Hrvatska je na Europskom prvenstvu!
U odlučnoj, najvažnijoj utakmici ove godine Vatreni su uspjeli trijumfirati i još jednom pokazati da su najbolji baš onda kada to treba biti. To već postaje krasna tradicija, neka se očuva. Nije moglo bez drame, i na to smo navikli. Slovaci su vodili, bilo je malo brige, ali ona je nestala početkom drugog poluvremena kad su Vlašić i Petković riješili sve dvojbe i odveli viceprvake svijeta na još jedno veliko natjecanje.
Sve je na koncu lijepim pogotkom potvrdio Perišić. Ovo je Vatrenima peto veliko natjecanje zaredom, jedanaesto ukupno. Propustili smo samo Euro 2000. i Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Uspjesi hrvatske reprezentacije su kontinuirani, stalno smo tu, među najboljima.
Bilo bi, doduše, dobro zbog tlaka hrvatskih navijača da se u kvalifikacijama priča riješi prije, da se ne treba tresti do posljednje utakmice, da se ne gube bodovi, recimo, protiv Mađara ili Azera, ali dobro, kako se kaže, na kraju se mrtvi broje.
Nije bilo agresije Dalićeve vrste kakvu smo očekivali. Prva dionica prošla je u nekakvom usporenom ritmu, u naoko dominaciji Vatrenih koja nije bila konkretizirana. Kao da nije bilo onog potrebnog naboja koji bi slomio Slovake. Momčad Pavela Hapela opekla se na prvoj utakmici u Trnavi, u onom teškom porazu. Zato je jučer na Rujevici bila mnogo opreznija i čvršća, bezobraznija, nije bila nalik onoj mekanoj momčadi koju smo porazili s 4:0. Za takvu Slovačku u prvom dijelu nismo nalazili rješenja, makar se mora priznati da su Hrvati imali mnogo više poluprilika i prilika.
Nakon što se na samom početku utakmice, nakon asistencije Petkovića, Modrić našao u prilici koju je zaustavio slovački blok, mislili smo da će stvari na Rujevici brzo biti riješene. No, bio je to samo privid. Nakon kapetanove mogućnosti za poentiranje igra se nekako razvodnila, kao da su se obje vrste bojale praznih pušaka. Ipak, počevši s dvadesetom minutom počela su zanimljiva događanja. Prvo je nakon centaršuta Jedvaja s nekih osam-devet metara promašio Petković. Kao da nije bio siguran treba li pucati volejom ili škaricama, izvesti nešto atraktivno ili samo sprovesti loptu u mrežu. Na koncu, nije dobro pucao.
Ta akcija bila je znak za minute koje su potpuno pripadale Hrvatskoj. Vlašić je četiri minute nakon promašaja Petkovića asistirao Brozoviću koju s vrha šesnaesterca šalje loptu pokraj lijeve vratnice vratara Dubravke. Minuti kasnije nakon centaršuta Jedvaja, Vlašić s nekih desetak metara puca glavom, dobro, ali Dubravka vršcima prstiju loptu gura u korner. Ubrzo pokušava i Perišić. ali lopta završava u bloku.
Onda se pojavljuju prvi znaci slovačkog buđenja. Pekarik je pobjegao Rebiću, ušao u šesnaesterac iskosa, ali je njegov udarac obranio Livaković. No dvije minute kasnije, ništa nije mogao kod pogotka Boženika. Mogla je Hrvatska poravnati nakon što je Perišić pucao glavom s pet metara, ali pogodio je Dubravku. Još je jednom do kraja prvog poluvremena udarcem pokušao Petković, ali ni Slovaci nisu ostali dužni, Kucka je opalio preko grede, a Boženikov udarac odlično je obranio Livaković.
Početkom druge dionice Petković je iz gužve pucao, ali od bloka se lopta odbila do grede. A onda je uslijedio hrvatski uragan. U samo četiri minute izboreno je Europsko prvenstvo!
Prvo je zabio Vlašić, onda Petković. Veliko slavlje moglo je početi. Ubrzo je slijedio i drugi žuti karton za Maka, Vatreni su do kraja utakmice imali igrača više, zabili još jedan pogodak, imali su još dvije super prilike preko Brekala i Perišića i utakmicu su mirno priveli kraju.
Rujevica je slavila, "utakmica svih utakmica" u kvalifikacijama završila je trijumfalno.