Sliku o ovosezonskom učinku košarkaša Zadra, dovoljno bi bilo potpisati s nekoliko kratkih, ali jasnih riječi: "Osvojena je dvostruka kruna"! U Zadru se, unatoč silnim oscilacijama, košarka kao sport i dalje živi i doživljava na najvišoj razini u Hrvatskoj!
I kao uvijek, još dok nisu ni počele pripreme za novu sezonu, podosta je sumnji bilo u odabir trenera i momčadi koju će sastaviti. Veljko Mršić prvi put se našao oči u oči sa zadarskom košarkaškom javnosti, ali u susretu u kojem je morao biti na istoj strani.
Ranije je dolazio u dodir, međutim, najprije kao igrač, potom kao trener. Ispred njega je bio novi izazov, za kojeg je unaprijed znao koliko je "trnja" pod njegovim nogama. Ne samo Mršićevim, nego i klupske uprave, te svih suradnika na svim razinama! I doista, pokazao se trnovit put pred Mršićem i Zadrom, jer zadarski navijački puk na vrijeme osjeti je li na prvu loptu pogođena momčad od koje se uvijek očekuje najviše.
Priznaju se samo "titule i naslovi"! A nije počelo nimalo bajkovito, štoviše, u posebice kratkom vremenskom razdoblju momčad kakvu je zamislio Mršić sa suradnicima, nije nudila ni zrnce onoga što se ovih dana slavilo u Zadru. Jer, suočen s velikom mjerom slabih rješenja o čemu su svjedočile neke pripremne utakmice , onda i nimalo slavan početak ABA lige, morao je brzo mijenjati upravo skrojeno odijelo za velike svečanosti.
Jacobi Boykins je otišao bez odigrane službene utakmice, Darko Planinić je brže spremio spremio kofere nego ih je raspakirao, jer tijelo mu je bilo u Zadru, misli u Zagrebu, odnosno u Ciboni. Otišao je bez riječi i bez pozdrava! Njegovim su stopama, krenuli Jonathan Galloway i Eyassu Worku, potom je nezadovoljan minutažom sporazumni raskid dogovoren s Dominikom Gilbert, vrijednim i radišnim igračem ,međutim, Mršić i Gilbert nisu se " takli".
Moralo se brzo djelovati, stigao je Chinanu Onuaku, došao je i Justine Carter te Kodi Justice. Ni to nije davalo ozbiljnije rezultate, jer vrijeme prilagodbe nije išlo onim smjerom kojim se željelo. Na sve se naslonila korona, s njome i slabi rezultati. Mršić će tih dana otvoreno kazati:
"Tu smo gdje jesmo. Mislite li da je slučajno Zadar prošle sezone bio posljednji? Ako Uprava kluba ima ikakvih nedoumica u vezi mene, to je najmanji problem i to ćemo riješiti odmah. Želim samo da shvatimo gdje smo"!
I ostao je, iako se mora jasno kazati kako bi teško opstao da su tribine bile popunjene slično kao u petoj finalnoj nakon kojeg se uzelo drugi trofej, dakle, iza Kupa stigla je i titula prvaka!Imao je Mršić i golemih problema sa zdravljem, korona ga je dobro uzdrmala, pa je gotovo mjesec i pol bio izvan pogona!
Palicu je preuzeo i preuzimao njegov pomoćnik Ivan Perinčić iza kojeg je bilo dobrih i manje dobrih priča. Ali se hrabro uhvatio u koštac! U sve je trebalo uklopiti i dolazak Antonija Jordana, iznimno potentnog igrača, koji je to potvrdio u " majstorici". Valjalo je Mršiću i Perinčiću, uz razmišljanje o načinu kako do domaćih trofeja, uvelike misliti i o ostanku u regionalnoj ABA ligi. Nažalost, to je priča koja već dugo godina prati Zadrane, ujedno odašilje poruku kako se puno toga treba mijenjati.
Prva stvar je kako pronaći dovoljno novca za kupovinu izvrsnih Amerikanaca koji neće činiti samo broj, nego i praviti prednost. Onuaku i Carter su na tomu tragu, međutim, teško je očekivati da bi se oko njih mogla graditi nova momčad.
O tome i mnogo čemu će biti vremena za pričati i pisati. Naposljetku, nikako se ne smije propustiti činjenica kako je osim trinaest godina čekanja na naslov seniorskog prvaka Hrvatske, dvadeset godina iščekivala juniorska titula. Tako da su istu večer mogli slaviti jedni i drugi!