Paola Borović, mlada, darovita i voli atletiku: nismo svjesni što imamo u Zadru!

Paola Borović, mlada, darovita i voli atletiku, onda nije nikakvo čudo što je nedavno na Europskom prvenstvu U-23 u Celju oborila vlastiti rekord u troskoku koji je donedavno iznosio 13,25 m, te doskočila na udaljenost 13,32 m! Bravo mala, rekli bi njezini Zadrani, što bi se uskoro moglo i dogoditi pred domaćom publikom na obnovljenim atletskim terenima u sklopu SC" Višnjik".

- Uh, da smo ovo imali prije nekih desetak godina možda se nikad ne bi ni preselila u Zagreb, iako je, prije tri godine , studiranje na Ekonomskom fakultetu u tom trenutku prevagnulo. Ali, dobro, barem će oni koji su danas u AŠK " Zadar" i drugim zadarskim klubovima konačno moći trenirati u pravim uvjetima. Veselim se zbog njih, moram priznati da je i meni lijepo kad dođem mogu trenirati po cijeli dan ako hoću - veselo će Paola, koja je promijenila adresu i nastupa za AK" Dinamo – Zrinjevac".

Sama atletska staza i doskočište na Višnjiku, doista, u svakomu budi želju za presvlačenje u sportsku opremu i skok u daljinu...

- To vam u Zadru nije problem, ovdje daroviti atletičaru rastu kao "gljive poslije kiše", jer čim dođu trenirati odmah odrade rekord. Istina nekad su malo "ludi", pa se brzo štufaju, ali uvijek dolaze novi i tako godinama. Kažem, problem je što se prije nije imalo ovakve ili barem slične uvjete, međutim, u zimskom razdoblju ni u Zagrebu nije ništa bolje. Jer nama kojima je tehnika nakon, brzine i snage, primarna, ne možemo raditi treninge iz razloga što ne postoje valjani uvjeti. Praktički od devetog mjeseca pa sve do travnja, primorani smo ponekad raditi na jako niskim temperaturama. Ono , obučeš trenirku i nabaciš i jaknu trčiš i trčiš, ali se nikako ugrijati. Nešto je gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić obećao. Samo se bojim da to nisu kao obično predizborne " mamilice". Voljela bih da ne bude tako, jer hrvatska atletika u svim našim većim i manjim centrima zaslužuje više pozornosti. Ima "materijala" kod nas ne brinite – poručila je Borović koja se kroz razgovor uvijek vraća korijenima i svojem Zadru.

- Možda se neki neće složiti s mojim razmišljanjem, ali činjenice govore kako se zadarski atletičari u mlađim dobnim uzrastima nađe među tri najbolja kluba. Pogledajte samo koliko Zagreb ima stanovnika, deset puta više nego Zadar, ali je ovdje na Višnjiku atletski izvor. Meni je pak drago što u razgovorima s mojim sadašnjim trenerom proslavljenim Sinišom Ergotićem dobivam potvrdu mojih razmišljanja. Kad se samo sjetim koliko su zadarski treneri uložili truda, ne samo u radu s mnom nego i drugima, onda im u sadašnjim uvjetima, koji su razlika kao i nebo i zemlja od prije nekoliko mjeseci, mogu im poželjeti da i u seniorskom uzrastu krenu kovati odličja – iskreno će Borović, koja veliku zahvalnost za postignute rezultate upućuje na adresu svojem prvom treneru Predragu Saratliji , potom i Petri Perinčić.

Svaki dolazak u Zadar, ovu iznimno simpatičnu djevojku neobično veseli. Ne samo što sada ima valjane uvjete za trening, nego uopće.

- Što više putujem svijetom, vidim kako mi nismo ni svjesni koliko je ljepote u Zadru. Tko može platiti ovaj čisti zrak, more, ma cijelu prirodu oko nas i zato u Zadru i uopće u Dalmaciji sportaši postižu vrhunske rezultate. Opet ću se malo ponoviti i kazati kako se uvjeti za atletiku i druge sportove stalno moraju dizati na višu razinu. Primjerice, kad dođem u skandinavske zemlje u kojima je toliko toga uređeno da se mogu samo diviti. Ali oni nemaju ovu našu dalmatinsku dušu, ovo srce, uz sve što imaju, njima je neobično vidjeti nekoga poput mene koja se stalno smijem. Njima je smijeh nepoznanica – kaže Paola, koja je, dok smo sjedili na tribinama Višnjika, na trenutak skočila pozdraviti neke kolege iz Dinama.

- Eto kako se dobar glas brzo širi, svi znaju da je zadarski Višnjik ljepotica koju treba vidjeti i doživjeti. Ne mogu ni opistai koliko sam sretna što ću gotovo do pred kraj kolovoza moći trenirati ovdje, onda nanovo u Zagreb, malo trenirati, pa se okušati na priznatom "Hanžeku", ali ima i drugih natjecanja, kao što je Državno prvenstvo za mlađe seniore, gdje će napasti nedavno postignuti rekord – najavila je Paola novi skok do izvrsnog rezultata.

Studentica je Ekonomije , međutim, veli, kako joj nije osobiti problem uskladiti obveze na fakultetu i atletici.

- Unaprijed posložim sve na svoje mjesto zna se kad je vrijeme za učenje, kad su treninzi, a kako sam u zadarskom MIOC-u bila "štreberica" , odnosno, željela da u imeniku budu posložene samo petice, daljnje školovanje i atletika nisu mi nikakav problem, naprotiv, "očistila" sam treću godinu i sad se do listopada mogu posvetiti isključivo sportu – uz smiješak će Borović, koja nam je dijelom otkrila tajnu svojih uspjeha na dva kolosijeka.

- Živim u zajedničkom stanu sa sedam godina starijom sestrom Ivom koja je također sportašica, odnosno, izvrsna košarkašica, pa nije čudno što je s Medvešćakom ove sezezone uzela sve titule. Prava je, ona može sve, zato mi olakša priču o kojoj pričamo, jer bolje kuha od mene i preuzme kućanske poslove. Dobro, uskočim i ja kad treba ili podijelimo posao. Ali je meni jako važno što se međusobno podupiremo, hrabrimo uoči velikog natjecanja, jedna drugoj smo savjetnice. Onda se u takvom odnosu lakše podnose sportski padovi kojih Bože moj ima, ali i proslavljaju uspjesi – ozbiljno će Borović mlađa, koju ljetne radosti također ne preskaču.

-Sportaši znaju da je kupanje i dugotrajno izlaganje iscrpljujuće i nije dobro u režimu treninga, međutim, kako živim na Puntamici, more mi je praktički ispred kuće, Zaletim se preko praga i eto me pod morskom površinom. Neki bi dali sve da im je kao meni, ha ha - sa smijehom je Paola završila razgovor na Višnjiku, nakon kojeg je stala pred objektiv našeg fotoreportera Jure Miškovića. Uz opasku..

- Nisam ti ja baš neki fotomodel!