StoryEditor
Zadar plusFOTO: LIK I DJELO ČOVJEKA KOJI VEĆ 20 GODINA NASMIJAVA ZADAR

Enio Meštrović: Svi moji performansi... Ja sam krhka dušica. Zato sam život pretvorio u teatar!

18. lipnja 2017. - 12:34
LGP_3414.JPG

"I molim dodatak: bez ljubavi i glazbe ne mogu živiti, sve su ostalo nijanse".

To je bila posljednja, ali ne i zadnja poruka, koju nam je Enio Meštrović poslao nakon završenog razgovora o njegovom liku&djelu. Kriva je, naravno, urednica Nataša, koja je prošlotjednoj Žanamari Lalić htjela udrit kontru pa je onako, iz feminističkog dišpeta, zaprijetila u redakciji: "E sada ću vam ja staviti jednog golog muškog".

Nataša se, naravno, zafrkavala, ali kako u svakoj šali ima pola istine, iznenada joj je zazvonio telefon i iz Zadra je dobila neočekivanu ponudu koju nije mogla odbiti. Novinski portret Enia Meštrovića.

- Jel' to onaj šta se gol skinija za kalendar?

- Je.

- Ajme, to mi moraš napravit! On mi je ludilo!

Lud, malo maknut, izvan škvare, luđak, nenormalan... Enio je jedan od onih likova u kojem se kreativno ludilo i genijalnost idealno poklapaju, ako ne i spajaju. Tko god živi u Zadru zna za Enia, upoznao ga je izravno ili neizravno kroz njegove ili zajedničke performanse s udrugom "Bleke i konji". I nitko na njih nije ravnodušan, jer među njima ravnodušnih i nema. Na čelu te luckaste družine s Bokanjca, nastale na iskustvu družbe Pere Kvržice, stoji statisit plavooki muškarac od 195 centimetara i 120 kila. Bivši košarkaš. Ima ga, što se ono kaže, što za vidit, a u tom krupnom tijelu krije se zapravo jedna emotivna i krhka dušica.

- Od cilog života radim teatar, jer ako se uzmem za ozbiljno, preemotivan sam i nisam dobar. Uz teatar mi je sve prihvatljivo, a i mogu poslati pozitvnu poruku – otvorio nam se Enio kao da je u svećeničkoj ispovjedaonici.

U kolovozu će napuniti 48 godina. Rođen je 13., na isti dan kad i Gibonni, Alfred Hitchcock i Fidel Castro. Tri u jednom: glazbenik, majstor režije i revolucionar cijelog života. Slučajno? Ne, to je Enio.

U sretnoj je braku već 27 godina sa suprugom Leom s kojoj ima, kako uvijek ističe, troje djece. Roka, "mog anđela i snagu", kojeg su nažalost izgubili dok je bio mali, 23-godišnju Luciu, skoru magistricu talijanskog jezika i pedagogije i Jakova, 19-godišnjeg mladog kuhara koji u restoranu "Vinodol" u Zagrebu, pod mentorstvom Marija Čepeka, želi jednog dana postati chef.

- Oni su moje najveće bogatstvo. Ne samo zato što su moja, nego zato što su izrasli u normalne, pristojne i kulturne mlade ljude. Ponosan sam san na ženu i sebe zbog toga – govori Enio, i odmah nastavlja.

- Znaš, od nas tri brata, ja sam se zadnji oženio. U 21-oj. Najstariji brat Edi oženio se sa 19, moj brat blizanac Leo, od kojeg sam stariji pet minuta, kad mu je bilo 20. Da sam mogao, ja bih se oženio u petom razredu osnovne škole. Užasno sam zaljubljive prirode. U svakoj ženi sam vidio ženu do kraja života. Nikad nisam imao ženu za provod – iskreno će Enio, "čovik iz naroda, ali drukčiji".

Kako drukčiji, e to je sad druga priča. Ne o drugom Eniju, uvijek je to isti mulac s Bokanjca, ali o svim njegovim licima, kojima već 20 godina nasmijava Zadar, trebat će nam nekoliko kartica. A vrijedi ih spomenuti, barem neke...

Kao novinari, zapazili smo ga još 1999. kada je nastupio u kazališnoj predstavi "Dalmatia Now" u produkciji festivala Zadar Snova. Predstavu je režirao Kristijan Mičić, a uz Enija, koji je tu funkcionirao kao "guest star", nastupali su još Krešmir Krolo, današnji profesor sociologije na Sveučilištu u Zadru i Damir Valčić, frontmen nažalost pokojnog "Postolara Trippera". Bila je to predstava o zadarskoj stvarnosti, besperspektivnosti i subkulturnim đirevima i prava je grehota što nikad više nije obnovljena.

