Kroz što li je sve prošla konavoska kamena krasotica imena “Falcon Rook” prije nego što je, već nakon prve sezone iznajmljivanja, zavrijedila titulu EHHA (European Holiday Home Association) - priznanje za Europsku kuću godine u kategoriji najbolje obiteljske kuće, a istodobno se u Hrvatskoj okitila nagradom Turistički cvijet za kvalitetu?
Preci njezina vlasnika Nina Dubretića danas bi zasigurno bili ponosni na njega nakon što je kuću u starom selu Dubravka, u kojoj se živjelo još 1665. godine (potomak je dobro proučio obiteljsko stablo) u godinu i pol dana obnovio i nadogradio, pretvorivši je u divljenja vrijednu vilu s brojnim sadržajima, pogledom na more, okruženu prekrasnom prirodom.
- S obitelji sam u toj kući živio do 1989. godine, a onda smo se “spustili” u obližnju noviju koja je 1991., tijekom okupacije, zapaljena, a mi smo se preselili u Dubrovnik. Tek smo je 2015. počeli obnavljati... Moglo se ući u nju, ali unutra su bili drveni podovi, grede... Sve smo srušili, ostala su samo četiri zida, a oni su baš po metar i pol, pa je po najvećim ljetnim vrućinama unutra ugodnih 19 stupnjeva. Vani nije bilo ništa od trenutnih sadržaja, postojao je samo kozji put. I svinjac i jedno drvo. A sve okolo šuma i brdo - opisuje vlasnik u kakvom je stanju bila njegova obiteljska kuća u susjedstvu Sokol kule, znamenite utvrde Dubrovačke Republike, prije nego što je krenuo s njezinim uređenjem.
Kad je s obitelji 2015. počeo renovirati, favorit za ime bila je “Pietra” (tal. kamen), ali je u njemu tinjao naziv “Falcon Rook”, koji se pokazao kao pun pogodak.
Na stranu zvučno ime, danas je to impresivno zdanje s četiri spavaće sobe, kuhinjom s blagovaonicom, velikim dnevnim boravkom, četiri kupaonice i prostranom, lijepo uređenom terasom s vanjskim bazenom od 48 m2, unutar kojega je smješten i dječji. Sauna, jacuzzi s panoramskim pogledom, stol za ping pong, dječje igralište, odbojkaški teren, teretana, trampolin, vanjsko kupatilo, roštilj..., dakako uz ogroman privatni parking, tek su neke od blagodati u kojima uživaju gosti “Falcon Rooka”, a kad ih nema, i vlasnikova obitelj i prijatelji.
- Sve smo to napravili uz pomoć kredita koji će trajati još dosta dugo. Nije tajna, uzeli smo ga na 30 godina... Najvažnije je da kuća sama sebe održava – veli Nino, navodeći da je vila popunjena 120 dana u godini.
Engleza je najviše
- Englezi su glavni gosti... A Englezi k’o Englezi, odrade “Game of Thrones” turu, naravno obiđu Dubrovnik, možda, ako nije srce sezone i velike gužve, odu i u Crnu Goru, ali uglavnom se zadržavaju u Konavlima. Konavle su kao destinacija već godinama okrenute agroturizmu, pa više ni ne znam što bih im preporučio od svih tih seoskih domaćinstava. Toliko ih ima odličnih... Hrana lokalnih proizvođača je izvrsna. U blizini je Cavtat, duša cijele te mikrodestinacije, pa mala mjesta s plažama...
Da sam gost, stvarno bih ovdje došao odmoriti dušu, a da na raspolaganju imam brojne sadržaje. Ideja i jest bila da, ako se netko želi odmoriti s djecom, nigdje ne mora ići jer ipak je to 35 km od grada. Govorili su mi i: “Napravite jacuzzi u bazenu. Imate tamo nekakve mjehuriće...” A ja sam ga baš htio staviti što dalje od bazena kako bih imao dvije priče – govori Nino, prisjećajući se jednih od gostiju s Otoka, koji su se, po njegovu mišljenju, pokazali najdomišljatijima.
- Pitao sam ih kad dolaze, na što su mi uzvratili: “Pa mi smo već u Dubrovniku danima. Vi recite kad vam odgovara”. I na check-inu ih kasnije pitam kako to, a oni su lijepo najprije došli tri dana u Dubrovnik, uzeli tamo hotel, obišli sve što ih je zanimalo u gradu, obišli otoke, pa tek onda došli u “Falcon Rook” gdje su danima samo ležali i odmarali se. Nigdje se nisu maknuli tih sedam dana – uz smiješak će Nino.
U njegovoj vili, koju je udruga obiteljskog smještaja u Europi još prije dvije godine proglasila najboljom u konkurenciji više od 400 kuća među konkurencijom iz Austrije, Njemačke, Italije, Francuske..., u razdoblju od 1. travnja do 1. studenoga uglavnom borave pripadnici srednjega građanskog sloja.
- Mislio sam da će dolaziti neki bogataši, a zapravo su to najčešće poslovnjaci, profesori i sl. To su zaposleni ljudi koji podijele trošak, najčešće ih bude po osam i tako im cijena najma ispadne prihvatljiva. To je za njihov standard više nego pristojno - primjećuje Nino Dubretić.