Komemoriranje na jedan dio zanemarene i zaboravljene prošlosti zločina NDH tema je multidisciplinarne izložbe, postavljene u splitskom Salonu Galić do 21. veljače pod nazivom "Slana – radikalni krajobraz". Namjera je rasvijetliti ustaške zločine u logoru Slana na Pagu, u kojem su kroz tri ljetna mjeseca ustaše počinili svirepe zločine nad još uvijek neutvrđenim brojem Židova, Srba i "nepoćudnih" Hrvata. Logor su raspustili Talijani, a preživjeli zatočenici premješteni su u logor Jasenovac.
Umjetnici Davor Konjikušić i Nika Petković pozvani su 2017. godine da naprave projekt koji će reagirati na prostor Uvale Slana, gdje se od lipnja do kolovoza 1941. nalazio ustaški koncentracijski logor. Rad se sastoji od filma, fotografija, te istraživanja koje je objavljeno u formi 3D rekonstrukcije nekadašnjeg koncentracijskog logora. Namjera autora je cijeli prostor Slane pretvoriti u prostor komemoracije i sjećanja, te na taj način odgovoriti na konstantne pokušaje brisanja povijesti, jer je u nekoliko navrata rušen spomenik koji na tom mjestu komemorira žrtve.
S autorima izložbe Davorom Konjikušićem, Goranom Andlarom i Nikom Petković porazgovarali smo o ideji ovog velikog projekta.
Zastrašujuće i uzvišeno
– Ideja je nastala 2016. kada smo prvi put posjetili lokaciju Slane koja nas se dojmila na nekoliko razina. Prva je da sam krajobraz na ovom dijelu Paga izgleda istovremeno i zastrašujuće i uzvišeno. Zanimala nas je i povijest samog mjesta, kao i razlog zašto je ono tako surovo, te na koji je način čovjek djelovao da taj krajobraz danas tako izgleda. Istovremeno željeli smo istražiti zašto je ta lokacija bila odabrana za zatvaranje Srba, Židova, Hrvata, te je li moguće komemorirati njihovo stradanje danas kada smo svjedoci brisanja dijelova prošlosti, kao i njezine relativizacije.
Ova lokacija je u Jugoslaviji tek 1975. godine bila obilježena pločom, uništenom devedesetih. U dva navrata ploča je vraćena i nedugo nakon toga ponovno uništena, a počinitelj nije nikada uhvaćen. Danas ovdje nema nikakve oznake da je riječ o mjestu gdje je ubijeno nekoliko tisuća ljudi.
Moramo naglasiti da mi nismo prvi koji se bave ovom temom, niti smo radili sveobuhvatnu priču o Slani koja je zapravo bila dio logorskog sustava Gospić – Jadovno – Pag. Naša ideja bila je da kroz umjetničko istraživanje odgonetnemo krajobraz, odnosno njegovu povijest. Podsjećamo da je hrvatski pjesnik Ante Zemljar čovjek koji se godinama bavio ovom temom i koji je autor knjige "Haron i sudbine".
Uostalom, davne 1941. godine Zemljar je s nekolicinom paških mladića napravio vijenac od trnja, što se smatra prvom komemorativnom akcijom žrtvama Slane. Zanimljivost je i to da se u prostoru Slane nalazi jedan od rijetkih materijalnih ostataka jednog logora, suhozidna cesta koju su rukama gradili zatvorenici.
Zanimljiva je interdisciplinarna suradnja krajobraznog arhitekta Gorana Andlara, Hrvoja Tomića s Geodetskog fakulteta u Zagrebu i arhitekta Juraja Božića. O tome kakva je njihova uloga u projektu autori kažu kako su "projekti poput naše izložbe normalna pojava u svijetu umjetnosti, gdje se umjetničko istraživanje spaja s različitim znanstvenim pristupima"
- Arhitekt Eyal Weizman i Forenzička arhitektura godinama unazad koriste sličan pristup kada je riječ o proizvodnji znanja o različitim događajima. Kolega Andlar jedan je od troje ravnopravnih koautora ove izložbe i osoba koja je dala nemjerljiv doprinos ovome projektu kroz svojevrsnu forenziku krajobraza.
