Na današnji dan, prije 25 godina u prometnoj nesreći poginuo je Tomislav Ivčić, kantautor koji je napisao više od 200 pjesama i izdao 23 albuma prodana u više od dva i pol milijuna primjeraka, zabavljač bez čijih stihova ne prolazi ni jedna dalmatinska fešta, domoljub čija je pjesma „Stop the war in Croatia“ obišla čitav svijet, prijatelj, muž i otac.
Sada već četvrt stoljeća u mislima je svih svojih obožavatelja, no zasigurno najviše svojoj obitelji, supruzi Slavici te djeci Izabeli, Kristini i Ivanu koji su, prisjećajući se na nenadoknadiv gubitak, njemu u spomen otvorili stare albume s fotografijama i s nama podijelili blistave trenutke koji prikazuju presjek njegove uspješne karijere te privatna druženja s prijateljima.
- Uvijek kada gledam stare isječke iz novina i fotografije svoga oca iznenadi me količina doživljaja i velikih stvari koje je pokrenuo u svom životu. Bio je dječak iz Zadra koji je vjerovao u svoj talent, sanjao velike snove i od njih nikada nije odustajao. Od toga da je bio jedan od najpopularnijih pjevača bivše države, on nije bio samo pjevač, već i skladatelj i tekstopisac, do njegove velike želje da na vrhuncu karijere svoju popularnost usmjeri na snažan humanitarni rad kroz projekt „Stop the War in Croatia“, on je uvijek živio svoje snove. Zato ga se sada, 25 godina nakon njegove smrti, prisjećamo s ponosom i ljubavi. I ono što uvijek pamtimo je njegovo nasmijano lice i pjesma koja je preko njega uvijek bila i ostala u nama - rekla nam je njegova najstarija kći Izabela Vrtar.
Obitelj na dan njegove smrti posjećuje grob na Mirogoju, a često im se putem društvenih mreža javljaju njegovi obožavatelji, ljudi koji i danas žive, raduju se i tuguju uz njegove pjesme. Baš poput njegova stiha 'I onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše'.
Prije pet godina Ivčići su napravili i YouTube video s kompilacijom nježnih obiteljskih trenutaka te napisali: „Kući, sa svojom obitelji i prijateljima, gotovo uvijek bio je iza kamere, željan zabilježiti svaki zajednički trenutak. Pjevali smo, smijali se i radovali svakom trenutku s tatom.“
Ovaj rođeni Zadranin proslavio se obradama poznatih talijanskih canzona i pjesmama dalmatinskog melosa, o voljenom Zadru napisao je neke od svojih najljepših pjesama poput „Kalelarga“ i „Tamo gdje sam rođen“, a pjesma „Večeras je naša fešta“ od objave 1986. postala je neslužbena himna cijele Dalmacije.
Ivčićeva sjajna karijera tragično je prekinuta 4. ožujka 1993. godine. Upravljajući mercedesom, pokušao je izbjeći pješakinju na kolniku, prešao u suprotni trak i frontalno se sudario s BMW-om. U nesreći su poginuli on, pješakinja koju nije uspio izbjeći te suvozačica iz BMW-a. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
- Tamo se crven, bijeli, plavi vije, tamo se pjesme pjevaju ko prije, a moja braća uvijek iste snove snivaju, tako je Tomislav Ivčić, zaljubljenik u ljude i note, pjevao o svojoj domovini u kojoj živi i kad ga nema, već generacijama.