Uporan poput istraživača arheološkog nalazišta potonuloga mletačkog trgovačkog broda kod Gnalića koje predvodi doc. dr. sc. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, bio je i naš fotoreporter Božidar Vukičević koji je s fotoaparatom opet zaronio do lokaliteta u blizini Tkona i Biograda na moru, koji čuva četiristo godina star brodski teret iz raznih dijelova Europe.
Gnalić je poput magneta od službenog pronalaska ostataka broda 1967. godine privlačio arheologe, fotoreportere i novinare, potom je malo pao u zaborav, ali je nakon više desetljeća napokon ponovno stigao u centar pozornosti. Nakon nastavka prošlogodišnje istraživačke kampanje, opet je puno novih nalaza, otkrića i spoznaja o sudbinama ljudi i tereta s trgovačkog broda “Gagliana Grossa” koji je potonuo početkom studenoga 1583. godine.
Nekoliko mjeseci prije brodoloma u požaru je stradao stari harem sultana Murata III. Prozori, ali i drugo staklo iz mletačkih radionica za carigradsko tržište, te najfinija tkanina kao dar Mlečana Muratovoj majci, sultaniji Nurbanu, ukrcani su na brod “Gagliana Grossa” zajedno s drugim dragocjenim teretom. Sve se to u brodolomu našlo na dnu mora kod Gnalića i sad predstavlja neprocjenjivu netaknutu riznicu predmeta iz tadašnje Europe za današnje istraživače.
- Nastavili smo istraživati dio duž kobilice broda. Fotoreporter Božidar Vukičević snimao je upravo to staklo, naručeno za obnovu starog sultanovog harema u Carigradu, a snimio je i nekoliko novih staklenih predmeta, boca i dijelova posuda, kakvih još do sada nije bilo na popisu nalaza. Božidar je ronio dva puta i nama su zlata vrijedne te sjajne podvodne fotografije koje naša iskustva prenose u javnost - ističe dr. Radić Rossi.
Najveće nedavno otkriće iz Državnog arhiva u Veneciji, koje je sve razveselilo, svakako je podatak da je brod izgradio korčulanski brodograditelj Frane (Francesco da Curzola), sin poznatog brodograditelja koji se tridesetih godina šesnaestog stoljeća preselio u Veneciju. On se u svojim spisima hvalio kako je izmislio brodove s tri palube, bio je važan kapetan i moreplovac, a ujedno i iskusan brodograditelj. Iz dokumenata se saznalo da je Frane poznavao i kapetana potonulog broda, Alvisea Finardija.
Istraživači su počeli "ulaziti u trag“ i kućama u kojima su u Veneciji živjeli i radili ljudi vezani uz priču o brodu i brodolomu. Poznato im je također i na kojem je mjestu, u blizini mletačkog Arsenala, izgrađen brod, a pronašli su i ugovor o gradnji i narudžbu hrastovih trupaca. Svemu tome neizmjerno su pridonijeli Mariangela Nicolardi i Mauro Bondioli, koji neprekidno u dokumentima nailaze na nova iznenađenja i polako slažu mozaik povijesne priče.Općina Tkon pruža punu podršku istraživačima, svjesna neizmjerne vrijednosti jedinstvenog nalazišta kod otočića Gnalića. Ono što sigurno nedostaje svakako je mjesto na kojem bi se uz pomoć suvremene tehnologije moglo putem gnalićkih nalaza ispričati sadržajnu i uzbudljivu priču o čitavom kasnorenesansnom svijetu.
- Nažalost, način na koji su nalazi predstavljeni u Zavičajnom muzeju u Biogradu nije niti blizu muzejske prezentacije kakvu nalazište zaslužuje. Biograd bi mogao postati "centar svijeta“ zahvaljujući takvom blagu, samo bi ga trebalo na pravi način prezentirati. Primjer za to je Betina na Murteru, u kojoj se pokazalo kako muzej može kvalitetno transformirati mjesto i povući za sobom niz pozitivnih promjena.
Kad bi se tako nešto dogodilo u Biogradu, vjerujem da bi se to marketinški moglo iskoristiti da Biograd postane nezaobilazna kulturna točka Europe. Svatko tko bi u Europi poželio saznati kako je ona nastala takva kakva danas jest, mogao bi se zaustaviti u muzeju o Gnaliću i tamo dobiti odgovore na svoja pitanja, a pritom se dobro i zabaviti - zaključuje Irena Radić Rossi, voditeljica projekta Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje (Archaeology of Adriatic Shipbuilding and Seafaring ili skraćeno “AdriaS”), koji se realizira na Sveučilištu u Zadru, uz podršku Hrvatske zaklade za znanost, a u okviru kojega se proučavaju i ostaci broda potonulog kod otočića Gnalića.Nadajmo se da će i fotografije našega Božidara Vukičevića barem malo pripomoći da brodolom kod Gnalića napokon na pravi način dosegne javnost.
Piše Mišel Kalajžić
Snimio Božidar Vukičević/Hanza media
Uskoro će se u Biogradu na Moru, u organizaciji Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu održati terenska radionica podvodne robotike i aplikacija u arheologiji pomorstva, biologiji i geologiji mora i pomorskoj sigurnosti, Breaking the Surface 2016. Kolege iz Španjolske ponudili su se da će u okviru terenskih aktivnosti mapirati baš Gnalić pomoću autonomne ronilice kako bi se napravila još detaljnija dokumentacija i panoramske snimke pod morem
Ove je godine zamalo izostala podrška Ministarstva kulture, što nas je sve silno zapanjilo. Kampanju je spasila naša dugoročna suradnja s njemačkom Udrugom za promidžbu podvodne arheologije (FUWA) koja dolazi iz Koblenza. U Ministarstvu kulture ipak su uvažili naše zamolbe, pa smo, eto, u mogućnosti dovršiti kampanju u obliku u kojem je planirana, tj. nastaviti istraživanje i tijekom rujna, kaže doc. dr. Radić Rossi.