Pet gradskih lokacija, pet interpolacija, pet radnih zadataka za pet učeničkih grupa i ocjenu – šest!
Tako bi se jezikom brojki mogao prikazati nastavni zadatak učenika prvog razreda Gimnazije Franje Petrića iz Zadra koji su dobili na satu likovne umjetnosti od profesora Valentina Radmana. Točnije bi bilo reći, na jednom od virtualnih satova održanih nekoliko tjedana prije kraja ove koronom obilježene školske godine. Profesor Valentino Radman, po zvanju akademski slikar, poznat je po kreativnom izvođenju nastave, a na ovu ideju došao je suočen s nemogućom misijom: kako četiri razreda prvaša kvalitetno ocijeniti u kratkom vremenu na daljinu znajući da likovnu kulturu imaju samo jedan sat tjedno, jer to je ipak matematička gimnazija.
– S obzirom na to da je bilo vrlo teško obaviti usmeno ispitivanje 80 učenika u četiri razreda, odlučio sam da provjeru znanja za polugodište obavimo u obliku projektnog zadatka. U svakom razredu formirali smo pet skupina od po četiri učenika i svaka od njih obradila je jednu suvremenu arhitektonsku interpolaciju, odnosno intervenciju u povijesnoj jezgri Zadra – govori profesor Radman na Trgu pet bunara, gdje nas je dočekao u društvu naših današnjih vodičica, šest lijepih, pametnih i odličnih učenica prvih razreda MIOC-a.
Projektni zadatak
– Odabrao sam tu temu za projektni zadatak zbog dva razloga. Prvi je taj što je to grad u kojem živimo, pa je učenicima lako i fizički obići ta mjesta, doživjeti urbani kontekst, fotografirati ako što treba... Osim toga, na internetu ima i dosta tekstova, intervjua i osvrta za svaki od zadataka. Drugi je razlog što smo arhitekturu i urbanizam obrađivali u zadnjim lekcijama, pa je učenicima ova problematika u svježijem pamćenju od onih prije.
Profesor Radman odabrao je pet lokacija: Morske orgulje i Pozdrav Suncu, Poljanu pape Ivana Pavla II. (Forum), zgradu Muzeja antičkog stakla, Poljanu Šime Budinića i Trg Petra Zoranića, te rekonstrukciju i prenamjenu sklopa Providurove palače.
Osim Providurove palače, na kojima radovi još traju, sve druge lokacije doživjele su svoju interpolacijsku preobrazbu tijekom zadnjih desetak godina. Novi sadržaji i arhitektonski izrazi unutar povijesne jezgre nikad nisu jednostavni i uvijek za sobom povlače različite reakcije struke i javnosti. Takav je slučaj bio i kod svih pet zadarskih projekta, odnosno zadataka, pa je profesora, među ostalim, zanimalo kako na te snažne intervencije u povijesni grad star tri tisuće godina reagiraju njegovi mladi i bistri klinci. Konačni rezultati pokazali su da "petrićevci" ne vole samo matematiku i fiziku, nego i prostornu estetiku, a interes za likovnu kulturu im je debelo iznad prosjeka.
Kako je u svakom od četiri razreda bilo formirano po pet grupa, profesor je na kraju o svakoj temi dobio četiri različita pristupa. Učenici su imali tri tjedna za svladavanje zadatka, a na koncu su ga predstavili u različitim formatima, od PowerPoint prezentacije do seminarskog rad ili čak videa. Konačnim ishodom, kaže profesor Radman, ne bi se posramili ni studenti arhitekture. S tolikom količinom kreativne energije i intelektualne znatiželje odavno se nije susreo, a posebno je ugodno bio iznenađen zrelošću iznesenih zaključaka.
Petra Predovan i njezini kolege Andrej Peroš, Bernard Murtić i Borna Matković analizirali su uspješnost arhitektonske intervencije na Poljani Šime Budinića i Trga Petra Zoranića, smještenih između crkve sv. Šime te kompleksa Kneževe i Providurove palače s jedne strane i Trga pet bunara s druge. Usporedili su stanje prije i poslije, analizirali kontekst i povijesne slojeve, proveli anketu među građanima na društvenim mrežama, razgovarali sa stručnjacima i konzultirali novinske i druge članke obavljene na temu njihove obnove prema projektu Alena Kostrenčića i Aleksandre Krebel.
