StoryEditorOCM
ViralMIRIS DUNAVA

Glumica Jovana Stojiljković u centru je pažnje jer je zvijezda kinohita i djevojka koju strasno ljubi Goran Bogdan. Sve smo je pitali, sve je rekla

Piše Marko NJegić
14. siječnja 2022. - 10:31
'Jako sam bila sretna što smo sjajno dočekani na premijeri u Zagrebu, kasnije u Banja Luci i Sarajevu…'Matej Subotić

Najtraženija srpska glumica mlađe generacije Jovana Stojiljković imala je odličnu 2021. godinu.

Glumila je u megahitu "Južni vjetar 2", pojavila se u odličnim "Keltima", a i snimila je hrvatsku seriju "Područje bez signala" Dalibora Matanića koja se počela emitirati na HTV-u.

U seriji Jovana glumi Šejlu, povratnicu iz Berlina u gradić Nuštin, gdje se odigrava priča.

Možeš li nam otkriti nešto više o Šejli kao liku, njezinu mjestu u priči i interakcijama s drugim likovima?

- Šejla je djevojka koja se vratila u rodni grad nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu. Snažna je, borbena, ali zatječemo je u trenutku kad pokušava pronaći sebe koju je negdje usput izgubila.

Usamljena je, pa tako kao u ogledalu prepozna Nikolu, Zagrepčanina, koji je tek stigao u mjesto i unio život kako drugim junacima, tako i njoj.

Što je Jovanu najviše privuklo Šejli i, uopće, jednoj hrvatskoj seriji? Odnosno, jesi li već tražila koprodukcijske projekte u kojima bi mogla zaigrati ili? Je li Jovana našla Šejlu ili Šejla Jovanu?

- Privukao me je poziv producentice Ankice Jurić Tilić i Dalibora Matanića, jako cijenim njihov rad. Privukao me je sjajan roman Roberta Perišića koji sam nakon njihova poziva pročitala. Jako me je privuklo kad sam saznala koje će kolege glumiti sa mnom u seriji.

Šejla je nekako spontano došla do mene i bila posrednik jednog predivnog iskustva, poznanstava s dragim ljudima ispred, ali i iza kamere. I, ono što je najvažnije, mislim da smo uspjeli napraviti svi zajedno seriju za koju nije bitno da kažemo koliko je drukčija od ostalih, a koliko je slična romanu, već to da nosi jednu toplu, emotivnu i važnu poruku, nešto što čini dobro u nama kada je gledamo, a budi i poziva na empatiju prema jednom običnom malom čovjeku.

image
Na predstavljanju HRT-ove serije 'Područje bez signala', u kojoj glumi atraktivan par, Goran Bogdan i Jovana Stojiljković, tu su i Tihana Lazović, Rene Bitorajac, Krešimir Mikić...
Biljana Blivajs/Cropix



Kako ti je bilo snimati u Hrvatskoj? Imaš li neku anegdotu sa snimanja?

- Uvijek zaboravim anegdote, uglavnom su nekada bili smiješni moji promašeni akcenti. Ali, priznajem, trudila sam se i vježbala, htjela sam da se što manje čuje, iako dijalekt Nuština ne postoji, to je izmišljeno mjesto… Bilo mi je divno na snimanju.

Dado pravi izuzetnu, posebnu atmosferu, pun je energije, ali i talenta, i to svi osjećamo dok smo na setu.

image

 
Biljana Blivajs/Cropix


Voli more, voli otoke...

Koliko si često prije snimanja bila u Hrvatskoj? Je li te snimanje inspiriralo za češće posjete?

- Jesam, naravno. Čest sam gost, u Zagrebu, ali posebno volim more, a hrvatska obala je prelijepa… Trudim se da svako ljeto obići neko novo mjesto, novi otok koji nisam do sada.

Možeš li povući paralelu između Hrvatske i Srbije kao država na temelju iskustva dok si snimala seriju?

- Primjetno je da se u Srbiji u prethodnih par godina puno više snima, na našu sreću događa se nešto dobro za cijelu ekipu na setu, glumce, redatelje. Samim tim su i uvjeti na snimanjima daleko bolji nego prije.

Čini mi se da svi ti uvjeti jako znače i daju podršku cijeloj ekipi, i to bi trebao biti normalan standard. Ipak, vjerujem da je najvažnije na jednom snimanju dobra atmosfera, kvalitetan sadržaj, radna ekipa, talentiran redatelj. Bez tih elemenata teško će se izroditi nešto kvalitetno.

A hrvatske i srpske kinematografije?

