Torcida, sretan ti rođendan !!!!!
Najlakše je ovako u glavu, bez puno patetike. Okruglih 70., a opet uvijek tako mlada, napredna i progresivna, uvijek prva s idejama, prva na crti obrane Hajduka i nogometa. Trebalo je sve to proći, sedam desetljeća vjernosti i ljubavi, opstati kontra svih, kontra sili i mraku koji je dolazio u različitim oblicima i uvijek bi tu, na ovoj splitskoj stini, polomio zube.
Je li čudno da je onda točno u ponoć zasjao ovaj grad, užgao se, pokazao još jednom svoju snagu, silinu, dišpet, sve ono što s tribina, njegova djeca pod kišobranom Torcide, proklamiraju. Užgao se Split, gorilo sve, digli su se svi kvartovi, temelji Torcide, razbudili staro i mlado. Obasjalo je tisne varoške kalete, ali i one stambene divove na istočnoj strani grada, zajedno kao jedno od Pujanki, Kocunara, Kmana, Brda, Mertojaka, Ruže, Siromašne, Plakaluše, preko Blatina i Grada, Pjace i Rive, Matejuške do Skalica i Spinuta …. Obasjalo je sve podno Marjana.
Ma tko je mogao i dočekati ponoć, svaka se ekipa okupila u kvartu, zagrijavala i prije ponoći, feštalo se, pjevalo, palile se baklje. A onda je sve dostiglo svoj vrhunac.
Osjećalo se danima u zraku da će ova proslava biti nešto drugačija. Onaj tko se sjeća 2011. godine i proslave stogodišnjice Hajduka mogao je očekivati nešto slično, jer Hajduk i Torcida su zapravo – „jedna duša u dva tila“. Doslovno su stvoreni u ovom slučaju jedno za drugo, Torcida za Hajduka. Jedno bez drugog ne mogu. A zajedno su - jači.
Pisat će se komentari, pojavljivat će se i nove fotografije, video snimci, dani pred nama otkrit će nam svu tu ljepotu ovog magičnog trenutka, ovog početka slavlja okruglog rođendana. Ne možeš to razumit'. I nemoj, nema se tu što razumit', tu ne pomaže nikakvo objašnjenje ili logika. To je način života, to je nešto iznad. Jer tko u životu kroz Sjever nije proša', ta ni u Split nije doša'.
Čarobna je noć, noć u kojoj je nebo sjajilo jače od svih zvijezda. Sjajilo je ljubavlju za 'kralja', sjajilo se na njegovu 'kraljicu'. Vječno lijepu, vječno mladu. Torcidu.