StoryEditor
TribinaIZ PRVE RUKE...

Ivana Bobanović: Što se sve u Polači događalo za vrijeme eksperimenta s „nezavisnima”: kršenje zakona, zastrašivanje, otkazi...

Piše Zadarski.hr
10. svibnja 2021. - 22:37
Cropix

Nekadašnja direktorica komunalnog poduzeća u Općini Polača Ivana Bobanović poslala nam je priopćenje za javnost koje prenosimo u cijelosti.

Odlučila sam istupiti ovim obraćanjem javnosti iz razloga što smatram da sam kompetentna da Polačanima za ove izbore pred nama iznesem svoje detaljnije iskustvo s eksperimentom "nezavisnih" obnašatelja vlasti s kojima sam i ja bila zanesena na bivšim izborima. Svojim istupom ni jednom rječju nemam namjeru ikome sugerirati kome da pokloni svoje povjerenje na ovim izborima jer to nije ni pristojno, a ni demokratično.

Želja mi je da se zna istina o mom životnom iskustvu koje je  mene i moju obitelj dovelo u nezavidnu situaciju. Pri tom ne mislim samo financijski već smo mi u jednom trenutku postali progonjene "zvjerke" jer nas je vodila namjera za iskrenim i poštenim stavovima. Kako moj suprug i ja, tako i naša djeca, a sve iz razloga što sam ja naivno ušla u projekt "NEZAVISNIH".

Jako brzo me se pitalo da li sam ja na radno mjesto direktorice Komunalnog poduzeća došla samo zbog plaće. Znala sam ja zašto me se to pita jer sam već tada uočila nepravilnosti koje su se odvijale na dnevnoj bazi. Kako sam ja uočavala nepravilnosti, slala mailove u nadi da će ih se ukloniti, tako sam ubrzo postala osoba za izbjegavanje, a moje radne kolegice su meni iza leđa, iako sam im bila nadređena, počele odrađivati poslove o kojima nisam imala pojma.

Obraćala sam im se i pisanim putem za te radnje, a one su mi pisano odgovarale kome daju informacije i čije upute odrađuju i zašto, a dijelile smo kancelariju. Ubrzo je i moj suprug došao na udar i to da otvara općinsku poštu i da je opstruirao podjelu materijala za sjednicu OV iako je tada bio raspoređen u Stankovce kao pismonoša, a ne u Polaču. Nije bilo bitno što je istina, nas se progonilo, mom suprugu je načelnik Tomislav Prtenjača pred svima u mjesnom kafiću rekao da nas on sa svojim ljudima prati i da zna s kim ja telefonski razgovaram.

O toj činjenici smo suprug i ja kontaktirali pismeno operatera kod kojeg imamo pretplatu. Nedugo iza toga moje zdravlje se zbog svega urušilo pa sam bila prisiljena otvoriti bolovanje i liječiti se. Iz općine Polača su me prijavili da lažiram bolovanje pa sam 2 puta morala pred komisijom obrazlagati svoje stanje kao i moja obiteljska liječnica. Kada pritisak nije urodio plodom, uslijedio je nezakonit otkaz. Ostala sam bez egzistencije, pa čak i bez mogućnosti da se prijavim na Zavod za zapošljavanje jer sam bila prisiljena pokrenuti sudski spor.

Tu mi je pomogla udruga "Muvača" i odvjetnik Marko Marinović. Taj divan čovjek me pristao braniti besplatno i očinski zaštititi pred mojim donedavnim kolegama koji su sada postali moji progonitelji. Sudski spor smo dobili i ja sam vraćena na posao po odluci suda. Kako je bila zima dočekala me hladna kancelarija bez kompjutora u kojoj sam danima sjedila u kaputu s komadom papira na stolu. Kako sam se osjećala, neću iznositi jer je to lako zamisliti. Moje donedavne kolegice su me izbjegavale, a jedna mi je rekla u povjerenju da su takvu uputu dobile od načelnika Tomislava Prtenjače.

Potpisala sam ugovor na neodređeno vrijeme na poslovima voditelja financija i računovodstva, a baš te poslove već je obavljala privatna tvrtka iz Biograda „Diona“.  Na taj ugovor  sam pristala iako su mi primanja smanjena, a samim tim i otpremnina u slučaju otkaza..

