Da jabuka ne pada daleko od stabla vidljivo je i iz naše kratke priče o Zadraninu, nogometašu, trenutno igraču NK Fužinar, članu Druge lige u Sloveniji, 20-godišnjem Jakovu Katuši. Naime, on svoje umijeće baratanja nogometnom loptom pokazuje svakog vikenda na utakmicama svoga kluba. Jakov je sin nekad izuzetnog dobrog obrambenog igrača Velimira Bore Katuše, koji je nastupao u dosta klubova Zadarske županije, bio je i trener, prvotimac i član prvoligaške momčadi Zadra, a najviše je proveo u NK Primorcu iz Biograda, gdje je igrao „carski“. Rekli bi krenuo je njegovim stopama njegov sin Jakov.
Gdje si počeo igrati nogomet, na kojim pozicijama, kroz što si sve prolazio, gdje si bio – igrao do sad?
- Nogomet sam počeo igrati sa šest godina, kada sam se upisao u Školu nogmeta Zadar, mada je moj prvi susret bio i puno prije. S ocem sam kao dijete odlazio na nogometno igralište. Od prvih dana u omladinskom pogonu pa do seniorske ekipe u Drugoj HNL gdje se Zadar natjecao, najljepše uspomene su mi vezane za juniorski sastav koga je vodio trener Josip Jole Butić i pomoćnik mu Josip Bilaver. Radi se o kvalitetnim i edukativnim trenerima. Kada „vratim film“ sada, mislim da sam tada najviše napredovao kao igrač u taktičko - tehničkom smislu. Od tada datira i prvo priključivanje seniorskom sastavu Zadra, a imao sam 15. godina. Nakon završetka srednje škole gimnazije Vladimir Nazor, preseljavam u Koprivnicu u prvoligaš Slaven Belupo. Tamo sam se zadržao pola godine, mogu reći da se moje „kockice nisu posložile“ na očekivani i željeni način. Nisam gubio vjeru u vlastito znanje otišao sam u najambiciozniji trećeligaš Mladost Ždralovi kod Bjelovara. Tu sam odradio odlično polu sezonu, bili smo jesenji prvaci, imali pet bodova prednosti pred drugim. Prosudio sam da bi se trebalo ogledati u jačem klubu i otišao na dokazivanje u Sloveniji, a gdje sam branio boje drugoligaša ND Beltinci i sada NK Fužinar. U svim klubovima gdje sam igrao – igrao sam na poziciji lijevog krila u raznim formacijama, ali i desnog bočnog, u dahu nam „prosu“ sve što je prošao dosad Jakov.
Kako si došao do Slovenije – NK Fužinara?
- U Sloveniju sam došao posredstvom moga agenta Jurice Čirjaka, inače vlasnika i trener u Triginta Tribus centru za tjelesnu pripremu sportaša i rekreativaca. Juricu sam upoznao još u juniorskim danima kao trenera za tjelesnu pripremu. Rekao bi da je Jurica i Josip Butić, uz moju mamu Dariju, i oca Velimira, uvijek tu za pružiti podršku, moj su „izvor“ pozitivne energije i motivacije. Dobro mi ide u klubu, od 12 odigranih utakmica postigao sam pet golova i imao tri asista.
Koliko imaš ugovor, što nakon njega, gdje bi volio igrati ?
- Ugovor sa Fužinarom me veže do kraja godine, fokusiran sam isključivo na klub za što bolji plasman na ljestvici (trenutno smo treći, a nadamo se da ćemo još rasti). Kvalitetna nogometna sredina koja je simbioza iskustva i mladosti, a vođeni smo odličnim trenerom Mihovilom Buhovcem, te pomoćnikom Samom Vidovićem, koji su bili izvrsni prvoligaški igrači u Sloveniji. Motiv mi je iz svakog treninga, utakmice izvući maksimum i napredovati u igre na prvoligaškoj razini, a kako sam voljan odricati se svega u korist nogometa vjerujem u sebe i svoj uspjeh, reče Katuša.
Nedostaje li ti Zadar, obitelj? Želiš li igrati u NK Zadru?
- A ha ha ha.. puno je osjećaja i emocije prošlo kroz ovo pitanje. Pođimo redom. Moji doma, mama i tata, su uvijek uz mene, nesebično mi pomažu uz mnogo uvažavanje i puno ljubavi, uostalom kao i svi roditelji. Tu su još moji prijatelji, šira obitelj svi mi fale, no sa svima se redovito čujem. Iskreno ljepotu i značenje mog grada Zadra u srcu sam shvatio onog časa kada sam otišao i postao furešt u gradovima gdje sam igrao i živio. Smatram da je svakom pa i meni koje se bavi sportom - nogometom san i želja jednog dana obući dres kluba i svog grada u Prvoj HNL. Osjećam sad da nema veće sreće, ponosa od borbe za svoj grad, klub, navijače .. pa tako ni meni. Želja mi je vratiti se jednog dana, no vidjeti ćemo kada.