StoryEditor
ViralDEVETO DESETLJEĆE

Dragan u 79. godini roni, prepliva dužinu 80 bazena od 25 metara, hoda do 20 kilometara, a dan započinje vježbom u maloj teretani u stanu...

Piše Tanja Šimundić Bendić
26. travnja 2021. - 17:49
Vojko Bašić/Cropix

Lagali bi vas kada bi rekli da Splićanina Dragana Lakovića nikada ništa ne boli. Vrijeme čini svoje, ipak mu je 79. godina, čudno bi bilo da zub života nije odigrao svoj ples.

Operirao je kuk, jedno rame, bubnjić, skinuo mrenu. Netko drugi, a većina je takvih i vršnjaka mu i onih puno mlađih, nakon toga bi usporili ritam. I veći dio vremena, posebice od kada nas je sustigla korona, odrađivali ležarinu u fotelji, krevetu, na kauču.

Ali ne i Dragan, on tuče kontru, vjerovali ili ne puls mu i dan danas ima 42 otkucaja u minuti. Hajde vi izmjerite svoj. Tlak mu je odličan. Ako ga tu i tamo nešto zaboli, prvo promisli kakav mu je bio prijašnji dan, jeli možda pretjerao s aktivnostima.

- Znam točno koja je moja mjera. A ona nalaže i 15 kilometara brze šetnje. I tako svaki dan. Između ostalog – veli nam Dragan.

image
Vojko Bašić/Cropix

Između ostalog, hoćete li možda s njim baciti na plivanje? Ovako natjecateljskog duha on će uvijek otplivati dva kilometra bez odmaranja, što je otprilike dužina 80 bazena od 25 metara. I pritom mu otkucaji srca neće skočiti iznad 60 u minuti.

E da, jesmo li vam rekli da je u 79. godini i privatni poduzetnik, suvlasnik ronilačkog centra i kako već 26 godina ljude uvodi u podmorje. Umolili smo ga da nam iz prve ruke otkrije tajnu mladolikog izgleda. I savjetuje nas kako da usporimo starenje.

Ili makar postignemo mladalačkiji izgled. Za početak evo vam savjeta, ljudi, smijte se. Smijte se što više, kada god možete. Smijeh, onaj od srca, onaj iskreni, pomlađuje.

- A sa smijehom brige kakve god da bile izbacite iz glave. Do 70-e ja se ne sjećam jesam li šaku tableta u životu popio. A onda me sustigao kuk i morao sam ga operirati. Stavili su me u sobu s nekoliko njih. Gledam ih ja, svi kao neki starci. Dignem se, pogledam im one kartone, godište, i vidim svi oni mlađi po godinama od mene. I onda sam im rekao, prijatelji moji, pa ja vam sve vani mogu poslati da mi kupite šibice. Ludio smo se smijali. To sam samo tako rekao za šibice, ja ne pušim, ne pijem kavu ni alkohol, ne jedem meso, i dan započinjem vježbom u mojoj maloj teretani u stanu na Skalicama - veli nam Dragan.

image
Vojko Bašić/Cropix

Cijeli je život nešto trenirao, tražio disciplinu za koju je rođen. A zapravo se sportom počeo baviti na studiju gdje se u jednom trenutku susreo s ronjenjem. Imao je i odlične predispozicije, bez dana treniranja kapacitet pluća od pet litara i dar da može zaroniti duboko. Kada je krenuo u mirovinu logičan je nastavak uslijedio u otvaranju bolskog centra, u kojem je kroz više od dva desetljeća rada ronjenju naučio veliki broj amatera i sadašnjih instruktora.

- Učim ih kako da se ponašaju, osjete more, tu ljepotu, kako da rone bez straha. Kako bi takav posao radio moraš biti psiholog, trebaš osjetiti, predvidjeti trenutak u kojem netko dolazi u predstresno stanje. Tu uskačeš pa ga smiriš, polako s njim prijeđeš taj trenutak, makneš mu strah, paniku. To su sekunde koje bez pomoći instruktora za neke mogu kobno završiti. Po šest mjeseci sam na Bolu, ostatak u Splitu. I ove se godine spremam za doček turista ronioca, kako bi ih obučavao i pokazao im ljepote našeg podmorja. Vidjet ćemo što će biti, korona je puno toga promijenila – veli naš poduzetnik s praga devetog desetljeća.

