Službeno, vjernici danas slave blagdan Svih svetih, Dušni dan ili 'Spomen svih vjernih mrtvih' stiže tek sutra, drugog dana studenog. Ipak, jedno je ono što je crkva propisala, drugo je ono što se udomaćilo u narodu, a još kad se i uplete novi običaj poput slavljenja 'Dana vještica' ili 'Halloweena' za neupućene nastaje potpuna zbrka.
Kao i svake godine, dobili smo uvod. Iz udruge Vigilare obrušili su se na popularni trgovački lanac jer 'promiče kulturu smrti i kanibalizma'. Zasmetali su im slatkiši poput čokoladnih kostura, prstiju i očiju te 'neprimjereni' dječji kostimi. Nastavak je to borbe crkve i crkvenih laika protiv 'Noći vještica' ili Halloweena, koji je ime dobio upravo prema nazivu katoličkog blagdana 'All Hallows' Eve' ('Večer svih svetih'). S druge strane kršćani su Sve svete 'popalili' od pogana, odnosno keltskog blagdana 'Samhain' koji je pak označavao Novu godinu – padao je točno između jesenske ravnodnevnice i zimskog solsticija.
Naravno, osim kršćana protiv 'Noći vještica' su i oni kojima komercijalizam nije baš mio pa smatraju to uvoznim običajem stvorenim radi profita - uostalom mi se maškaramo (uglavnom) u veljači.
Slavi se od stoljeća osmog
Goran Mehkek / CROPIX
Sam blagdan Svih svetih počeo se slaviti 1. studenog još u 8. stoljeću, odlukom pape Grgura III., a navodno je bila riječ o kompromisu s irskim monasima. Njihov je interes bio da se blagdan poklopi sa spomenutim 'Samhainom' kako bi se ukorijenio u narodu.
Inače, poanta današnjeg blagdana nije samo u tome da se slave svi sveci – kako je stoljećima došla 'inflacija' svetaca nisu svi stali u kalendar – već i oni 'uzoriti' mali ljudi koji su svojim životom bili primjer drugima, kako u vjeri, tako i odnosu prema svojim bližnjima.
Dušni dan dolazi tek dan poslije (njega je crkva uvrstila u svoj kalendar tek u 14. stoljeću), a običaj se 'spojio' - ili prenio, kako god hoćete – iz čisto pragmatičnog razloga. Svi sveti su kao zapovjedni blagdan postali u velikom broju zemalja neradnim danom pa su ljudi jednostavno koristili priliku da obilaze grobove svojih najmilijih.
Tko su bili glođani?
Pedja Milosavljevic / CROPIX
Ulicama Zagreba i Beograda prošao je 'Hod zombija', no prije njih imali smo glođane
No, u cijeloj priči fascinantno je miješanje običaja vezanih uz sve blagdane, a ne moramo odlaziti daleko – primjerice u Meksiko, gdje su ovi dani 'najšareniji' – da vidimo egzotične primjere istih.
Zanimljivo, zombiji su naizgled najveći protivnici tradicionalista, a mitska bića koja podsjećaju na njih možemo naći i u našoj kulturi. Samo što se ne zovu zombiji nego glođani. Glođani su 'naseljevali' područje oko Bjelovara i Koprivnice, a prema sjećanju starijih definirao ih je naš etnolog Zvonimir Lovrenčević.
"Glođan je mračna tamna sjena bez pravog ljudskog obličja. Ima velike iscerene zube, crne, duge dlakave ruke i prste s oštrim pandžama. Sakriva se po mračnim i zaprašenim kutovima komora, podruma, tavana i sl. Iz njih vreba na zločestu i neposlušnu djecu. On već zna koje dijete nije dobro – nanjuši ga, a ako se ne popravi on iz kuta ispruži svoju strašnu ruku, zgrabi ga i odvuče u mrak. Ljutite majke plaše djecu: 'Ako ne budete dobri, doći će glođan pa će vam oglodati kosti!'", zapisao je Lovrenčević u svom djelu 'Mitološke predaje Bilogore'.
Stoga su se raširila vjerovanja da su glođani posebno aktivni na sesvetsku noć, no tada nisu vrebali djecu, već su lancima lovili grešne duše koje su ih, prema legendi, trebale zamijeniti u izdržavanju paklene kazne.
Na grobovima hrana i tajni znakovi
Profimedia
Od poganskih običaja dugo vremena se u Hrvatskoj zadržao i običaj da se pokojnicima u noći između Svih svetih i Dušnog dana ostavljala hrana. Ovisno o kraju, negdje bi se večera postavljala na stolu jer se vjerovalo da te večeri dolaze u kuću, drugdje bi se hrana nosila i na groblja. Za njih bi se posebno otvarala rakija i vino. Otvorene boce i nekoliko čaša bile su ostavljene preko noći, ako kojim slučajem naiđu.
Paljenje svijeća i lampiona također ima dublje značenje. Lampaši su se nekad ostavljali u prozorima ili na ogradama ispred kuće kako bi pokojnici lakše našli put. Svjećice, koje i danas nazivamo 'dušice', u domaćoj mitologiji izvorno značenje imaju kao 'duše pokojnika'.
No, imali smo i drugačije načine obilježavanja. Nekada su se Svi sveti nazivali 'malim božićem' ili 'prvim božić'. Radili bi se najukusniji kolači, makovnjače, orehnjače, a na meniju bi bila i punjena purica ili pečena guska. Uglavnom, raskošno se gostilo. U slavonskom selu Drežnik u blizini Nove Gradiške čak bi se slavilo i plesanjem kola ispred crkve.
Međutim, bio je i jedan zanimljiv običaj ostavljanja znakova na grobu. Ne bi čovjek vjerovao, imao je veze sa 'spajanjem srdaca'.
"Kada bi se mladi sreli kod grobova i palili svijeće, stariji su gledali sa strane i pomislili da bi neki od njih bili dobar par i tada bi kredom na grobu nacrtali znak. Kažu da su se mnogi parovi na kraju i vjenčali", pojasnio je etnolog Josip Barlek za HTV.
Prema legendi, djevojka nije morala dugo čekati. Prosac bi stigao već do svetog Andrije, 30. studenog.