FOTO: BIOGRAJKA NIKOLINA URODA O PUTOVANJU INDIJOM Slave Dan republike s Marxom i zastavama sa srpom i čekićem, a znaju za Šukera i Tita!

Učinilo mi se da je vrijeme baš za Indiju, da vidim je li to zaista ono što sam zamišljala, izjavila je Biograjka Nikolina Uroda prije nego se sa splitskim novinarom i publicistom Jasenom Bokom uputila na trotjedno putovanje Indijom. Točnije rečeno, "turistički manje eksploatiranim" južnim dijelom Indije. I, je li "bilo vrijeme za Indiju"?

- O, da! Uvijek je vrijeme za Indiju. Čak smo se i kupali jer je temperatura bila viša od 30 stupnjeva. Ali, tek kada odeš tamo do kraja shvatiš da je to ogromna zemlja, cijeli jedan kontinent. A mi smo upoznali samo jedan dio južne Indije, bili smo u tri savezne države, a kroz četvrtu smo prošli vlakom. Zbog tolikog se prostranstva puno vremena gubi na putovanje, priča Nikolina.

Je li promet u Indiji zaista kaotičan kao na fotkama autobusa s čijih krovova putnici vise kao grozdovi?

- Vagoni indijskih vlakova su prekrcani, ali, to me iznenadilo, jako uredni i nekako precizni, što su valjda pokupili od Britanaca. Na primjer, na vagonima su postavljeni popisi s ispisanim imenima i prezimenima putnika i točnim sjedištem. Ne znam zbog čega, ali uvijek bi napisali "Jasen Boko", ali za mene je samo pisalo "Nikolina"! Ali, autobusi, e, to je zaista uzbudljivo, znalo se dogoditi da ljudi doista vise kraz vrata, a neki, umjesto klimatizacijskih uređaja, jednostavno nisu imali prozorska stakla.

Dokle ste u stvari stigli?

- Išli smo na jug Indije, 36 sati smo putovali do grada koji se nekada zvao Trivandrum, a sada je Thiruvananthapuram! Imali smo spavaća kola u kojima je 40 ljudi spavalo u istom prostoru, bez pregrada i kupea. Zoološki vrt tog grada poslužio je kao inspiracija za film "Pijev život". Iz Trivandruma smo se uz zapadnu obalu penjali prema Goi i na kraju se vratili do Mumbaia (Bombaja). Indijci su divni ljudi, ljubazni, susretljivi i svi su s nama htjeli okinuti poneki selfie, a velika ih većina govori engleski s prepoznatljivim indijskim naglaskom. Indija ima 24 službena jezika, a mi smo u državama kroz koje smo prošli čuli nekoliko od njih; hindi, marathi o malajalam, te upoznali dva različita pisma.

Koja je to od indijskih država?

- Zove se Kerala, dosta je vruće, velika je vlaga, ali priroda je divna, palme i banane rastu posvuda, a unutrašnjost je premrežena rijekama po kojima se plovi poznatim drvenim čamcima koji su načinjeni šivanjem dasaka. Osim ovih tradicionalnih plovila u ponudi su i takozvani brodovi-kuće na kojima možete provesti nekoliko dana. Kerala je specifična po tome što su negdje 60-ih godina prošlog stoljeća na izborima po prvi put u svijetu na demokratskim izborima pobijedili komunisti i od tada se na vlasti smjenjuju s konzervativcima! Kao da smo ubačeni u vremeplov i vraćeni u sredinu 20. stoljeća: svuda naokolo crvene zastave sa srpom i čekićem i plakati s Marxovim likom. Baš su u to vrijeme slavili Dan Republike pa je atmosfera bila posebno svečana! Među komunistima ima i Hindusa i muslimana i kršćana, a portreti osnivača partije mogu se vidjeti i u nekim zdanjima koja naliče svetištima. Tamo sustav kasti ne dolazi toliko do izražaja, a imaju i visok stupanj pismenosti.

Smjena konzervativaca i komunista na vlasti "vuče" na šablonsko pitanje: čuli su za Hrvatsku?

- Zbog izgovora ponekad nas zamijene s Rusijom (Croatia - Russia). Čuli su za hrvatski nogomet, 1998. i Davora Šukera, jer na jugu uz neizostavni kriket vole i nogomet. Zahvaljujući pokretu nesvrstanosti, stariji ljudi znaju za Tita i čuli su za Jugoslaviju.

Sljedeće šablonsko: je li indijska sirotinja baš toliko uočljiva?

- Ima dosta siromašnih ljudi, pogotovo u velikim gradovima. Vidjeli smo ljude koji spavaju, tuširaju se i djecu kupaju na ulici. Ali, ima Indija i dosta super bogataša, toliko da su nam iznajmljivači soba govorili da više naplate nekim Indijcima negoli Europljanima ili Amerikancima. No, Indijci žive od onoga što proizvedu, a moj je dojam da, uz sve veću razliku između najbogatijih i najsiromašnijih, srednji sloj raste i brojčano i po standardu.

Na kraju, hoće li sve što ste vidjeli završiti u nekoj novoj knjizi?

- Ne znam, Jasen i ja trenutno sređujemo utiske i fotografije. Ali, nekih predavanja, u mom slučaju prepričavanja prijateljima, sigurno će biti.

Predrag Opačić