Sve je izgledalo čarobno, baš kao i jedne noći prije davnih 45 godina kada su jedno drugomu rekli “da” za cijeli život. Sala puna veselih gostiju, a ozareni mladenci Vera i Radenko Mavra plešu svoj prvi ples na legendarnu pjesmu Dubrovačkih trubadura “Ljubav nas veže i spaja”. Baš kao tada na vjenčanju, i večeras im svira Miroslav Milić sa svojim Orionima.
Vjerojatno ste pomislili da je ovo priča o njihovom zlatnom piru, ali ovoga puta tema nam je jedno drugo posebno vjenčanje, zadarski “pir nad pirevima” koji je održan u petak navečer. A čast da ga otvore prvim plesom pripala im je zato jer su baš oni prvi mladenci ikad kojima je legendarni zadarski glazbenik Miroslav Milić svirao na piru. Bilo je to u Kukljici, na otoku Ugljanu 1974. godine. Nakon njih, bila su još točno 1.063 para kojima je Miro glazbom uveselio jedan od najvažnijih i najljepših dana u životu. A to je, priznat ćete, respektabilna brojka. Rekord kojim se malo tko može pohvaliti. Baš zato, barba Miro je nedavno došao na genijalnu ideju: na jednom će mjestu okupiti parove kojima je svirao na vjenčanju i sve kolege glazbenike koji su s njim dijelili binu na tim nastupima! Bit će to zadarski “pir nad pirevima”, velika fešta koja se nikad i nigdje na svijetu do sada nije organizirala, pa bi lako mogla ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Feštu je nazvao “Ljubav nas veže i spaja”, u spomen na prvu pjesmu koju su ikad odsvirali mladencima.
Zadnjih šest mjeseci Miro je pomno organizirao svaki detalj fešte, okupljao mladence sa svih strana svijeta. Sakupio je i 14 kolega glazbenika koji su s njim svirali na pirevima svih ovih godina, ali i osam sati video materijala iz privatnih kolekcija koji su se “vrtjeli” na video zidu. Sve da bi ovaj petak, kada je održan zadarski “pir nad pirevima”, bila fešta za pamćenje. I bila je! Puna emocija, smijeha, veselja i prizivanja nekih ljepših vremena kada su vjenčanja bila zbog ljudi i ljubavi, a ne zbog Facebooka ili Instagrama. Gospođe u toaletama, gospoda u finim odijelima, plesni podij na koji više ni igla nije imala gdje pasti. Barba Miro je okupio stotinjak parova, jer u prepunu dvoranu više nije moglo stati. Stigli su sa svih stana; od Slovenije, Istre do Dubrovnika, a on svima zna ime, kada su se vjenčali i prvu pjesmu koju im je svirao.
- Ovo je kruna svega, nakon ovoga više neću svirati po vjenčanjima!
- Pa zašto? Tek vam je 65-a?
- Zbog repertoara. Znate što se danas svira po pirevima i što najviše traže? Cajke! Nema više pjesama grupa “Time”, “Indexa”, “Pro arte”, to su neka druga vremena kad se svirala neka druga glazba. Dobra glazba. Znam ja da svako vrijeme nosi svoje i da današnja mladost sluša nešto drugo. Ali, hvala, ja to neću svirati- govori nam ovaj rođeni Kukljičanin, pa iz torbe vadi račun kojim je kupio svoje prve električne orgulje “Tiger”. Bilo je to u Trstu 16. listopada 1973. godine, još uvijek ga čuva zajedno s garancijom.
S tim orguljama je sve i počelo, one su razlog zašto ovaj školovani trgovac nijednog dana nije radio u svojoj struci već je život proveo na pozornici, uz klavijature, gaže i vjenčanja kojima zna točan broj. I zato što je svako, sa datumom i mjestom, uz pokoju fotografiju, upisao u svoju knjigu koju, bez pretjerivanja, slobodno možemo nazvati malim zadarskim vremeplovom.
- Tko je u ono vrijeme, kada sam ih kupio, mogao misliti da će klavijature biti moj život? Ma nitko! U to vrijeme kod nas je žarila i palila grupa “Zadrani”, “Siluete”, “Ekipa 5” iz Kali, “Novi Kondori”, a na repertoaru su bili “Beatlesi”, “Bee Gees”, voljeli smo pop rock muziku. Ja sam sam naučio svirati kvalijature, osnovali smo bend “Orion” i po Kukljici malo vježbali šlagere. Ti naši prvi mladenci, Vera i Radenko, nisu ni planirali imati glazbu na vjenčanju, ali kad su nas čuli, spontano je ispalo “ajde neka nam ovi naši mišćani malo zasviraju na piru”. I mi pristanemo. Kad tamo, na tom piru, 400 ljudi! Pune dvije sale na “Zelenoj punti”! Kad sam vidio koliko ih je, zaboravio sam kako se zovem. Onda su krenuli prvi taktovi “Ljubav nas veže i spaja, samo ljubav...” i sve ostalo je povijest. Baš zbog toga sam naš “pir nad pirevima” odlučio nazvati po toj pjesmi od koje je sve krenulo - smije se barba Miro početničkoj tremi na svom prvom koncertu. Nije ni sanjao da će ih nakon toga odraditi preko tisuću.
