StoryEditor
TribinaNASTAVLJA SE POLEMIKA OKO OBNOVE DRUŠTVENOG DOMA U KALIMA

Bruno Mišlov poziva: 'Dođite na Kualjske maškare i podržite našu inicijativu za referendum!' Hoće li ovogodišnji 'krnevual' biti načelnik Marko Kolega?

Piše Bruno Mišlov
5. veljače 2020. - 13:53
kali13-200819

Pismo Bruna Mišlova oko uređenja Društvenog doma u Kalima prenosimo u cijelosti:

Prije svega želim se osvrnuti na vaš sad već prošlogodišnji članak u kojem ste prenijeli reakciju zapovjednika DVD-a, Franka Mišlova na naše neslaganje vezano za projekt obnove Doma.

KAKO JE SJEĆANJE NA STARU KINO DVORANU U DERUTNOJ ZGRADI PODIJELILO KALI? Općina osigurala milijunsku potporu za preuređenje zgrade Društvenog doma, ali je to izazvalo reakciju dijela mještana koji – potpisuju peticiju! 

NASTAVLJAJU SE SPORENJA OKO DRUŠTVENOG DOMA U KALIMA – REAGIRAO JEDAN OD POKRETAČA PETICIJE KOJI NAČELNIKU KOLEGI PORUČUJE: „Da smo se spremni prodati za tih dvadesetak kvadrata ne bismo ni pokrenuli peticiju!

U članku su objavljene fotografije najzapuštenijih dijelova Doma, a kao što sam i u prošlim javljanjima napomenuo – nitko od nas nije protiv toga da se Dom sredi i obnovi, već smo protiv pregrađivanja i narušavanja sadašnjih dimenzija i funkcija.

Pokretanje kino projekcija je za svaku pohvalu i dobro je da se netko nakon toliko godina pauze sjetio ponovno podijeliti to skriveno blago s mještanima. Vezano za ponudu da budem kino operater u vrhuncu ljetne sezone mogu samo reći: redovan sam student koji ljetne praznike provodi radeći i zarađujući novac potreban za školovanje, a da ne govorim da moja obitelj ima ribarski obrt kojem svi zajedno pridonosimo.

Želim da svi znaju da smo u prikupljanje potpisa za peticiju krenuli isprintavši materijale (informacije i skice) sa stranice KaliOnline putem koje smo i saznali za projekt, a koju vodi i održava jedan od zaposlenika Općine Kali. U ranije objavljenom članku na spomenutoj web stranici dostupni su detalji projekta koji su sami po sebi dovoljni da zaključimo da projekt nije u interesu mještana; ništa mi ne „tvrdimo“ – sve tamo piše.

Dobili bismo sanitarni čvor i garderobu“ i nije neki argument. Bivši načelnik Duško Vidov je za mandata iza pozornice u sali dao izgraditi dvije nove prostorije. Koliko je meni poznato, jedna od njih se koristi kao skladište, a druga koja je veća ima razne namjene. I baš tu drugu koriste izvođači prije nastupa na maškarama i ona već ima funkciju garderobe, a služi i kao prostor za probe kaljskih bendova te sam ju u te svrhe i sam koristio.

Što se tiče sanitarnog čvora, mnogi mještani smatraju da je isti trebao biti implementiran u projektu obnove vanjskog dijela ispred Doma kako bi ga mogli koristiti trgovci na pijaci. Oskvrnuti Dom te pritom kao argument navoditi izgradnju sanitarnog čvora (koji bez sumnje i sada može biti realiziran jeftinije i efikasnije) je krajnje nerazborito!

Prilaz za invalide mogao se riješiti dizalicom za invalide, za koju uz stepenice koje se uspinju prema općini već postoji idealno mjesto – kao da je netko mislio na to desetljećima prije. No umjesto toga se išlo na nalijevanje betona i podizanje novih betonskih konstrukcija duž južne i zapadne strane, što je nesumnjivo bila skuplja varijanta. Ali kad se radi o javnim radovima naravno da je najbitnije da se što više potroši (zato npr. kilometar autoceste košta koliko košta).

O disrupciji prostora koja je nastala pregrađivanjem da ni ne govorim – uništeni su se prilazi sastojali od jednog gotovo stoljetnog stubišta i širokih stepenica koje su imale funkciju tribine/gledališta za razne manifestacije održavane na Domu, među kojima je i poznati košarkaški turnir Streetball-Kali čije je održavanje bilo ugroženo te za gledaoce više nije na istoj razini jer novouređeni prostor jednostavno ne funkcionira i ne odgovara kao onaj prijašnji.

Promatrajući taj sada sa tri strane zatvoren prostor stječe se dojam da se radi o zatvorskom igralištu (na kojem su parkirani automobili, nemojmo zaboraviti). Kao što ste prenijeli u vašem ranijem članku: mjesto koje je bilo svojevrsni trg, okupljalište, žila kucavica Kali – sada je češće okupirano automobilima nego djecom. Naravno, to je dijelom i posljedica promjene načina života i negativnih demografskih trendova sveprisutnih u Hrvatskoj. Upravo u inat tome valja istaknuti da je u Kalima prošle godine rođeno tridesetak djece, što predstavlja baby boom za naše standarde.

I zato vjerujemo da se isplati boriti da sačuvamo naš način života i običaje, da štujemo tradiciju i ostanemo dosljedni onom što nas čini Kaljanima, kako bi naša djeca i njihova djeca baštinila duh Kali jer je to nešto neprocjenjivo!

