Otvarajući nogometnu arhivu zadarskog kraja od prije 20,30 pa i više godina, zaustavili smo se kod slova „K“. Tamo naletjesmo na Kvartuč Edu. Stariji ljubitelji nogometa sa sjetom se sjećaju Ede koji je bio dugogodišnji nogometaš NK Zadra, a kada smo s njim otvorili razgovor, dakako o nogometu, „tukla su ga sjećanja“ jer životni i nogometni putevi doveli su ga na križanje, ovo vrijedi za sve pa i za Edu.
Nezaboravna desetka NK Zadra, danas živi svoj mirni obiteljske život, bio je nogometni umjetnik koji je godinama iza sebe ostavljao svoje čuvare, zabavljao navijače svojim kreacijama na terenu, u duši je bio igrač koji će jednim „opijajućim driblingom“ stvoriti višak igrača, njegove lopte imale su oči, jednom riječju igrač plemenita kova. Ponosan je na sve što je prošao s loptom, ali i u cijelomu životu.
-Nogomet je velika škalina u mom životu, njemu dugujem puno toga, iz nekoliko razloga. U prvom redu upoznao sam mnogo divnih ljudi, sredina, različitih ambijenata. U svakom mjestu Lijepe naše pa i šire imam prijatelje, a to se ne može dobiti bez nogometa. Kada sam negdje 1970. krenuo iz mog Galovca, dobro mi se „otvorilo“. U NK Omladincu iz Arbanasa sam skrenuo pozornost na svoje igre, a treneri su me uputili u NK Zadar, gdje me stavljaju u prvi tim iz kojeg do kraja karijere nisam izlazio, ma gdje da sam igrao. Bilo je mnogo lijepih trenutaka, slabe zaboravljam. No, jedan od njih, kada smo ušli u tadašnju Drugu ligu 1984/85, ostat će mi duboko urezan u sjećanje. Naime, igrali smo na Stanovima s jakim Zagrebom, u 37. minuti sam iz slobodnog udarca postigao zgoditak, da bi Zagreb poravnao pred kraj, izvodili su se jedanaesterci, Gagić je pogodio i mi smo pobijedili, našli se s navijačima u zagrljaju proslavljajući velik uspjeh, priča Edo.
Nakon što je „kopačke objesio” o klin nije prestao igrati nogomet, živio je s njim i dalje, igrao je rekreativno s prijateljima i pratio zbivanja na svim terenima. Radi to i danas i zato o svemu ima svoje mišljenje.
-Majko moja, da smo mi imali ovakve uvjete, gdje bi nam bio kraj! Kakva je danas infrastruktura, igrališta, što sve nema? Meni je osobno drago da je tako. Žalim što je NK Zadar pao na niske grane, no vjerujem da će se dignuti i biti ona prepoznatljiva nogometna sredina od prije.
Edo je u karijeri igrao za 13 klubova, kada se ostavio nogometa, a nije mogao bez magične lopte, otišao je u drugu „ulicu“, tamo gdje stanuje mali nogomet – futsal i MNK Tin, dugogodišnji prvak u zadarskom nogometu, dakako zahvaljujući i njemu. On je pored vlasnika Tihomira Kneževića u ulozi voditelja, trenera, savjetnika i ništa mu nije teško učiniti za svoje igrače. A oni ga pozorno slušaju i upijaju nogometno znanje koje im servira.
-Da, nije mi ništa teško učiniti za dečke koji su „unutra“, duboko u nogometu. Mi u Tinu imamo sreću da su svi naši dečki izuzetno dobri nogometaši, a i ljudi, pa je s njima sve moguće graditi i postizati. Slušaju nas, poglavito kada im nešto objašnjavam, razrađujemo akcije koje će odigrati. Igrači to upijaju, zato Tin postiže ovakve rezultate.
Tin ima najviše titula prvaka u Zadarskoj županiji i Edo je uvjeren da će još dugo dugo vladati zadarskim malim nogometom.
Klubovi u kojima je igrao: Omladinac, NK Zadar, juniori i drugi sastav Hajduka, BSK Slavonski Brod, Šibenik, Dinamo Cibalija, ponovno Zadar, Manhajm - Njemačka, Zemunik, Nova Zoran Galovac.