Nekako u to vrijeme Enio je na Bokanjcu držao konobu "Žvelti brabor", otvorenu u staroj štalici. Ekipa je u konobi kao i uvijek bila sjajna, ali posao nije išao baš najbolje, pa Enio 1999. odlazi na privremeni rad u New York. Šest mjeseci radio je kao zaštitar u jednom butiku skupocjene odjeće, posebno popularne među gay populacijom. Bila je, sjeća se, smještena u 14. ulici, blizu mesarnica, što nije smetalo brojnim planetarnim zvijezdama.

- Već prvog dana u dućan su mi ušle Madonna i Deborah Kerr, a Elton John je bio najčešći gost. Ali, nemoj me krivo shvatiti, meni ta imena nikad ništa nisu značila. Kad sam nešto zaradio, vratio sam se doma i nastavio tamo gdje sam stao – priča Enio.

Vratio se s idejom. Inspiracija mu je bila njemu najdraža knjiga "Družba Pere Kvržice", a motiv želja da naprave klapski koncert. Na iskonski način, sa starim pučkim pjesmama, bez instrumenata.

- Malo je poznato da su na Bokanjcu nastali prvi zapisi klapskih pjesama na zadarskom području. To su pučke pjesme "Tihana rosice" i "Znaš neviro" prema kazivanju Mate Radosa. Kako bi održali koncert "Pjesme iskonu", osnovali smo udrugu i dali smo joj ime "Bleke i Konji".

Ostalo je povijest. Kulturno-umjetničko društvo "Bleke i konji" brzo su postali amblematski zadarski (kontra)kulturni proizvod. Za svoj logotip uzeli su portret Grunfa iz "Alan Forda", a krilatica im je bila "raditi nešto iz ničega" i "oživjeti nešto srušeno".

I onda je krenulo. Bilo je to vrijeme kraja devedesetih i početkom dvijetisućitih, kada je Zadar počeo izranjati iz ratnog sivila, kada je u gradu buknula neka nova energija, kada je budućnost izgledala spektakularno. Jedan od tih agenasa nove energije bio je i obnovljeni zadarski karneval koji je ispoljio godinama zatomljenu kreativnu energiju. Enio se odmah privikao na nove uvjete.

U prvoj godini, sredinom veljače, glumio je vaterpolista, samo u kupaćima s kapom na glavi. Njegov legendarni Borat, za kojeg je i dobio nagradu, do danas se prepričava. Uslijedili su grupni nastupi. U godini kad je umro Dino Dvornik Enio je izašao iz mrtvačkog sanduka i zapjevao "Hipnotiziran". Iduće godine, na Valentinovo, održali su "Gay pride". Na stoti rođendan Hajduka odigrali su utakmicu između Hajduka i Crvene zvezde. Uz intoniranje himni "zvezdaši" su na prsima držali tri prsta, a Zadrani nisu znali kako bi reagirali. Na kraju su se "bijeli" i "crveni" međusobno potukli.

Iduće godine Bleke su izvele "Umjetničke slobode" i zaradile kaznenu prijavu. Tužila ih je pravobraniteljica za djecu jer su na velikom platnu napravili pornografsku fotomontažu dva poznata hrvatska kolumnista i jednog političara "u akciji". U godini kada se u Zadru otkrio pedofilski skandal svećenika Nediljka Ivanova, na "meti" Bleka i Konja našli su se Boris Dežulović i Ante Tomić. Monogi su mu to zamjerili, a mi ga opet pitamo je li pogriješio.

- Ne. Ti su ljudi puno puta u pravu, ali ja sam htio poslati poruku da mržnjom ne možeš pobijediti mržnju. Ljudi koji su par mjeseci kasnije stali na stranu "Charlie Hebdoa", tada su vrijeđali nas. Dežulović me u svojim komentarima dohvatio kao neprijatelja, a ja bih ga i danas, da mogu, poljubio...