- Da mi je netko u tom trenutku rekao da ću nastupati u susjednoj Sutomišćici, mislio bih da je munjen. Meni je u to vrijeme san bio doći u Bibinje. Tamo su u Domu kulture svirali Bijelo dugme, Divlje jagode, zamislite koja je čast bila svirati nakon njih. Ali, eto, taj san se ostvario i na kraju smo svirali u sedam europskih zemalja i pred tri predsjednika. U Sloveniji pred Kučanom, u Mađarskoj pred Orbanom, koji tada nije bio tako opasan kao danas, i u Bruxellesu pred još jednim kojemu ni ime nisam zapamtio. Politika me nikad nije zanimala, samo ljubav- priča nam Miroslav koji je nastupao i sa brojnim poznatim glazbenicima, Oliverom, Gibonnijem. Samo s Tomislavom Bralićem svirao je čak 494 puta.
- I bratu sam mu svirao na piru. Tako vam to ide, pir vam uvijek daje novi pir. Zato smo mi svi tako povezani i želio sam to na neki način obilježiti. Da se svi opuste, druže i da barem ovu večer zaboravimo na svakodnevicu i sve probleme koje imamo u životu. Da nam ovaj zajednički pir svima ostane kao jedna od najljepših uspomena koje će se uvijek rado sjetiti i nositi u srcu, baš kao i prvi ples sa svog vjenčanja. Pogotovo što takvih vjenčanja više nema- govori Miro s nostalgijom.
Ni pirevi nisu kao što su nekad bili, pitamo ga.
- Na žalost, ne. U ovih zadnjih desetak godina sve se promijenilo. Nema više spontanosti, sve je postalo tehnologija. Važno je samo kako će pir ispasti na slici, što više efekata i raznih čuda da spektakl bude što veći. A di je tu spontanost, di su emocije? Važno je sve osim onog pravog. Možete li danas zamisliti da smo mi na pirevima nekad čitali telegrame mladencima? A danas imate čak i pireva na kojima nema roditelja, što je meni nezamislivo. Znate što je pisalo na mojoj pozivnici kad sam se ja ženio? Da naši roditelji pozivaju goste da uveličaju slavlje njihove djece, e, toga danas nema. Zato mi je posebno drago da su neki parovi na feštu doveli i svoje roditelje. Lijepo je to bilo vidjeti- govori Miro koji je pozivom na veliki zadarski pir zatekao brojne parove kojima je svih ovih godina svirao.
- Uh, svašta su me pitali- govori Miro i puca od smijeha. Neke mladenke, danas gospođe u godinama, pitale su me trebaju li doći u vjenčanicama. Neki su se u međuvremenu i rastali, ali svejedno dolaze. Jedna me čak i pitala može li doći s dečkom. Rekao sam joj: “Naravno, kad je ljubav u pitanju nećemo činiti nikakvu diskriminaciju. Jer ljubav nas veže i spaja”. Evo sada, dok sam dolazio k vama, sreo sam na mostu njih dvoje kojima sam svirao prije 40 godina. On cota, ženu mu srce boli, ali nema, dolaze na feštu i ništa ih neće spriječiti. Svirali smo im u svibnju 1978. u Novom Parku- smije se Miro koji je u svojoj “pirskoj” karijeri upoznao raznih parova, mladenki i mladoženja. Bio je čak i jedan koji nije htio plesati prvi ples pa je stvar spasio kum i zaplesao valcer s mladenkom koja je tužna i sama čekala na sred plesnog podija pred stotinjak svatova. Za prvi ples uvijek su nepogrešivo birali “Ljubav nas veže i spaja” ili “Jedna će mandolina”, a ako je mladenka crnka, pogađate i sami, “Zbog jedne divne crne žene”. Najveći pir na kojemu su ikad pjevali imao je 600 ljudi. Bilo je to u zadarskom hotelu Kolovare.
- To nikad neću zaboraviti! Ljudi su jedva stali unutra, svi jedan na drugome, čini mi se da je mladoženjin otac pozvao sve koje je sreo na ulici. A bilo je pireva na kojima sam istovremeno bio svirač i fotograf. S jednom rukom sam svirao klavijature, a s drugom slikao mladence kako plešu prvi ples. Nije to bilo ko danas, iljadu slika i fotograf koji leti cilu noć i slika svaki detalj. Nego škljocneš desetak slika za uspomenu, i to je to. Najsretniji sam kad vidim da ljudi ne žele s podija. Kad je pet sati ujutro, a oni neće doći doma. Kad mlada cijelu noć svog vjenčanja provede plešući na stolu- iskreno će Miro.
I za kraj, kako bi bilo da ga nismo pitali tko je njemu svirao na piru.
- Prijatelji, njih desetak! Četvorica su i večeras sa mnom na bini, ima li što ljepše od toga.