U Crkvi sv. Mihovila u Vukšiću, 29. rujna svečano je proslavljena svetkovina sv. Mihovila nebeskog zaštitnika župe Lišane. Svečano misno slavlje u nazočnosti brojnih župljana i hodočasnika iz drugih župa, predvodio je fra Marko Nimac visovački gvardijan u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Božom Mandarićem. Slavlje je uljepšao mješoviti crkveni zbor s poznatim pučkim tradicionalnim pjevanjem mise.
- Draga braćo i sestre pitanje je što nam danas poručuje ova svetkovina? Mihovil znači “tko je kao Bog“. Mihovil nas uči da budemo ponizni i poslušni prema svom Bogu. Da svoju poslušnost živimo prema sebi i svojim bližnjima. Ova nas svetkovina želi učvrstiti u vjeri, ljubavi i opraštanju. Na današnjoj svetkovini zamolimo Blaženu Djevicu Mariju kraljicu anđela, da nam po zagovoru Mihovila, Rafaela i Gabrijela od Gospodina, izmoli jaku milost, poniznost i poslušnost. Da svoj život provedemo živeći u ljubavi prema našim bližnjima i prema Bogu - rekao je na kraju fra Marko Nimac.
Fra Božo Mandarić zahvalio se fra Marku Nimcu na predivnoj propovijedi i svim nazočnim vjernicima, što su uveličali veliko slavlje svetkovine sv. Mihovila. Nakon misnog slavlja vjernici su na mjesnom groblju položili cvijeće i zapalili svijeće na grobove svojih pokojnika. Poslije mise domaćini su zaigrali biračko kolo, zapjevali stare narodne pjesme i tako obnovili tradiciju.
Dva dana prije blagdana sv. Mihovila, 27. rujna 1991. srpski pobunjenici okupirao su Vukšić, spalili su župnu crkvu, minirali dvije mjesne crkve Sv. Kate i mučki ubili devet nevinih civila uglavnom starije dobi. Nakon povratka kućama u obnovi porušenih ognjišta, mještani nisu zaboravili hram nebeskog patrona župe. Crkva sv. Mihovila obnovljena je 1996. a 2008. dobila je i nova zvona.
Dvadeset devet godina je prošlo od dana koji će zauvijek ostati urezan u sjećanje Vukšićana, od dana kada su se, nakon godina prognanstva, vratili u svoje, pusto i razrušeno selo. Vukšićani nikada neće zaboraviti zauvijek ugašene živote, imena urezana ispod kamenog križa, one koji su dali svoje živote za svoje mjesto i dragu nam hrvatsku Domovinu. Ono što posebno boli jest činjenica da za nevine žrtve nitko još nije snosio odgovornost.