Ironično, odlazak u Budućnost kristalizirao se u "skok unazad". Svojevrsni "povratak u prošlost". Pogledom u retrovizor vraćamo se u 2019. godinu. Luka Božić, nakon dominantne sezone u kalibru MVP-a, iz Zadra je otišao prema crnogorskoj prijestolnici. Iako, kako nam kaže, tamo nije ni htio ići. Bila je to sezona za zaborav, a iduću je, unatoč trogodišnjem ugovoru, u potpunosti preskočio. Ipak, ne žali ni za čim. Sve su to bile vrijedne stanice njegova uspona.
Čovjek koji je prije dvije sezone bio bez kluba, košarci se vratio u Širokom Brijegu u ljeto 2021., na nagovor trenera Danijela Jusupa. Uigrani tandem talente je početkom prošlog ljeta prenio u Zadar, a tada je počela priča o kovanju novog hrvatskog prvaka. Ujedno, i priča o krupnim koracima Luke Božića prema zenitu karijere, a tu je tezu potkrijepio nagradama za najkorisnijeg igrača i ABA lige i finala hrvatskog prvenstva. U razgovoru s nama prisjetio se sezone bez košarke, utakmice protiv Jaysona Tatuma i društva, ali i progovorio o idućoj sezoni i potencijalnoj promjeni sredine…
Kako komentirate sezonu iza sebe, i na momčadskoj i osobnoj razini?
Izrazito sam zahvalan i zadovoljan. Napravili smo dobre stvari. Osvojili smo prvenstvo i ušli u play-off ABA lige s najmanjim budžetom u ligi. Predviđala nam se borba za ostanak, ali svima smo pokazali drugačije. Je li ovo najbolja košarka moje karijere? Rekao bih da tek ulazim u svoj "prime". Bila je to dobra godina u kojoj sam osvojio i individualne nagrade, ali najbitnije je da sam pomogao momčadi. Najbolje tek dolazi.
Kada se prisjetite pretprošle sezone, u kojoj ste bili bez kluba, kako gledate na taj potez i koliko vam je bio težak taj period?
S financijske strane, nije bio pametan potez. To nije tajna. No, bila je to godina sazrijevanja i ne bih to mijenjao, ponovno bih napravio isto. Teško je reći bi li bio bolji igrač da sam igrao tu sezonu. Radio sam tu godinu zaista puno, ali vjerojatno sam izgubio natjecateljski ritam i draž utakmica. No, uvijek postoji mogućnost da sam se te godine mogao i ozlijediti, pa svejedno izgubiti sezonu.
Kako su vam izgledali dani dok niste imali klub?
Bilo je raznih perioda, mijenjao sam pristup treninzima. U najtežem razdoblju budio sam se u pet sati ujutro i išao bih trčati deset kilometara. Nakon toga došao bih kući, nešto pojeo i napravio drugi trening koji je uključivao vježbe snage, prevencije ozljeda, stabilnosti… Ponovno bih odmorio i navečer je slijedila košarka, sve na vanjskim terenima.
Kako ste uopće ostali bez kluba? Je li odlazak u Budućnost, sezonu prije, bio pogrešan potez?
Nisam htio ići nazad u Budućnost, ali bio je već deseti mjesec, međutim nisam ni htio potpisivati "tek tako". Ponude nisu bile zadovoljavajuće. Čekao sam pravu, ali nije došla. Nije to bila pogreška i zbog toga sam sada tu gdje jesam. Sve što se dogodilo trebalo mi je da bi došao na sadašnju razinu. Naravno, Budućnost nije loš klub, ali bio sam tada nekako zasićen ABA ligom i prostorima, htio sam promijeniti sredinu.
Karijeru vam je ponovno oživio trener Jusup. Vaša suradnja počela je u Zagrebu prije gotovo deset godina, a u Širokom Brijegu vratio vas je košarci. Kakav odnos imate?
Ne samo da mi je pomogao u košarci, nego mi je dao i savjete za život. Došao sam kao "balavac" u Zagreb, ali naučio sam od njega puno stvari, zaslužan je za mnogo toga u mojoj karijeri. Liga u Bosni i Hercegovini puno je fizički jača nego hrvatska, pripremila me za ABA ligu. Imali smo puno treninga i nešto manje utakmica, ujedno i više vremena za rad na sebi kako bismo bili što spremniji.
Godine 2015. s hrvatskom reprezentacijom osvojili ste srebro na Svjetskom prvenstvu za igrače do 19 godina u Grčkoj. U finalu ste u produžetku izgubili od SAD-a za koji su igrali, primjerice, Jayson Tatum i Jalen Brunson. Na putu do medalje preskočili ste i Kanadu, za koju je igrao "notorni" Dillon Brooks, a u polufinalu ste deklasirali Tursku s Furkanom Korkmazom. Za Hrvatsku je tada, između ostalog, igrao i Ivica Zubac, a vi ste imali najveću minutažu u momčadi. Koja vam je prva asocijacija na taj turnir i kako je bilo igrati protiv budućih NBA zvijezda?
Prvo što mi pada na pamet s tog turnira jest govor trenera Ante Nazora prije finala. Bio je zaista motivirajući za sve nas i izašli smo na parket bez straha. Nismo se uopće bojali, štoviše, "grizli" smo. Što se tiče Tatuma i ostalih, vidjelo se na njima da su to veliki talenti, fizički su bili moćni i obučeni igrači, kao i svi Amerikanci. Iskreno, Brooksa se niti ne sjećam, brojni igrači tek kasnije postanu popularni, a dotad ih gledamo samo kao svoje vršnjake i suparnike.
Izbornik Josip Sesar dodijelio vam je nagradu za MVP-a finala nakon utakmice sa Splitom. Pritom, vidjelo se kako vam je nešto kratko šapnuo. Možete li nam otkriti što vam je rekao u tom trenutku?
Vjerujem da se neće naljutiti, rekao mi je da se nada da ću ovako dobro igrati i za reprezentaciju.
Što vam je u idućim planovima? Kako ćete provesti ljeto i gdje ćete igrati iduće sezone?
Nakon sezone uvijek uzimam odmor, u tom periodu zaista ništa ne radim, a onda krećem s jakim treninzima i pripremam se za ono što slijedi. Da, imam ponuda, ali nisam još ništa odlučio. Vidjet ćemo što će biti sa Zadrom, moram sjesti, razmisliti i odlučiti.
Tko vam je košarkaški uzor? Čiju igru pokušavate kopirati?
Nemam idola niti nastojim kopirati igru nekog igrača. Ipak, volim gledati LeBrona Jamesa, ima veliko razumijevanje igre. Ne mogu reći da mi je uzor, ali volim gledati kako se ponaša na terenu.
U zadnjoj utakmici protiv Splita upisali ste triple-double učinak, idete li svjesno prema takvim brojkama ili?
Nisam ni znao da imam triple-double u toj utakmici, rekli su mi tek u svlačionici. Nikad ne brojim niti gledam statistiku na utakmici, jednostavno, gledam što treba raditi. Ako treba skočiti, obraniti, dodati slobodnom igraču ili zabiti. Naravno, lijepo je imati triple-double, u više navrata ove sezone malo mi je nedostajalo da ga ostvarim, drago mi je da sam uspio u toj zadnjoj utakmici.
Godine 2017. izašli ste na NBA draft. Žalite li sada za tom odlukom?
Svaki igrač ima san zaigrati u NBA ligi. Međutim, ne žalim ni za čim što mi se dogodilo, sve je to dio puta i zahvalan sam za to.