Ivica Dujić jedan je od onih navijača koji ne propušta utakmice Košarkaškog kluba Zadar, podosta je emotivan i teško prihvaća poraz, ali kao sportaš u duši , brzo se pomiri s time. Svjestan je i činjenice da je pandemija korona virusa učinila svoje...
- Uh , pogodilo me je izravno u srce i dušu, jer je odlazak na košarkaške utakmice, doslovce, moj način života. Iako me moj posao zna odvesti u neki drugi grad, učinim sve da se na vrijeme vratim na Višnjik. Jednostavno, košarka je u meni od malih nogu , od nezaboravnih Jazina do danas u dvorani " Krešimir Ćosić". Godinama sam pretplatnik, uvijek sjedim s istim društvom, imamo svoj stil navijanja koji je ponekad temperamentniji nego se možda očekuje od nas koji več imamo nešto više godina. Nekima je to malo neuobičajeno, ali takav je cijeli Zadar – veli Dujić, koji je veliki zaljubljenik u sport.
Kako košarka ne bi posve "izišla" iz njega potrudio se vratiti u povijest, stoga gotovo svakog dana putem društvenih mreža i na druge načine pogleda neku utakmicu Zadra...
- Neću pretjerati ako kažem da sam onu zadnju finalnu utakmkicu s Cibonom u Zagrebu, "zlatne" 1986. godine pogledao na desetke puta. Ali, zahvaljujući YouTube kanalu obogaćen je moj "vremeplov", pa se tako prisjetim svih tih ludih godina, osobito mi je bilo dirljivo vidjeti kako se nakon devetnaest godina, devetnaest dana i devetnaest sati , ponovno u zrak podiže pehar za naslov prvaka , ovoga puta Hrvatske. Vrtio sam i snimku ovosezonskog osvajanja Kupa, otuda i fotografija na kojoj smo kapetan Ive Ivanov i ja. Stavio sam je kao profilnu na Facebook. Nadam se kako će ova pošast proći čim prije da se svi skupa vratimo na tribine i parket, međutim, znam da dugo vremena neće biti isto kao prije – zaključio je Dujić.