Životna priča 31-godišnjeg Antonia Milanovića iz Zadra uistinu je dokaz da se sve u životu može postići isključivo vlastitim trudom i zalaganjem.
Mladog Zadranina, koji boluje od cerebralne paralize i koji je prilikom rođenja zadobio oštećenja na mozgu, javnost je putem medija upoznala zbog njegovih brojnih borbi s birokracijom, državnim institucijama i zakonima koji ne idu u prilog osobama s invaliditetom kao što je on. Nakon što se uspio izboriti za mnoga prava, odlučio se na poprilično zanimljiv pothvat. Naime, ovaj prvostupnik knjižničarstva i magistar novinarstva napisao je knjigu, točnije autobiografiju koja nosi naziv "Istinom protiv svih", a koja govori o problemima i borbi sa zakonima s kojima se susretao cijelog života.
– Prije deset godina razgovarao sam s mamom o tome da napišem knjigu, a ona je, zajedno sa mnom, smatrala, da sve što sam u životu prošao treba zabilježiti i da to treba biti pouka svim osobama s invaliditetom, ali i svima bez invaliditeta kako bi vidjeli s čime se sve borimo – govori nam Antonio, dodajući kako je knjiga zapravo nastala od njegovih kolumni koje je pisao za jedan dalmatinski portal.
– Moram istaknuti kako je šefica tog portala, uz moju mamu, također zaslužna za to što će moja knjiga uskoro ugledati svjetlo dana jer me je ona pogurala da ideju o pisanju autobiografije ubrzam. Drago mi je što se sve na ovaj način zgotovilo i nadam se da će se ljudima svidjeti knjiga – kaže Antonio i dodaje kako knjiga ima posvetu, ali točna imena kome je posvećena, nije želio otkriti.
– Posvećena je svima koji su bili uz mene kad mi je bilo najteže, ali i kada mi je bilo najbolje u životu. Njima je nesebično posvećujem i ovim putem zahvaljujem, a kome točno, na to ćete morati pričekati – tajanstven je Antonio, čija je autobiografija predstavljena u dvadeset poglavlja i ispisana na 85 stranica. Knjiga se trenutno finalizira, i još se čeka, govori nam Antonio, završetak ilustracija.
Moj život i prije rođenja
– Tematika knjige je moj život čak i prije rođenja, odnosno od problema koje je moja mama imala u trudnoći sa mnom, pa do trenutka zaposlenja u Gradskoj knjižnici Zadar. Ukratko je predstavljen moj životni put do 28. godine. Namijenjena je doslovno svima, od mladih do starih, sve do bolesnih i zdravih. Pisana je jednostavnim stilom, i opisuju se gotovo svi problemi s kojima sam se susretao u životu i koji su me oblikovali u osobu kakva sam danas.
Želio bih da je pročitaju ljudi koji prolaze iste birokracijske probleme koje sam i ja prolazio te da ih moja autobiografija potakne na to da se sami bore jer to jednostavno nitko za njih neće napraviti – ističe Antonio i dodaje kako bi je trebali pročitati i ljudi koji nemaju invaliditet, zato što će možda naučiti cijeniti ono što imaju u životu.
Antonio se nada kako će se svaki čitatelj autobiografije pronaći makar u jednom djeliću knjige i smoći snage za svoje daljnje životne borbe.
– Knjiga će educirati svakog jer će mu otvoriti sasvim druge aspekte života. Vjerujem kako se čitajući knjigu, uranja u svijet osoba s invaliditetom. Tako možda spoznaju da mi nismo nevidljivi. Na neki način ovom knjigom želim prodrmati osobe s invaliditetom, želim da ih se u zajedničkim bitkama skupi što više u javnosti kako bi možda na taj način promijenili neke stvari u zakržljalom sustavu – priznaje Antonio, poručujući čitateljima kako ih jedino borba za život može izvući iz kolotečine te dovesti do željenih promjena.
Antonio ističe kako u autobiografiji nisu detaljno predstavljeni svi bitni događaji njegova života.
– Bio sam primoran skratiti neke događaje koje bih inače ispisao na stotinu stranica, a sve kako bi knjiga imala koncept, odnosno glavu i rep i da bude "zaokružena". Na kraju sam sretan kako je sve ispalo – zadovoljan je Antonio, čija će autobiografija "Istinom protiv svih" svjetlo dana ugledati u listopadu.
SVE PREPREKE Invalidnost, posao...
Antonio je posljednjih nekoliko godina nailazio na mnoštvo prepreka u hrvatskim propisima, a neke od njegovih problema objavljivali su i mediji. Slobodna Dalmacija pisala je o njegovoj borbi za dokazivanjem invaliditeta, o borbi za puni iznos plaće, ali i o trenutku kada je, kao stopostotni invalid, izgubio invalidninu jer je počeo raditi. Jedan od zadnjih tekstova odnosio se na njegove probleme s kojima se susreće kada dolazi na posao, odnosno na nekulturne vozače koji mu svojim automobilima priječe ulaz u Gradsku knjižnicu.