StoryEditor
SportPOTRESNE POSLJEDICE

Zadarska tragedija zavilo u crno jednu od najvećih sportskih obitelji u Hrvatskoj: "Šokiran sam, plačem, bio je najbolji u regiji..."

Piše Dražen Pinević/JL
7. svibnja 2020. - 22:22
Luka Gerlanc/Cropix

Godine 2018., uoči Eura kojem smo bili domaćini, kolege iz Zadarskog lista napravile su sjajnu priču o deveteročlanoj obitelji Kadija. Podnaslov “Svi rukometaši, najrukometnija obitelj” i priča o fascinaciji sportom za koji je mama Josipa rekla:

- Rukomet je prekrasan sport, to je imitacija života - malo dobiješ po sebi, malo daš i uvijek ideš za pobjedom.

Svi s rukometnom loptom, otac Nediljko, kćeri Domenika (sada 21), blizanke Ana i Marija (17), Karmen (13), Iva (11) i dva sina, Josip Bepo (19) i Jure (8).

Bepo je bio najbolji rukometaš. Trenirao je najprije u Biogradu, potom dvije godine u Arbanasima pod vodstvom Željka Jakšića i Tomislava Zelića.

- Šokiran sam, plačem... Bepo je u svom godištu bio ponajbolji u regiji jug. Uskoro trebam postati otac i ako bih poželio dijete, poželio bih da bude kao on što je bio. Nedavno smo razgovarali u našim Mocirama, htio sam da se vrati doma, da pokušamo dignuti rukomet u Zadru. I onda ovo...

A onda škola, Zagreb, novi klub PPD Zagreb u čijim je mladim uzrastima pokazao da je sa svojih 198 cm visine velika perspektiva.

- Nije bilo lako tako izrasti, bilo je i muka sa zdravljem, ali Bepo se nije predavao. I sve uvijek pod budnim okom roditelja i najboljih navijača - s tugom će reći jedan od njegovih kasnijih trenera Matija Bilušić.

- Pozitivac apsolutno. Dobro dijete. Znam da se u teškim situacijama uvijek želi reći najbolje, ali Bepo je doista bio super dijete. Poslušan, nikad nije kasnio na treninge, veliki radnik, odličan za momčad, uvijek glasan kada treba biti - uglas će reći njegovi treneri u PPD Zagrebu Branimir Kutnjak i Boris Nemec. Inače, u Zagrebu su ga vodili i Luka Panza i Andrija Nikolić.

Josip Valčić, sportski direktor PPD Zagreba je Zadranin, dobro zna i Bepa i obitelj kojoj se pridružio na posljednjem ispraćaju u srijedu u Turnju.

- Teško je bilo što reći u ovim trenucima. Bepo je bio dobar momak s kojim nikad nije bilo nijednog problema. Kada smo ukinuli drugu momčad, raspodijeli smo igrače u Goricu, Dubravu, a Bepo je uz Kasapa, Starčevića i Medića prebačen kao naš igrač u Maksimir Pastelu. Velik je bio, takva djeca duže sazrijevaju igrački, no treneri su rekli da je radnik i da je na dobrom putu - priča Josip Valčić.

Lekcija za cijeli život

A tu će priču potvrditi i Bepov posljednji trener Zvonimir Bilić koji je i sam nekad bio lijevi vanjski.

- Momčad sam preuzeo tri mjeseca prije korona-problema, mogu reći da sam bio jako zadovoljan njegovim napretkom. Imao je potencijal, radio je dobro nakon ozljeda s kojima je imao problema, ušao je u prvu momčad, igrao utakmice u Prvoj ligi Sjever i bio sam siguran da smo riješili dugoročno to pitanje. I onda ovo, doista tragedija nakon koje je svaka riječ suvišna.

Još jedan mladi život otišao je u nepovrat, a lekcije treba pamtiti i učiti na njima. To je najlakši put. No, kako reče početak priče, “rukomet je kao život”, uvijek ideš za pobjedom. I kada je lako i kada je teško, a ovo je preteško...

Josip je bio rođeni vođa

Kompletna Uprava HNK Primorac, na čelu koje je bio predsjednik Darko Banić, posjetili su obitelj Brkljačić u Turnju, izrazili sućut, donijeli vijenac i nazočili sahrani. Također je kompletna Škola nogometa Primorca s trenerima nazočila sahrani. Trener Jure Knez kratko nam je za Josipa rekao:

- Divan dečko, omiljen u svakom društvu na terenu i u svlačionici. Volio je nogomet iznad svega, uvijek je tražio više, igrač plemenita kova, da je ostao, napravio bi, siguran sam, veliku karijeru, jer je bio vođa. Njegov divan lik ostat će nam zauvijek u srcima.

Izdvojeno

28. srpanj 2020 14:50