Kad se u Ukrajini dogodila revolucija, u Zadru je osvanu "Majdan". Kad su Hrvati trebali na izbore, Enio i Bleke obučeni u stranačke dresove na zadarski su trg, pod sloganom "Mi i Hrvati", dovezli stado ovaca. Uslijedili su "Uhljebi", s velikim "u", a ove su godine, u znak bojkota organizaciji karnevala, građanima dijelili novac. Tri tisuće kuna koje su dobili od TZ grada Zadra podijelili su ljudima uz zvukove hita TBF-a "Odjeb je lasiran...".

U čast prostitucije klapske pjesme u HNK Zadar održali su koncert "Nedamo te pismo naša". U jednom trenutku na pozornici je bilo 60 izvođača, a pjevali su se hitovi poput "Mujo kuje konja na mjesecu". U čast one u Sinju na Bokanjcu su deset godina trčali svoju alku. Uz mačkule i mimohod, ali bez konja, bosi i goli do pojasa.

Snimo je nekoliko filmova, u "Malom divu" igra naslovnu ulogu, a klip iz ovogodišnjeg "Srebro i zlato Zadra grada", poznat kao "Mobitel za kunu", prešao je dva milijuna pregleda na društvenim mrežama...

Istodobno, Enio nije zapuštao svoje pojedinačne performanse. Uvijek brižljivo pripremljene, precizno izvedene i urnebesno duhovite, ispeglane do savršenstva. I u pravilu plaćene iz osobnog džepa.

Počeo je, kaže, s performansom "Pomalo", kad je u uskoj ulici Marije Margarite uz Kalelargu cijeli dan sjedio mirno za stolom uz teću brudeta promovirajući svoj "lajfstajl". Na 40. obljetnicu Hrvatskog proljeća, nekoliko je sati, poput Robinzona, plutao na splavi u Zadarskom kanalu, zajedno sa svojim psom, Pietrom. Uoči izbora, održao je dvosatni govor na Trgu, "Glas naroda", ali njegove riječi nitko nije čuo jer je govorio mimikom, bez izgovorene riječi.

Za 45 godina Hrvatskog proljeća, Kalelargom je kao Krist s trnovom krunom vukao veliki šahovnicama dekorirani drveni križ. Kad su počele priče o megaprojektu Vrata Zadra, on je na tabli na ulazu u Zadar postavio neka stara odbačena drvena vrata, izvadio dentijeru i kao klošar s pivom pozdravljao sve koji ulaze u grad. Na "Noći muzeja", ispred Etnografskog muzeja, umjesto zadarskih gastronomskih delicija, nudio je, odjeven u crveno donje rublje kao prostitutka, fast-food hranu iz gradske ponude.

U kampanji za gradonačelnika je na sred gradskog mosta prosio "donacije" za gradonačelnika. Na predstavljanju kandidata za izbore, pojavio se kao urođenik, samo u haljini od lišća, kojeg su dvojica dogradonačelnika vodila pod rukom. Na ovim zadnjim izborima, na Trgu je postavio šator i kao Vidoviti Milan političkim kandidatima, Sabini Glasovac i Branku Dukiću, gatao iz tarot karata i staklene kugle, za što mu je poslužio snowball iz New Yorka.

Za ovu godinu Bleke i Konji su snimili, sada već antologijski, kalendar na kojem njih 12, uključujići i Enia, poziraju u svakodnevnom ambijentu dalmatinskog malog čovjeka, ali kao od majke rođeni. Nakon njih, mnogi su ih kopirali, kao i nekidan ona tri nesretnika iz SDP-a koji su pozvali novinare i građane da ih vrijeđaju. Enio je ima više od godine dana izveo perfomans kad je, kao politički kandidat za Gradsko vijeće, prvo iz poštanske vreće satima izvlačio i čitao uvredljiva pisma na svoj račun, a potom i sjeo na Kalelargu uz tablu na hrvatskom i engleskom jeziku s natpisom da ga se kao političara može trisnuti, opsovati, pljunuti, čupati za kosu...

- Nezavisna lista Konji je reakcija unutar udruge kojom želimo dati do znanja da možeš i moraš reći ono što ti je na srcu, a ne da živiš u strahu. Moj je moto: "Mislim, govorim i radim ono što mislim, dakle jesam!".

Je li Enio, provokativan, kritičan, duhovit, ironičan, lucidan, performer, političar, egzibicionist, po zanimanju kuhar, zapravo neostvareni glumac?

- Ne. Ja sam slobodan. Ma vidiš, bemti, upravo sam dobio ozbiljnu ponudu. Za kazalište. Ali, molim te, nemoj pisati o tome...

12. svibanj 2022 13:05