Odluka o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima ne smije postati temelj policijskog nasilja nad građanima.
Da ne bude zabune, uvodno želim reći da redakcija Slobodne Dalmacije ne podržava nikakav oblik korona-partya, ne podržava ni spontana ni organizirana okupljanja na javnim mjestima jer to u ovim trenucima predstavlja ozbiljno ugrožavanje javnog zdravlja. U tom smislu podržavamo i spomenutu Odluku o ograničenom zadržavanju na javnim mjestima, tim prije što je ona nedvosmisleno privremena, u ovom trenutku ograničena na 30 dana od dana donošenja (21. ožujka).
Međutim, način na koji je splitska policija u nedjelju postupala prema svojim građanima ozbiljno je uznemirujuca i zabrinjavajuća. Naša novinarka Silvana Uzinić, opremljena maskom i u društvu Branke Karninčić, odučila je iskoristiti lijepo nedjeljno vrijeme za šetnju. Na po Bačvicama jer se tamo uistinu zna okupiti više svijeta nego sto je to pametno, nego cestom. Policija ju je zaustavila u toj nakani jer je procijenila da ce se na Bačvicama ili u okolici Bačvica okupiti previše ljudi i do ovog trenutka cijela ova priča ni po čemu nije sporna.
Policajac joj je zaprijetio kaznom od osam tisuća kuna, a problem je nastao kad ga je naša novinarka pitala na temelju čega: za koje nedjelo joj se prijeti kaznom od skoro dvije prosječne hrvatske plaće. Razumijemo da su u ovom uvjetima policajci pod posebnim psihičkim teretom. Nije ni njima lako objasniti zašto će nekoga rebnuti kaznom koja skoro dvostruko nadmasuje njihovu plaću. A novinari, oni postavljaju glupa pitanja. Evo, prošlo je nekoliko sati od incidenta na Bačvicama a još uvijek nema bas nikakvog odgovora na pitanje koje je policajcu postavila naša novinarka. Odluka o strogom ograničavanju kretanja na javnim mjestima takvu kaznu ne predviđa. Građani, čak i u ovim okolnostima, moraju od državnih službenika dobiti odgovor na pitanje sto su zgriješili, koliko god je potonjima lakše upotrijebiti argument sile od argumenta zakona.
Problem je eskalirao kad je prijateljica naše novinarke pocela snimati situaciju. Njoj je to bio način zastite građanskih prava, a policajcima udarac na ego. Međutim, u demokratskim su državama policajci trenirani da građanska prava pretpostavljaju svome egu. U demokratskoj se zemlji ne bi dogodilo da policajac na zemlju sruši staricu s cekerima i veze je lisicama kako se to 2015. dogodilo u Osijeku. Utoliko je razumljivija potreba građanina da snima situaciju u kojoj se nalazi. Povjerenje između policije i građana naruseno je odavno, a incidenti kao sto je ovaj na Bačvicama zasigurno ga neće izraditi.
Policija je upotrijebila fizičku silu ne samo prema prijateljici nase novinarke koja se odlučila snimiti cijeli dogadjaj kako bi o svemu postojao relevantan, autentčan video zapis koji ce svjedociti o tome sto se stvarno dogodilo, a ne da policija po staroj narodnoj o kadiji i sucu moze raditi sto ju je volja.
A čini se da su se policajci na Bačama poslužili upravo tim argumentom, da je policija uvijek u pravu, da te kadija tuzi i da ti kadija sudi. Od novinarke i njene prijateljice trazili su da izbrisu snimke iz mobitela. Snimke nastale na javnom mjestu. To je prekoračenje ovlasti koje bi u Europskoj uniji trebalo biti nezamislivo. Na pamet mi padaju čečenski ratni uvjeti, praksa ISIL-ovih koljača - tamo bi to bilo očekivano, uobičajeno i samorazumljivo. U Hrvatskoj bi trebalo biti nedopustivo, čak i u okolnostima koje nisu bas savim normalne i stoga ćemo o tome s policijom još razgovarati. Tražiti vještaćenje telefona i podnijeti kaznene prijave protiv policajaca, pa neka se i oni brane pred sudom jer su na koncu i oni samo građani RH.
Istine radi, treba reći da je policija smjesta zvala glavnog urednika Slobodne i obavijestila ga da mu je novinarka odvedena na policiju i zadrzana. To nam se čini kao veoma pristojan potez na kojeg policiju nista ne obvezuje. Silvana se u to vrijeme jos nije mogla javiti na telefon jer je u tijeku bilo ispunavanje policijskog zapisnika U prvoj verziji, onoj koja stoji i u zapisniku kojeg je naša novinarka dobila, stoji da je Silvana Uzinic pokusavala probiti policijsku blokadu, odnosno da je "bukom, vikom i galamom pozivala neposlusnost i pruzanje otpora policiji". Petanestak minuta kasnije iz policije su rekli da ona prva informacija, dakle ona koja stoji u zapisniku, nije bila sasvim tocna. Nije pozivala na neposluh i organizaciju otpora, nego da je naša novinarka vikala na policajca, čime je pocinila prekršaj iz Zakona o javnom miru i redu.
Na policiju se ne smije vikati i redakcija Slobodne to ne podržava. Osim što je zakonom nedopustivo, ljudski je nekorektno. No vikati je jedno, a pozivati na neposluh i pružanje otpora nesto sasvim drugo. Koja je verzija na koncu točna? Što se to dogodilo u tih petnaestak minuta između dva poziva da je policijski zapisnik kojeg je nasa novinarka dobila pa i potpisala odjednom ublažen?
Zakonski propisi i uredbe ovim trenucima trebaju biti jasno komunicirani. Ne moze jedan dužnosnik kriznih stozera građanima govoriti da je šetnja zdrava i korisna, a drugi da je zabranjena. Ako je šetnja gradskim ulicama kažnjiva i stoji 8.000 kuna, onda to treba biti javno obznanjeno. A kad vec nije, onda su policajci to građanima, bez nervoze, duzni objasniti na licu mjesta. Batine i privođenja tu baš ne pomazu.