– Zaključili smo da interpolacija Poljane i Trga nije bila potrebna i da je tek djelomično uspjela. Odnosno da je i arhitektonska i građevinska izvedba manjkava. Anketa je pokazala da građani najviše zamjeraju zbog uklanjanja zelenila s Poljane i postavljanja staklenih otvora na Trgu Petra Zoranića kroz koje se vide arheološki nalazi. Prostor Poljane ostao je gol, bez sadržaja, a stakleni otvori na Trgu ne održavaju se, stakla su uvijek maglovita i kroz njih se ništa ne vidi. Potrebno je postaviti neke odvlaživače i informativne ploče kako bi ljudi i turisti znali što im je pod nogama – kaže Petra.
Providurova palača
Andrea Radov i Sara Mikulić sa svojom su grupom, u kojoj su bile i Luca Sessa, Melita Begić i Stošija Štulina, analizirale projekt obnove Providurove palače u koju se ulazi s Trga Petra Zoranića. Providurova palača povijesna je građevina bogatih slojeva i nastavlja se na već obnovljenu Kneževu palaču. U njoj će biti smješten baštinski centar Zadarske županije, nekoliko odjela Narodnog muzeja i Umjetnička galerija, s brojnim novim i atraktivnim sadržajima. Uređenje Providurove, kao i Kneževe palače povjeren je arhitektonskom dvojcu Ivi Letilović i Igoru Pedišiću.
– Naše istraživanje i analiza pokazali su da je jedan takav projekt potreban Zadru, kao novi kulturni sadržaj privlačan i turistima. Anketa koju smo proveli na društvenim mrežama, između tridesetak ljudi, ipak pokazuje podijeljena mišljenje. Jedni su oduševljeni kako će palača izgledati nakon uređenja, s otvorenim liftovima, dvorištem i pješačkom "zmijom" na krovu, a drugi smatraju da je to nepotrebno trošenje novca. Nama se rješenje jako sviđa i jedva čekamo da se uređenje dovrši – govore Sara i Andrea.
Od Providurove i Kneževe palače do Muzeja antičkog stakla na Muraju dovoljno je proći samo nekoliko ulica. Njegovo otvaranje u neoklasicističkoj palači Cosmacendi i izgradnja aneksa presvučenog staklenim pločama, prema projektu Branka Silađina, od početka je izazivalo kontroverzije u javnosti. Kao i sama ideja da se antičko staklo izdvojeno prezentira od ostatka bogate arheološke građe sa zadarskog područja koju čuva Arheološki muzej. Taj sukob unutar same struke, kao i brojne negativne komentare građana na uspješnost "staklenog" aneksa, zabilježili su i učenici u svojoj analizi.
– Naš je zaključak bio da je interpolacija MAS-a na toj lokaciji bila potrebna, ali da arhitektonski nije uspjela, odnos da postoje podijeljena mišljenja među stručnjacima i širokom javnosti. Ljudi se ne slažu oko staklenog aneksa, ali i oko dviju boja u kojima je obnovljena palača obojena. Štoviše, smatraju da aneks nije bio potreban. Zaključak je da je MAS bio potreban Zadru zbog arheoloških znamenitosti i turizma, ali možda ne u ovakvom obliku – govori Antonija Tudorović, s kojom su u grupi još radili Filip Marketin te Luka i Jure Vujević.
Od MAS-a se spuštamo Salghettijevim stepenicama i idemo Kalelargom do rimskog Foruma. Njegov je službeni naziv Poljana pape Ivana Pavla II., što mnogi još uvijek ne znaju, kaže Nera Labar, pa se pitaju "gdje je to".
