- Ovo je čudo, što je majka rodila - kazao nam je Damir Kalapač komentirajući nastup Joška Gvardiola na Svjetskom prvenstvu u Kataru.
Novijim pratiteljima baluna neće se baš odmah upaliti lampica, ali riječ je o bivšem reprezentativcu Hrvatske. Doduše, odigrao je tek jednu utakmicu i to tek desetak minuta, ali piše se. Bilo je to 19. srpnja 1991. u Murskoj Soboti protiv Slovenije. Ušao je umjesto Mladena Mladenovića. Hrvatsku je vodio Dražan Jerković, a igrali su još Dražen Ladić, Zoran Vulić, Željko Vuković, Darko Dražić, Željko Župetić, Slavko Ištvanić, Srećko Bogdan, Nikola Jurčević, Fabijan Komljenović, Ivan Cvjetković, Ivo Šeparović, Zvonimir Boban, Aljoša Asanović i Dražen Biškup.
Što je sada bitnije, on je tetak Joška Gvardiola.
- Njegov ćaća i moja žena Marija su brat i sestra, ona je Gvardiol - rekao nam je barba Damir.
Odmah se okrenuo prema malome Jošku.
- Ja sa 20 godina nisam zna‘ na koju je stranu moj gol, govorim o mentalnoj blokadi. Zamislite njega za šest - sedam godina.
Jeste ga išli gledati uživo?
- Nisam, što ću, daleko mi je putovati, ako prođemo onda možda odem na Brazil.
Pratili ste ga od početka?
- Ja sam živio u Zagrebu dok je on odrastao, vratio sam se u Zadar 2011. Mi smo živjeli blizu, na Rudešu, oni u Knežiji. Stalno smo se obiteljski družili, Joško ima dvije sestre, ja dvije kćeri...
Prepoznali ste ga odmah kao vrsnog talenta?
- On je počeo rano, jeb... dite je bilo brzo ka metak, još liva noga, to je velika prednost u životu. U jednom momentu, moj Zagrebu je radio selekciju na Zagrebellu, svi dođu na te probe. Ja mu kažem ćaći Tihomiru ajmo s malim, aj‘ zvat će ga, ali nije zvalo.
I? Kako je završio na Maksimiru?
- Vratio se nakon toga u svoju Trešnjevku, i jednom igrao protiv Dinama i izgubili su 5:2 ili 6:2, a Joško je dao oba gola za Trešnjevku. Nakon toga smo sjedili u "bircu" ja i Joškov ćaća, došao je Miroslav Davidović, bio je trener pionirčića Dinama. Kaže da je oduševljen "onim malim", a ja mu odgovorim da mu je ovo ćaća. Radilo se o Jošku, naravno. Tako je otišao u Dinamo. da nije bilo tog "birca", bio bi neki drugi, ali eto...
Kako je tako dobar?
- On je uporan, ima volju. Vozio se od Knežije do Maksimira, tramvajom, hodao... Krasi ga upornost. Njemu je voljni moment strašno dobar. On i kad dođe u Novigrad, on trenira i kad je na odmoru, ne jede svašta...
Eto, bivši reprezentativac, Joškov tetak i poznat kao vozač Božidara Kalmete... Ali sada ipak najpoznatiji kao tetak uskoro najboljeg stopera svijeta.