Goran Andlar, kao krajobrazni arhitekt i docent na Studiju krajobrazne arhitekture, ima znanja i alate koji su nam omogućili ne samo da "rekonstruiramo" logor nego i da shvatimo širi krajobrazni kontekst. Cilj je bio kartirati sve strukture i građevine u prostoru, u što su osim terenskih uključena i daljinska istraživanja.
U tom smislu uz pomoć dron fotogrametrije izradili smo digitalnu ortofoto snimku, 3D model i model reljefa koji su nam konačno osigurali zračnu perspektivu iz koje je terenski teško uočljive strukture bilo relativno lako uočiti i kartirati. I konačno, tako dobivene podloge su se mogle dalje koristiti za prezentaciju digitalne rekonstrukcije organizacije, struktura i građevina logora. U tom postupku pomogli su doc. dr. sc. Hrvoje Tomić s Geodetskog fakulteta u Zagrebu i arhitekt Juraj Božić.
Rekonstrukcija logora
Što se tiče rekonstrukcije logora, fotogrametrijski podaci su bili tek temelj, a za konačnu potvrdu kombinirane su spoznaje interpretirane s arhivskih fotografija, pisanih svjedočanstva, ali važno je bilo i Goranovo iskustvo poznavanja ovakvih krških krajobraza.
Zanimljiva je Goranova teza kako naizgled prirodni krajobraz ustvari predstavlja slojeviti kulturni krajobraz, ne samo zbog kapaciteta svjedočanstva događajima iz Drugog svjetskog rata, već i zbog činjenice da je ovaj prostor ustvari pašnjak, i to komunalni, što je vjerojatno utjecalo na uklanjanje inicijalne vegetacije i tla. Bura i posolica su tu bili tek točka na "i" u ogoljenju prostora.
- Koristili smo i opsežno istraživanje arhivskih materijala, kao i fotografija koje su snimile talijanske fašističke jedinice prilikom zatvaranja logora. U istraživanjima smo prošli sve moguće povijesne izvore, novinske, sudske, arhivske, televizijske i druge materijale, uključujući i materijale koje je snimila izraelska televizijska ekipa koja je u pratnji policije napustila otok 2015. godine.
U drugom dijelu izložbe gdje je napravljena karta logora i 3D model render objekata presudan je bio rad Gorana Andlara koji je svojom ekspertizom odgovorio na brojna pitanja o ovoj lokaciji, te o djelovanju čovjeka koji je utjecao da ovaj prostor danas izgleda ovako surovo.
Treći dio je film "Uvala" za koji je prvenstveno zaslužna filmologinja i fotografkinja Nika Petković, ali i montažerka Hrvoslava Brkušić.
Prirodna komemoracija
- Riječ je o svojevrsnom pejzažnom filmu u kojem smo reduciranim prikazom nastojali prikazati neraskidivu povezanost krajobraza s povijesnim kontekstom. Naša je namjera bila istražiti prostor obilježen povijesnim brisanjem i negiranjem zločina koje se u ljeto 1941. zauvijek upisalo u surovi kameni krajobraz. Film je stoga koncipiran kao putovanje iz sadašnjosti u prošlost, iz sadašnje perspektive, te poziva gledatelja na perceptivnu komemoraciju i propitivanje političkog okvira slike.
Četvrti dio izložbe katalog je objavljen u formi knjige u kojem se nalaze svjedočanstva o logoru koji se nalazio na prostoru Slane i čija je urednica Aneta Vladimirov.
- Postav je minimalistički, ali možemo se usuditi reći da je zato i dostojanstven i nabijen značenjima. Nismo željeli da ta svjedočanstva budu tek izložena na zidu pored kojeg će netko proći. Dizajn postava osmislio je dizajner Damir Gamulin, a u cijeloj kontekstualizaciji izložbe veliki doprinos je dala kustosica Ana Dević.
Iako smo imali veliku količinu materijala odlučili smo se na njegovu redukciju i jasno upisivanje značenja u ovaj jedinstveni krajobraz. Istovremeno sve troje mislimo da na određeni način materijalni ostaci, te ovaj krajobraz sam po sebi već komemoriraju događanja u ovoj uvali.