Da, korona je puno toga promijenila, brojne uvela u kuće, u izolaciju, u osamljenost, depresiju. Dragan joj je uzvratio još većom aktivnošću. Dan mu počinje jednom bananom i čajem. Onda ide u 10 do 20 kilometarsku šetnju.

Kada je na Braču, od Bola do Murvice, ako mu se ne da još kući, produži naprijed i do uvale Farske. U ljetnom otočkom modu prijepodne roni s polaznicima, nakon toga ruča i odmori se, popodne opet roni, i usput odradi i plivanje. Legne u 23 sata, budi se oko sedam, i odmah prvo 'izgugla' vijesti, informirajući se o događanjima i tražeći savjete o zdravom životu.

image
Vojko Bašić/Cropix

-Slijedeći savjet koji bi dao je vezan uz prehranu. Ona je iznimno bitna. Ujutro pijem sok od celera, mrkve i cikle kojeg sam iscijedim. Pijem i dosta čaja od brusnice i koprive. Ručam oko četiri do pet popodne, uglavnom grilano povrće, balancane, paprike, tikvice, s kvasinom i puno maslinova ulja. I češnjaka koji je čisto zdravlje. Dodam još i malo posnoga sira s vremena na vrijeme. Ponekad uzmem i malo puretine koju pečem u fritezi, na suho. Dodam još malo heljdinog kruha, i to vam ja tako slatko pojedem da mi je milina. Tajna moje vitalnosti je u konceptu života – veli.

E da, ima još jedna bitna stvar, uz puno smijeha, bitno je i točno onoliko odmora koliko vaše tijelo traži. Dragan kaže da nikada nije dodavao umor na umor. To je kobna greška koja vodi u iscrpljivanje, stvara podlogu za problem. Zato on voli odspavati koliko mu tijelo traži. Ne zaboravite to, posebice u ovoj žurbi od života, trčanja, skakanja, nervoza, loših misli i korona strahova. Zdravlje je velikim dijelom ipak u našim rukama.

- Nikakva korona vam ne smije biti izlika za neaktivnost. Sjećate se lanjskog lockdowna u kojem su stariji trebali biti u kućama? E pa ja sam i dalje svaki dan išao svojom 15 kilometarskom trasom. I kada bi vidio da dolazi policajac znate što bih ja napravio. Počeo bi trčati. Jer kada vidiš nekoga da tako lijepo, lako trči, nećeš mu prići i reći, gospodine pa bi vi zbog godina trebali biti doma. Ja sam davao dojam puno mlađeg čovjeka. A tako se i osjećam. Krećite se, živite, sve je bolje od mirovanja – savjetuje nam Dragan.

image
Vojko Bašić/Cropix

I kao da mu je sve ovo malo. Sada kada počne sezona kupanja Dragan odradi i dnevnu turu plivanja. Na to ga tjera volja, i i način života i tijelo koje traži još. I one silne medalje koje je dobio na brojnim domaćim i svjetskim natjecanjima. Pokazao nam je isječke iz domaćih i stranih novina u kojima se pisalo o njegovim sportskim uspjesima. Lijepo je svojim očima vidjeti što zdrav i aktivan život radi godinama.

Fali mu još samo nešto, stalan partner za obožavani mu stolni tenis. Svi brzo odustanu kada ih s lakoćom počne pobjeđivati.

- Ajoj to bude tako smiješno. Ova mladost nije baš voljna igrati. A onda mi se dogodi i da uđemo u igru, pa nekoga pustim tri puta, i onda ga četvrti zaskočim lakom pobjedom. I onda on odustane. Ali čekam ja svoga unuka Luku da se vrati iz Amerike. Tamo studira, trenira tenis. Pa da mi ukrstimo snage, da vidimo ko je veći junak – veli Dragan.

07. svibanj 2021 10:41