O svrsishodnosti projekta „Društveni dom Kali – rekonstrukcija“ razgovarao sam s poznatim arhitektom Nikolom Bašićem, koji tvrdi da ista „ne može biti predmet izvanjske prijateljske procjene, već ona poglavito mora biti odraz autentičnih interesa kaljske zajednice“ s čime se u potpunosti slažem. Nama je u interesu sačuvati, njegovati i nastaviti tradicije koje tvore naš identitet i duh.

A duh mjesta počiva upravo u njegovoj arhitekturi i kulturi, koji se u Kalima zatiru kao i gore spomenuto stoljetno stubište. Prostor oko Doma je trebalo urediti, ali ne na način da se poruši pa izgradi novo. Stvari koje odolijevaju zubu vremena treba sačuvati jer pričaju priču o našoj prošlosti te zajedno s ljudima tvore identitet područja na kojem se nalaze. To se ne može kupiti niti umjetno stvoriti.

No ne bi bilo prvi put da se u Kalima uništava nešto od kulturnog značaja. Godine 2006. tadašnji načelnik Tino Vidov iz nepoznatog razloga inicira rušenje stare špine u centru mjesta, što je opisano u broju 19 otočkog magazina „Kualjski Lumin“ pod nazivom „Kulturocid na Kualjski način“. Tekst je, složit ćete se, relevantan i danas te ga citiram u svrhu osvješćivanja ljudi da ne dopuste još jedan kulturocid u Kalima.

Svako mjesto, kao i svaki narod, mora čuvati svoja kulturna dobra (i materijalna i duhovna). To je njegova obveza prema sebi i budućim generacijama. Jedno od takvih dobara u Kalima jeste špina, jedna od prepoznatljivosti mjesta već gotovo sedamdeset godina. Špina je bila i ostala mjesto kolektivnog sjećanja na prohujala vremena, koja su na cjelokupne Kali ostavila neizbrisive tragove.

Međutim, u glavi naše općinske vlasti to mjesto nije značilo ništa, kao što im ne znači ni puno toga vrijednog i prepoznatljivog u Kalima. Stoga su je dali srušiti, da bi na njezinu mjestu sagradili novu. A uništiti stoljetni kaljski simbol iz vlastitog hira, pravi je barbarski čin. Kulturocid!!!“

Sadašnji načelnik se bar čini profinjeniji, ali izgleda da se ispod te vanjštine krije oportunist koji ne zna što je dobro za ovo mjesto ni kako ono „diše“, a kamoli išta o kulturi. Naime nedugo nakon što je došao na vlast odlučio je da mu smeta polukoncertni klavir u vijećnici općine. Za dotični instrument sam bio sentimentalno vezan jer sam svojevremeno na njemu spremao ispit iz klavira - na radost svih zaposlenih u općini. Bio je funkcionalan iako mu je zbog starosti neophodno bilo štimanje i sitni popravci. No po nalogu našeg vrlog načelnika rastavljen je i ostavljen na kiši ispred općine, dok ga komunalno poduzeće Hripa d.o.o. nije pokupilo i odnijelo na smetlište.

Je li to čin normalne, razborite osobe? Pa taj instrument je tamo bio puno prije svih njih i moglo ga se donirati nekoj (glazbenoj) školi, dati nekome na korištenje; recimo ja bih ga drage volje bio udomio i obnovio iz vlastitih sredstava.

Vratimo se na inicijalni razlog mojeg javljanja, a to je peticija za obustavu projekta. Dana 5.11.2019. godine održana je sjednica Općinskog vijeća Općine Kali iz čijeg je javno dostupnog zapisnika evidentno: vijećnik Milan Pažek postavlja pitanje načelniku o našoj peticiji i „da li se tom problemu pristupa ozbiljno“, te kako se planiraju osigurati pozamašna sredstva koje Općina mora izdvojiti. Načelnik odgovara da se troškovnici trebaju doraditi i da će Općina morati dignuti kredit, a pitanje o peticiji ignorira.

Fotokopije potpisnih listi još čekaju da budu dostavljene na Općinu, no sudeći po ovome to neće imati pretjeranog efekta na odluke načelnika. Budući da načelnik ne želi čuti glas mještana i da peticija nema obvezujući učinak, odlučili smo iskoristiti ostale mehanizme direktne demokracije u vidu lokalnog obvezujućeg referenduma.

Prema Statutu Općine Kali lokalni referendum može zatražiti minimalno 20 posto biračkog tijela ili 2/3 općinskog vijeća (na načelnika pritom ni ne računamo).

Kualjske maškare, koje se ove godine održavaju od 7. do 9. veljače, uvijek su bile svojevrsni društveno-politički komentar kojim se kritiziralo, prozivalo i ukazivalo na greške i one odgovorne za njih. U pravilu se uvijek komentira ono što je već prošlo – učinjeno, no sada imamo priliku osvijestiti ljude i djelovati preventivno, a ne plakati za prolivenim mlijekom.

Zato ovim putem pozivamo sve koji ovo čitaju da dođu na Kualjske maškare i podrže našu inicijativu, garantiramo da ćete se odlično zabaviti! Zahvaljujemo svima koji su nas do sad podržali i molimo sve koji imaju prebivalište u Kalima da daju svoj potpis za referendum, te da kad bude raspisan na njega i izađu!

Izdvojeno