založiti svoj predmet na određeno razdoblje, ili ga prodati.
Suvlasnik Nikola Mejaš (30) počeo je raditi u zalagaonici dva mjeseca nakon njezina otvaranja. Na ideju da ovakav dućan osvane u Splitu došlo se 2013., jer ih dotad nije bilo u gradu.
Uskoro se taj potez pokazao punim pogotkom. Čim uđete u zalagaonicu u Ulici kralja Zvonimira na Firulama, pogled će vam pobjeći prema originalnim Hajdukovim dresovima (cijena im je od 80 do 100 eura), a kad krenete u razgledavanje, naići ćete na štošta: od najnovijih čuda tehnologije, poput mobitela i laptopa, do fotoaparata, naočala, stripova, gramofonskih ploča, prstenja, ogrlica, naušnica, suvenira iz dalekih i egzotičnih zemalja, poput slonova sa Šri Lanke ili skulptura afričkih domorodaca, univerzalne čizme od starog ronilačkog metalnog odijela (cijena oko 300 eura), televizora marke AEG iz 1959. (200-300 eura)… Ma nema čega nema.
Valja naglasiti da su stvari nove ili rabljene te da im je cijena puno povoljnija od tržišne. Svoje je mjesto u izložbenom prostoru našla čak i statua Dore, hrvatskog natjecanja za Pjesmu Eurovizije, o čemu ste sigurno čitali proteklih dana.
I dok njezin autor Ivica Propadalo tvrdi da je riječ o kopiji, prodavač Zvonimir Gavranić (25) iz Blata na Korčuli, koji ovdje radi četiri godine, tvrdi kako je metalna statua iz 1993. autentična.
Šokirao se
– Statua Dore ispala je veća priča nego što je trebala biti. Već je godinu dana kod nas. Slučajno smo je stavili na društvene mreže i tako je sve krenulo. Jedna je od dvije takve iz originalnoga kalupa. Sumnjali smo u njezinu autentičnost pa smo kontaktirali samog autora Ivicu Propadala. Osobno sam ga zvao.
Nije baš zahvalan sugovornik, malo je tvrđi orah za priču, tako smo čuli od drugih, što se ispostavilo točnim. Nije nam ni potvrdio ni negirao da se radi o kopiji. Čak nije tražio ni fotografije. Naljutio se što je statua došla do nas. Štoviše, šokirao se što je prodajemo.
Priča koju smo čuli poklapala se s činjenicama. Naime, napravljene su dvije statue u ljevaonici u Zagrebu. Jedna je ostala tamo i vukla se od skladišta do skladišta, iz ruke u ruke. To je priča koju smo mi čuli od kupca. Nismo je uređivali, tek je pobrišemo od prašine. Cijena joj je 5000 kuna. Bilo je zainteresiranih, ali još je nismo prodali – ističe Zvone.
Najskuplji i najvrjedniji predmet u zalagaonici dobro je očuvana knjiga "Ritual rimski", autora Bartola Kašića, iz 1640. godine. Pitate se sad koliko? Za one malo dubljeg džepa prava sitnica: procijenjena je na deset tisuća eura!
– Riječ je o opisima starih obreda kršćana – vjenčanja, krštenja... Prvo izdanje je imalo 2000 primjeraka. U njoj se nalazi i Kašićeva posveta papi Urbanu VIII. jer je Hrvatima dopustio da se "Ritual" prevede na živi narodni govor. Knjiga je nedavno došla do nas, prije nekih mjesec dana.
Kupili smo je od jednog kolekcionara; našao ju je na tavanu i donio je na prodaju. Dosta je dobro očuvana. Ne bi se smjela previše otvarati jer je puno godina prošlo. Ozbiljni kupci je mogu pogledati, otvoriti, vidjeti u kakvom je stanju. Neće biti izložena javnosti. Ne bismo je ni voljeli prodati, neka stoji malo još tu s nama – kaže Nikola.
Poznavateljima umjetnina za oko zapne i slika Svete obitelji nepoznatog venecijanskog umjetnika iz 17. ili 18. stoljeća, koja je također procijenjena na 10 tisuća eura.
Vrijedne umjetnine
– Radi se o ulju na platnu. U dobrom je stanju, originalnog okvira. Otkupili smo je direktno od vlasnika. Svima se sviđa, pitaju za cijenu, ali zasad nije uspjela postići svoju pravu vrijednost – govore nam momci.
Vrijedne umjetnine u svojim riznicama vole imati – političari.
– Dolazilo je njih nekoliko. Teško je ne prepoznati ih, ali ne bih ih volio imenovati. Bilo ih je i sa splitskim i sa zagrebačkim dijalektom. Na kraju nikad ništa od njih, samo bace oko. Najviše ih zanimaju umjetnine, recimo Meštrovićeve skulpture. Prije bismo bili iznenađeni kad netko poznatiji uđe u dućan, a sad nam je to postalo već normalno.
Goran Karan nam povremeno navrati pa pregleda ponudu glazbene opreme i instrumente, a nekad zna doći i s djecom razgledati videoigrice – govori Zvone.
Inače, vjerovali ili ne, upravo su gitare ono što furešti najviše kupuju.
– Strancima je naići na zalagaonicu puno normalnije nego našim ljudima. Oni to imaju na svakom kantunu u svojim zemljama. Najviše traže gitare, a kako ih poslije ne mogu unijeti u avion, kupe ih i potom nam ih opet prodaju za nekoliko tjedana. Praktički je to posudba.
Radi se o srednjoj generaciji, dok mlađima trebaju novi mobiteli, uglavnom zato što su im njihovi upali u more – kazuje Zvone.
Kad su Splićani u pitanju, više im dolaze muškarci nego žene. Na dnevnoj im se bazi najčešće prodaju mobiteli i satovi. A ponekad znaju naići na situacije koje ih uistinu ostave bez teksta.
'Odbijeno' prstenje
– Znate koja nam je redovna pojava? Dođu frajeri prije vikenda, ostave veru u posudbu i kažu: "Molim te, samo da mi žena ne sazna, poginit ću ako skuži di je vera!".
Puno njih posudi par stotina kuna za vikend a da ne kažu ženama, ostave veru, pa skrivaju prst dok je ponovno ne uzmu. Imali smo, nažalost, puno i zaručničkih prstenova koji očito nisu prošli, jer su dobili odbijenicu kod mlade. Ima ih s dijamantima, certifikatima...
Nekima bude malo neugodno, ali s obzirom da smo opušteni prema njima, brzo se i oni prilagode i opuste. Ima i kopija mobitela, tvrde da su novi, pa čak i ukradenih stvari. Odbijemo odmah takve ljude. Tu su i zlatni zubi, najčešće pokojnika. Jednom je u nekom ostalo karijesa.
Znaju ljudi čak doći na pult pa ih iz usta izvaditi. Bilo je i seksualnih pomagala, većinom ih preskočimo, pogotovo ako su korišteni – smije se Zvone, dok u dućan ulazi gospođa Ksenija, inače vatrena navijačica Hajduka, koja nije mogla odoljeti prilici da je fotografiramo u dresu voljenih splitskih "bilih".