Je li misterij knjige poznate kao "Voynichev rukopis" konačno otkriven? Pitanje je to koje se povremeno pojavi u medijima kao rezultat - dosad potpuno neuspješnog - nastojanja znanstvenika različitih disciplina da dešifriraju tajanstveni manuskript, da razbiju kod zagonetne ilustrirane knjige iz 15. stoljeća koju je nepoznati autor napisao nepoznatim jezikom i pismom.
Ovih dana spomenuto je pitanje postavljeno još jednom - možda posljednji put.
Njemački egiptolog Rainer Hannig iz Arheološkog muzeja "Roemer und Pelizaeus" u Hildesheimu u Njemačkoj vjeruje, naime, da je nakon tri godine analize razbio šifru za prevođenje čudnog i tajanstvenog djela. Ustanovio je da se jezik rukopisa temelji na - hebrejskom.
Trebat će još analiza da se utvrdi je li Hannig doista dešifrirao Voynichev manuscript, no uspije li, bit će to velika stvar s obzirom na to koliko se puno ljudi i koliko dugo trudilo učiniti istu stvar - bez ikakva rezultata.
Voynichev rukopis, knjiga do danas nepoznata sadržaja ispisanog na oko 250 stranica, ime je dobio po bibliofilu Wilfridu M. Voynichu, američkom trgovcu rijetkim knjigama poljsko-litavskog podrijetla, koji ju je 1912. godine pronašao i otkupio od talijanskih jezuita.
Knjiga je odmah privukla pažnju kriptografa, uključujući i neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih stručnjaka za kriptografiju, koji su je počeli intenzivno proučavati, no kako nitko nije uspio dešifrirati ni jednu jedinu riječ, dobila je status svetoga grala kriptografa i povjesničara.
Ptičjim perom slijeva na desno
Tekst knjige pisan je ptičjim perom slijeva na desno, sastoji se od rukom pisanih latiničnih slova i nepoznatih znakova, arapskih brojeva te ilustracija biljaka, fantastičnih stvorenja, dvoraca, žena koje se kupaju, astronomskih simbola i zodijačkih znakova.
Znanstvenici su pomoću ovih ilustracija sadržaj rukopisa podijelili u šest glavnih odjeljaka: botanički, astronomski i astrološki, biološki, kozmološki, farmaceutski i recepti. Međutim, bez mogućnosti čitanja teksta, njegov je istinski sadržaj ostao neotkriven. Čak i ime autora rukopisa ostaje misterij.
Rukopis je "prošao kroz ruke" nekoliko Voynichevih nasljednika, a od šezdesetih godina prošlog stoljeća čuva se u Biblioteci rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke na Sveučilištu Yale u SAD-u.
- Bilo je bezbroj pokušaja dešifriranja. Predloženo je bilo puno jezika, poput latinskog, češkog ili, među ostalima, jezika nahuatl kojim su govorili Asteci, piše Hanning u članku na njemačkom jeziku.
Kako je, naime, misteriozni Voynichev rukopis ilustriran biljkama koje nitko nije uspio identificirati, istraživanja od prije šest-sedam godina ukazala su da bi ključ tajne - upravo preko bilja - mogao biti pronađen u Meksiku.
Pretpostavljeno je da bi jezik mogao biti izumrli dijalekt meksičkog nahuatla, a flora s ilustracija, kako su sugerirali botaničari - rijetko bilje koje raste na području Srednje Amerike. Pretpostavka da se radi o jeziku koji je prešao Atlantik do Europe - ipak je ostala samo pretpostavka.
Prve riječi i rečenice
Hannig u svom članku iznosi da struktura riječi daje samo jedno moguće objašnjenje - da rukopis nije sastavljen indoeuropskim jezicima. Hannig je u svojoj analizi zaključio da se radi o semitskom jeziku, a mogućnosti je suzio na arapski, aramejski ili hebrejski - jezike kojima su govorili europski učenjaci srednjega vijeka.
Otkrivši vezu između određenih Voynichevih znakova i hebrejskog, uspio je prevesti prve riječi, a zatim i pune rečenice, no za stvarni prijevod knjige trebat će nekoliko godina rada, čak i ako analizu preuzmu stručnjaci koji dobro poznaju srednjovjekovni hebrejski jezik i terminologiju botaničkih i medicinskih tekstova, piše Hannig.
Već su i dosad neki znanstvenici razmatrali mogućnost da se radi o hebrejskom jeziku, uključujući studiju iz 2016. temeljenu na računalnim algoritmima, no nije se došlo do pouzdanih prijevoda. Uspije li to Hannigu - našao je sveti gral kriptografije.
U kolovozu ove godine, inače, u Hildesheimu će se održati konferencija na kojoj će znanstvenici razgovarati o novim saznanjima o Voynichevu rukopisu.