Forum i Poljana
– I mi smo se u grupi s tim suočili. Neki od nas nisu znali da su Forum i Poljana posvećena Svetom Ocu ista lokacija. Forum je središnji dio antičkog Zadra i danas je veliki turistički adut grada. Na njemu se možda najbolje ogleda bogata zadarska povijest. Međutim, anketa je pokazala da oko njegove obnove postoje argumenti za i protiv. Nekima se sviđa stari izgled Foruma još iz vremena kad su na njemu bile zgrade, prije bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Drugima nedostaje zelenila, smatraju da ga danas nema dovoljno. Naš je zaključak da je obnova Foruma, odnosno interpolacija, bila potrebna, jer je uklonila prašnjavo parkiralište, stvorila veliki prostor za boravak na otvorenom te izloženim kamenim spolijima i arheološkim parkom značajno pridonijela turističkoj slici grada. Mislimo da je to dobro realizirana arhitektonska ideja – zaključuje Nera.
Preostala nam je još kratka šetnja rivom, odnosno Obalom kralja Krešimira IV., do Morskih orgulja i Pozdrava Suncu. Poznate urbane instalacije Nikole Bašića nastale su na novoizgrađenom dijelu Poluotoka, u sklopu izgradnje pristaništa za kruzere. Tu je riječ dobila Patricia Lončar, s kojom su zadatak odradili Noa Bašć, Laura Lovrinov i Nora Milolović.
– Mi se ne sjećamo kad je izgradnja tih instalacija počela, ali one su za nas tu oduvijek – smije se Patricia. Njezina je grupa u analizi prostora i samog projekta razgovarala s uglednim povjesničarom umjetnosti i konzervatorom Miljenkom Domijanom, a proveli su i anketu na društvenim mrežama među pedesetak građana, roditelja i prijatelja.
– Neki smatraju da je riva na tom dijelu i prije bila lijepa, ali zato nitko nije znao za Zadar. Sada zbog Orgulja i Pozdrava Suncu svi znaju za Zadar, postali su popularniji od Sv. Donata. Rješenje Morskih orgulja dobro je uklopljeno u povijesnu jezgru, dok je instalacija Pozdrav Suncu u kontrastu s okolicom. Uglavnom, većina anketiranih smatra da su instalacije doprinos Zadru, da su ga učinile globalno prepoznatljivim i turistički atraktivnijim. Protivnici pak navode visoke troškove njihova održavanja, ali i upozoravaju na podizanje razine mora, koje bi ih u dogledno vrijeme moglo prekriti. Ipak, popularnost instalacija u svijetu daje Zadru veću vidljivost, a time se širi i više drugih informacija o našem gradu – smatra Patricia.
Sat likovne umjetnosti tu bi mogao završiti. Šetnjom po Poluotoku mladi gimnazijalci otkrili su nama i sebi brojne stvari o svojem gradu za koje mnogi nisu znali. Zato nas je zanimalo je li im takav izbor zadatka kao dijela nastave bio težak, zanimljiv ili možda nepotrebno opterećenje, s obzirom na to da oni ipak pohađaju gimnaziju, koja u prvom planu ima neke sasvim druge predmete. Jednoglasan odgovor glasi: Nikako. Naprotiv...
Razumijevanje prostora
– U početku smo se malo uplašili, ali kad smo pristupili rješavanju zadatka prema uputama profesora, postalo je jako zanimljivo. Istraživanje na internetu, ankete, razgovor s različitim stručnjacima, otkrivanje povijesti našeg grada. Naučili smo mnogo, ali i svladali istraživački rad, koji potiče na kritičko razmišljanje, prihvaćanje različitih pogleda i razumijevanje arhitekture i prostora oko nas. Mnogi među nama nisu znali kako su neki od tih dijelova grada izgledali prije obnove. Zato je ovo bilo dragocjeno iskustvo, odlična škola, dobili smo puno, a pomoglo nam je i u nekim drugim predmetima – zaključile su naše mlade vodičice.
Zadnju riječ ipak smo dali profesor Radmanu.
– Jesam li zadovoljan? U svakom slučaju dobio sam puno više nego što sam očekivao. Kako su mi pristizali njihovi radovi, tako sam bio sve više oduševljen. Ne samo da su svladali zadatak, nego su savršeno odradili i njegovu prezentaciju. Kao profesor mogu biti samo sretan. Jer to nisu bili radovi za pet, nego za šest!