- Nikada ne gledam zemlju odakle je neki film koji mi se dopao. Naravno, nemoguće je nas s Balkana usporediti s američkom kinematografijom, budžeti su drastično, tisućama puta manji.

Za mene je uspjeh svakog filma s ovih prostora važan i dragocjen. Ne mjerim tko je u tome bolji i uspješniji. Svi stvaramo u sličnim uvjetima, imamo sjajne, talentirane umjetnike, i radujem se kada bilo tko od nas napravi nešto dobro.

image
Ekipa serije 'Područje bez signala'
 
Biljana Blivajs/Cropix



Kako komentiraš da vaši filmovi, poput "Južnog vjetra", privlače stotine tisuća gledatelja u kina, a naši baš i ne?

- "Južni vjetar" je film koji je još od prvog dijela bilježio sjajnu gledanost u kinima, nezapamćenu i neočekivanu za naše standarde. Tako je i sada.

Jako sam bila sretna što smo tako dočekani na premijeri u Zagrebu, kasnije u Banja Luci i Sarajevu… Toliko ljudi, takva srdačnost i euforija kod publike je veliki uspjeh za sve nas koji se bavimo filmom. Nije to slučaj sa svim filmovima u Srbiji, pa ni u Hrvatskoj. Zato je naša zahvalnost publici još veća.

Jesi li očekivala da će "Južni vjetar" postati fenomen kakav je postao i zbog čega misliš da je to najviše postao?

- Nitko to ne može očekivati. Mislim da ne postoji recept za uspjeh, posebno ne u umjetnosti. Ali, činjenica da je redatelj Miloš Avramović godinama spremao scenarij, napravio temeljan i dobar casting, pozvao ekipu iza kamere koja je radila sve da učini svaki kadar još boljim jesu neki faktori koji mogu pomoći i unaprijediti kvalitetu.

Ipak, mislim da se magija dogodila ne samo na snimanju, već u punim kinima. Publika je prepoznala dobru priču, sadržaj i junake koje bi gledali i po više puta, dobre glumce, zabavu i akciju…

Tvoj lik je u "Južnom vjetru 2" nešto akcijskiji. Bi li voljela zaigrati ulogu neke akcijske heroine? Kakve uloge te najviše privlače?

- Da, Sofija je u ovom nastavku prirodno dobila prostor da nešto napravi kako bi spasila glavnog junaka Maraša, svoju obitelj. Volim akcijske scene, jako su uzbudljive. I za gledanje, ali i za snimanje. Najviše me privlače dobro napisane uloge.

Samo zdravlja...

Radnja "Kelta" se odvija u devedesetima kad si ti bila dijete. Čega se sjećaš iz devedesetih i kako ti se bilo vratiti u djetinjstvo?

- "Kelti" su prvi dugometražni film moje drage prijateljice i divne redateljice Milice Tomović. Drago mi je da sam na skroman način bila dio njenog sjajnog filma. Devedesete su bile burne... ali ljudi su se snalazili na razne načine ne bi li ih učinili ljepšim i toplijim u krugu obitelji i prijatelja. Baš kao i rođendan glavne junakinje filma.

image

 
Biljana Blivajs/Cropix



Je li povratak u djetinjstvo tvoja oaza mira? Kako još postižeš mir i kako se nosiš s ovom situacijom unatrag dvije godine (gledanjem filmova)? Koliko ljubav s Goranom Bogdanom pomaže i kad je najteže?

- Moja oaza mira je zdravlje mojih bližnjih, sretni trenuci, duhovitosti, radost ukusne hrane, val mora, miris Dunava, slušanje radija dok vozim, gledanje dobrog filma, euforija kupljenog kadra, zagrljaji najdražih... i još mnogo toga.

Kako si dočekala Novu godinu?

- Nisam euforična oko Nove godine i te večeri… Bila sam u krugu najbližih, u radosti i dobroj muzici.

image
Darko Tomas/Cropix



Početak nove godine je idealan za rezimiranje prethodne. Kako bi je rezimirala poslovno i privatno?

- Baš zbog toga nisam ljubitelj Nove godine, te jedne večeri koja sav teret prenosi u novu. Ili se trudimo da baš od nove počnemo nešto potpuno drukčije. Lijepo je sve to, ta euforija, ali meni je uglavnom najvažnije da smo svi zdravi. Svakog novog dana. Posebno u ovom ludom i nestabilnom vremenu pandemije.

Koje su ti želje na oba plana u 2022. godini?

- Kao što sam već rekla - da smo zdravi, radosni, u miru i ljubavi.

23. travanj 2024 23:45