HRVATSKA - JAPAN 29:29 (14:17)
ALEKSANDRIJA Dvorana Borg Al Arab. Bez gledatelja. Suci: Krichen i Maklouf (Tunis)
HRVATSKA: Pešić (7), Šunjić; Marić 7, Duvnjak 4, Horvat 3, Šarac 1, Štrlek 2, Čupić 2 (1), Musa, Mamić, Šebetić, Cindrić 4, Brozović 1, Mamić 1, Martinović 3, Šipić.
JAPAN: Sakai, Iwata (11); Kashakara, Kitazume, Narita 3, S. Tokuda 2, Watanabe 1, Doi 1, H. Motoki 4, Tamakawa 2, Yoshino 4, Agarie 5 (1), Demura, Mizumachi 3, Takano 1, R. Tokuda 3 (2).
SEDMERCI: Hrvatska 1 (1), Japan 4 (3)
ISKLJUČENJA: Hrvatska 6 minuta (Šarac 35, 46, Brozović 58), Japan 6 minuta (Takano 19, Doi 41, Mizumatchi 57).
IGRAČ UTAKMICE: Yuto Agarie
--------------------------------------------------------------------------------------------------
U prvom nastupu u skupini C Hrvatska odigrala samo 29:29 protiv Japana
Jako loš start u Egiptu. Spasili smo bod protiv Japan golom Čupića iz sedmerca 11 sekundi prije kraja. To nismo očekivali, izgledali smo očajno, Sigurdsson nam je potpuno razbio svaku taktiku svojim brzim igračima i Japan je možda zaslužio i više. A nama bod, kao ništa, prođe li Japan.
Prvo poluvrijeme je bilo sačuvaj Bože. Primili smo 17 golova, to već samo po sebi govori puno. Počeli smo s postavom Pešić – Štrlek, Čupić – Musa – Mamić, Duvnjak, Šebetić. Kao i protiv Španjolaca u pripremnom susretu to je izgledalo izraziti sporo, pa su se gubile lopte, a fala Bogu Japan može brzo trčati, pa je sve to lijepo pokažnjavao.
Japanci su izgledali vrlo atraktivno. Stali su plitko u obrani, što je bilo iznenađenje Dagura Sigurdssona, ali se mi na to uopće nismo snašli. Negativno su nas iznenadili.
Mi smo njih pak iznenadili pozitivno forsirajući obranu 5-1, pokazujući velike probleme protiv brzih japanski nogu. Možda tih 5-1 nije bilo ono što je trebalo, jer 6-0 je protiv niskih Japanaca bilo primjerenije, a još uz to Duvnjak je igrao prednjeg protiv japana nepotrebno se trošeći. Japanci su to jednostavno rješavali. Imaju sjajan nalet, svi kreću u isto vrijeme, imaju odlična križanja i zabijali su kraj naših bespomoćnih vratara kako su htjeli. Kad ne ide ni križanje, ni nalet, ide 'izuvanje', pa su tako nekoliko puta izuli našu sporu obranu koja se uporno držala vrlo široko, što nije imalo smisla.
Tek ulaskom Šarca umjesto Mamića, tu se nešto malo diglo u agresivnosti, čak je Červar na halfa poslao Horvata, jer smo imali silnih problema s lovljenjem neulovljivog Yuta Agariea koji nas je bušio kako je htio. I tako smo nekako s neugodnih -6 do kraja poluvremena došli na pristojnih -3, ali nemojmo govoriti o pristojnih -3 protiv Japana jer to je, priznat će svi, nepristojno.
Nismo bili koncentrirani, mislili smo da će to proći nadigravanje, a Japan se pokazao kao jedna dobra momčad koja igra rukomet, koja ima glavu i rep i zna koristiti prilike koje im se ukažu. Morali smo se popraviti bitno, da se to privede kraju onako kako je planirano. Ovo je bilo sve samo ne šala.
Jedinu živost u napadu pokazali su Martinović i Marić, svi drugi su bili u 'ofsajdu', jer je čupavi Iwashita na golu Japan branio utakmicu života i ima 7 obrana u prvom dijelu. Bilo je to sve u svemu najlošije poluvrijeme ovog tima u posljednje tri godine, neusporedivo čak i s onim protiv Brazila, jer Brazil je ozbiljan reprezentacija u usporedbi s Japanom koji je dobar, ali ne i više od toga.
Ustrajali smo u postavi s kraja prvog dijela i formaciji 5-1 u kojoj je Mandić bio prednji, a Horvat 'dvojka'. Nije baš taj dio s Horvatom uigravan, no očito ni u Šebetića, ni u Martinovića Červar u tom segmentu nije vjerovao.
Najveća razlika je bila što su Japanci počeli puno više griješiti, bili su brzopleti, a Pešić je počeo bolje braniti. No, napadački smo imali nevjerojatne probleme, Čupić je krpao desnog vanjskog, a Duvnjak desnu stranu u obrani. U zbroju tog kaosa ništa se nije pomaklo naprijed, Japan je i dalje sigurno vodio +3.
Onda je ušao i Brozović zakrpati rupu u obrani, morao je propucati Duvnjak da konačno počnemo disati. U totalnom kaosu izjednačili smo s igračem manje prvi put na utakmici u 48. minuti golom Brozovića (23:23).
Mučili smo se, Japan se umorio i nudio, ali i mi smo, pa nikako iskoristiti šansu. Ni zicer Čupića, nije bio dosta. No, na kraju je Čupić ipak bio koncentriran zabiti penal za sretni egal.