Nakon inspekcije rada o mojim uvjetima za rad dobivam na potpis novi ugovor opet na neodređeno i to ovaj puta  radno mjesto glavnog knjigovođe s tim da nisam imala pristup niti jednom registru s dokumentacijom jer su oni udaljeni iz ureda u kojem sam ja sjedila bez kompjutora i grijanja. I taj sam ugovor potpisala jer bi u protivnom dobila otkaz, a majka sam troje malodobne djece. I za kraj sam dobila treći ugovor za mjesto HIGIJENIČARKE koji zaista nisam mogla prihvatiti jer to radno mjesto ne odgovara ni mojoj stručnoj spremi ni mojim radnim kompetencijama. I tu je bio kraj mom zaposlenju u općini Polača.

Još samo da naglasim: o tome kako su se poštivali zakonski propisi najbolje govori podatak da sam radila šest mjeseci na gore navedenim poslovima neprijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje, a načelnik me prijavio tek kada sam pokrenula  novi postupak pred sudom za nezakonit i drugi  otkaz koji je još u toku .Treba li reći da je na moje mjesto došao bez javnog natječaja, ukazom načelnika, što su obojica priznali na sudu, novi direktor Komunalnog koji je do tada održavao travnjak na nogometnom igralištu u Polači. Nije mi želja nikoga ponižavati no taj čovjek je po riječima načelnika Tomislava Prtenjače na sudu u Zadru imao "moralne kvalitete" za to radno mjesto.

Samo ću reći da se taj "moralni" direktor nedavno pijan zaključao u općinsku zgradu nakon gaženja naše sumještanke koju je ostavio kraj ceste teško ozlijeđenu i pobjegao s mjesta nesreće. A ja sam završila na Zavodu za zapošljavanje.

Postupak za nezakonit otkaz traje još uvijek kao i postupak za mobing. Sve ovo iznosim jer sam ja kao i mnogi drugi mještani Polače jako brzo uvidjela da je pobjeda "nezavisnih", a  zapravo želja žitelja za promjenama koje se nisu desile ili su se desile ali na gore. Pokušaj gašenja Komunalnog društva, prisiljavanje mene da to potpisom ozakonim, česte unutarnje borbe, otkazivanje sjednica, ekscesi u alkoholiziranom stanju, trošenje novca stihijski i bez javnih natječaja, ogovaranja iz kojih se saznaju i nezakonita ponašanja pojedinaca na vlasti, nenamjensko trošenje novca - sve to Polača jako dobro zna. Najvažnije su načelniku bile istrage odakle se nešto saznalo, a ne kako se takve inkriminirajuće radnje uopće događaju.

Zaposlenici Općine uvijek su igrali duplu igru i to da jedno govore načelniku, a drugo zainteresiranim pojedincima. Dokumenti su se raznosili kako je kome palo na pamet. A ja sam uvijek bila kriva za sve pa čak sam „viđena” kako s duplim ključevima ulazim u općinsku zgradu one noći kada je gorila u podmetnutom požaru. To što sam ja tada bila u teškom zdravstvenom stanju, takoreći nepokretna, to nikoga nije bilo briga. 

Sve ovo iznosim zato da mještani Općine Polača znaju istinu, a ne ono što se raspreda po kafićima koji su zapravo uredi "nezavisnih" na vlasti. I da iznosim ovo zbog izbora koji nadolaze. Mišljenja sam da mještani imaju pravo znati koga su birali i koga će birati iako ja nemam namjeru nikome sugerirati koga da bira. Mogu samo zahvaliti svom odvjetniku, sada pokojnom Marku Marinoviću, nadalje udruzi "Mobing" iz Zagreba koji su itekako znali što proživljavam jer se s takvim slučajevima susreću svakodnevno i udruzi " Muvača" koja mi je pružila ruku kada mi je bilo najteže, omogućila mi kontakte tada životno važne.

Zahvaljujući svima navedenim i naravno mojoj obitelji, ja sam opstala i tu sam da svjedočim da je eksperiment "nezavisnih" bio samo krinka za organiziranu grupu ljudi koji uskogrudno gledaju osobne interese, a ne interes zajednice, ali su jako dobro organizirani kada na sve pa i nezakonite načine gaze one koji im se ne priklone. Ja sam odbila biti dio toga i pisanim obraćanjem svim vijećnicima sam objelodanila što se radi i da se ja ne želim zbog takvih rabota sramiti, najprije moje obitelji pa i žitelja Polače općenito. Za sve navedeno imam relevantnu dokumentaciju, a u dogovoru s pravnicima koji prate moj egzodus istupam baš sada jer smatram da je bitno da se zna kao što sam se obratila i svim vijećnicima da ne bi bilo da nisu znali što se događa. Neka se zna, a svak neka bira prema svojoj savjesti.

22. lipanj 2021 16:17