Ne sviđa vam se Don‘t look up? Vaš umjetnički dojam je ionako najmanje bitan u čitavoj toj priči jer je filmska ekipa upravo najavila nešto veliko

U slučaju da to netko nije shvatio dosad, Don't look up nije film koji je rađen filma radi; on je dvoipolsatni visokorpodukcijski poziv na buđenje vrsti koja drži glavu u guzici - da pogleda gore i suoči se s društvom temeljenim na površnosti, licemjerju i osobnim interesima, koje juri prema kometu, jednako kao i što komet juri prema njemu. I da, komet su klimatske promjene koje će našim unucima donijeti patnju, nesreću i smrt, ali one su, znamo svi, nefotogenične, preusporene i naporne da bi kvarile one dragocijene trenutke gledateljeve zabave i opuštanja.

Onaj tko će kao polazišnu točku ovofilmske kritike zauzeti artističku perspektivu je 'promašio ceo fudbal'. Riječ je o gorkoj piluli umotanoj u šećernu vunu, jer je to bila jedina opcija da je javnost proguta. Al eto, izgleda da više ni roze niti šečera na štapiću narodu nisu zanimljive, već vlada bjesomučna potražnja za nečim luđim i nadražajnijim, a svakako manje banalnim od satire koja to, iritantnim imitiranjem iritantne stvarnosti, i nije.

I upravo u ovom ritualnom plesu samozavaravanja iza zatvorenih vrata kapitalizma se presijava lik čovječanstva na kvaki 22; ne postoji više ništa šta ljude može dovoljno šokirati da dignu glavu sa svojih savršeno podšišanih bonsai životića čiji će prevažni napredak pri 'radu na sebi' (koji je to 'ja' koji radi na 'ja'?) danas objaviti na instagramu s podnaslovom 'dan 38 moje psihoterapije zaborava stvarnog svijeta'.

S druge strane, oni nešto trezveniji, zahtijevaju oštriju i uzemljeniju kritiku modernih društvenih tegoba koja će svojom težiom doprijeti do ljudskih srca i umova te im pritom razotkriti stvarno stanje stvari. Jer, kao, topljenje polova, požari veličine Madagaskara i objašnjavanje djeci da životinje koje im se pokazuju u enciklopedijama više ne postoje nekako nije dovoljno opipljivo i intenzivno - pa će to promijenit još jedan ozbiljan film na koji ćemo, mi progresivni, kimat svojim pametnim i osvještenim glavama.

Da ovaj propagandni uradak funkcionira kao podloga za viši cilj od prenemaganja oko kogabolibriga naših filmskih ukusa, svjedoči web stranica koja je upravo osvanula na internetu. 'Voliš živjeti na Zemlji, ali mrziš komete ubojice planeta? Umoran si od masovnih katastrofa? Spreman si prestati histerizirati i želiš početi raditi nešto po tom pitanju?', piše na naslovnici, a onda slijedi pojašnjenje: 'Nema kometa. Ali klimatska kriza juri prema nama. I možeš dati ruke pri njenom rješavanju ovim jednostavnim koracima.'

Riječ je o kampanji koju vodi Count us in, globalni pokret i organizacije koje su se udružile u rješavanju problema klimatskih promjena. Sastoji se od preko 100 organizacija: od UNEP-a (Program Ujedinjenih naroda za okoliš) i Teda do IKEA-e i WWF-a. 'Cilj je pomoći zabrinutim građanima da poduzmu najučinkovitije korake u borbi protiv klimatskih promjena. Suradnja s nama omogućuje vam da pošaljete signal globalnim liderima i istovremeno smanjite vlastite emisije ugljika', poručuju iz ove nevladine organizacije.

Pojedinac se može uključiti odabirom i ispunjavanjem jednostavnih koraka istaknutih na ovoj platformi, a temeljenih na suradnji s istraživačkim timom u Project Drawdownu. Oni poručuju: 'Procjenjuje se da, kao pojedinci, možemo upravljati s 25-30 posto globalnog smanjenja emisija potrebnih da izbjegnemo najgore klimatske promjene. Sami, naši koraci mogu se činiti malima. Ali kada se okupimo, način na koji odlučujemo jesti, putovati, napajati svoje domove, davati svoje glasove i govoriti što mislimo, ima moć utjecati na vođe i potaknuti promjene na globalnoj razini. Jer spasiti svijet je lako, ako se možemo dogovoriti da ga spasimo. Komet u filmu Don’t Look Up je vrlo sličan klimatskoj krizi s kojom se trenutno suočavamo. Ako želimo spasiti život na Zemlji, moramo slušati znanstvenike i raditi zajedno.'

Ukoliko, čak i ako vam se film ne sviđa, a želite pomoći spasiti planetu, možete napraviti svoj profil na stranici i pratiti vlastiti napredak ostvarivanjem koraka poput 'pričaj s prijateljima', 'jedi više povrća', 'prebaci se na zelenu energiju' ili 'recikliraj'. Na stranici već postoji preko 240,000 registriranih korisnika koji su dosad pomogli smanjivanjam oko 110,000,000 metričkih tona ugljikova dioksida. 

'Odgovor na klimatsku krizu potreban je svima nama – vladama i organizacijama, zajednicama i pojedincima. Prečesto se individualno djelovanje smatra odvojenim od sistemskih promjena ili jednostavno nevažnim. Ali trebamo oboje, a oni su duboko povezani. I ne samo to, već naši koraci mogu pomoći inspirirati lidere da budu hrabriji u djelovanju i podrže šire promjene sustava koje su nam svima potrebne', pozivaju iz danas najgledanijeg filma u Hrvatskoj na Netflixu. Loša vijest je što će veliki broj ljudi koji ga pogledaju 'odraditi Plenkovića'; reći da je dobar i nastaviti uhodanim putevima apokalipse.

Već praktički nekoliko desetljeća umjetnost ne pokazuje realni potencijal da uzburka ikakve značajnije društvene promjene, a izgleda da će ovaj film biti zadnji čavao u sanduk te dječačke romantike. Ova majstorski sklepana i kirurši precizna satira je svojon duhovitošću, pop referencama, glumačkom postavom, 'netflix dinamikom' i naizglednom lakoćom fabule sadržavala sve potrebne elemente za senzibiliziranje (ispod)prosječnog gledatelja za 'pogled iza zastora čarobnjaka iz Oza' i sudar s nemilosrdnošću prirode prema kojoj juri ljudski rod. Tome unatoč, najmanje polovica konzumenata ga je, valjda nedovoljno uzbuđena očekivanim hi-fi efektima 'još jednog u nizu filmova o apokalipsi' i nezabavljena najavljenim žanrom komedije, proglasila 'prelaganim' i 'žanrovski nedefiniranim' pa tako po hitnom postupku obistinila samo njegovo proročanstvo o površnosti i nemaru ljudskog roda; osobinama koje će ga, nekad uskoro, i dokrajčiti.

Kakogod, imamo i mi u vlastitom dvorištu zloguhe proroke koji su, prije skoro 20 godina, stihoklepili: '... a ja se pitam ima li smisla pravit dicu...'. A što vrijeme ide sve dalje, čitava dinamika daljnjeg održavanja vrste postaje sve manje pitanje smisla, a više pristojnosti prema toj djeci, s obziron u koji 'shit show' bivaju iskrcana.

Izvinite ako je ova zadnja rečenica, za vaš ukus, ipak bila malo - preapokaliptična.