Na ceste Zadarske i Šibensko – kninske županije biciklizam se nakon korona virusa vratio „breveto vožnjom“, a vozilo se 200 km na relaciji Benkovac - Tisno - Drniš - Knin - Benkovac. Nekoliko članova BK Zadra odvezlo je stazu u predviđenom vremenu, a posebno mjesto zauzele su majka i kći Barešić.
- Iz ove grupe izdvojio bih naše Barešićke, kći Slavku i majku Jelenu, koje su udaljenost Benkovac – Knin – Benkovac prešle vozeći prosječnom brzinom od 27 kilometara na sat. Izdržale sve i na dosta dijelova dionica davale ton vožnji. Ugodno su nas iznenadile na otvaranju sezone što će reći da su u tonusu rada i angažmana iako ova vožnja nije natjecateljska, kazao nam je predsjednik kluba Božo Kotlar.
Pa tko su mama i kći Barešić?
- Zadranke smo. Ja imam 15 godina i učenica sam OŠ Šime Budinić. U BK Zadar upisala sam se 2016. godine jer volim biciklizam. U njemu se trenutno vidim. Treninzi mi predstavljaju zadovoljstvo, a kad je tako, ostajem vjerna izabranom sportu. Uvjerena sam da će vremenom doći i rezultati. Nije prošlo dugo od mog upisa, za mnom je krenula moja mama Jelena. Kao da sam je zarazila virusom biciklizma, a ona je to spremno prihvatila. Mama mi je podrška u svemu. Uporna je i dostojna respekta.
Naši prvi zajednički rezultati su sve iznenadili na „breveto vožnji“ od Benkovca do Knina i natrag, kada smo u zajedničkom ritmu imale u prosjeku skoro 30 km na sat vožnje. Iskreno teško bi tu brzinu postigla da nije bilo njenog poticaja, priča nam Slavka.
Tko ti je sportski uzor, hoćeš se posvetiti biciklizmu nakon osnovne škole?
- Želim nastaviti školovanje, najvjerovatnije ću upisati gimnaziju na jesen i nastavit se baviti biciklizmom. Uzor mi je moja starija kolegica Maja Perinović, koja je profesionalka i prvakinja Hrvatske. Pratim svaki njen nastup i želja mi je da jednog dana na hrvatskoj, ali i svjetskoj bicikističkoj pozornici, vozim kao i ona. Pored škole i biciklizma, velika mi je ljubav priroda i fotografija.
Jelena, dokad ćete voziti? Predstavlja li vam zadovoljstvo to što radite? Kako biciklizam uspijevate uskladiti s ostalim obvezama i što predlažete drugim mamama?
- Meni je zadovoljstvo voziti skupa s Slavkom. Ovaj posljednji brevet kojeg smo odvozili bio nam je jedinstvena prilika s obzirom na to da Slavka radi treninga, škole i obveza, nema mogućnosti odvoziti ga često. Sada smo uspjele, jer smo treninge imali redovno i evo postigli smo dobar uspjeh. Kad se hoće, može se sve stići, pa i ostale obveze kod kuće. Našim sugrađanima bi preporučila voziti bicikl, jer to je nešto predivno, kaže „čelična“ mama Jelena.
Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima do sada?
- Slavka je u nekoliko vožnji bila prvakinja, poglavito na nastupima u Sloveniji. U svojoj je konkurenciji trostruka državna prvakinja. Osobno nisam natjecateljski tip, vozim iz zadovoljstva, dosad sam odvezla dva breveta. Ide mi dobro, a želja mi je da jednom odvezem dionicu od 1000 kilometara. Takvu utrku u Hrvatskoj organizira Renato Maji. Ona nije stresna poput klasičnih utrka, a može je odvoziti svaki rekreativac s dobrom kondicijom, kaže mama Jelena.