Ive Morović, „brico na pedalama s Kalelarge” – opet jaše!
Nakon prošlogodišnjeg pothvata u kojemu je biciklom prevalio put od Zadra do Lisabona, ovog se puta odvažio na sličnu avanturu, ali iz Turske. Prije nekoliko dana, brico Ive zajahao je bicikl i zaputio se prema Zadru iz – Istanbula!
- Evo nakon gotovo godinu dana moja se avantura nastavlja. Samo ovog puta ne idem od kuće nego prema kući. Tako da sam do Istanbula došao avionom, a nazad ću svojim bajkom. Vozit ću iz Istanbula do Izmira pa ću se u Ateni prebaciti brodom, gdje me čeka moj veliki prijatelj Ivica Milanja koji me je i ovoga puta u ranu zoru vozio u Zagreb na avion, još mu jednom veliko fala. E i još jedna velika zanimljivost, nisam vidio ni jednog, doslovno ni jednog biciklistu po gradu. A vjerojatno jer je promet užasno gust, motorima se vozi po nogostupu i još trubi da se pješaci maknu...
Nakon doručka još se malo muvam po gradu i s trajektom se prebacujem na azijsku stranu Istanbula. Gdje je puno mirnije i za čudo ima biciklističkih staza, ali malo vozača. Ispred grada Tuzla ima na desetke brodova koji čekaju na ukrcaj soli. Naime, od tuda i naziv za "našu" Tuzlu jer rič Tuz znači sol. Na putu susrećem dosta pasa lutalica, ali većina ih je čipirana i potpuno su bezopasni, čak štoviše, preplašeni su. Na jednom spustu jurim ja tako lipo kad vidim piše - radarska kontrola i malo dalje - policajac zaustavlja. Jedva se ja zaustavio kad tamo auto i policajac - od kartona! A lipo sam mu pokaza srednji prst. Bez očala za vid i ne vidim baš najbolje. Kako uvik izazivam sriću tako sam i ovoga puta našao neku rupu od hotela, ali bar se mogu otuširati i ima interneta. Navečer sam lipo pojeo domaće spize i prošetao uz pivo kojeg i nema baš za kupiti ili popiti. Lipi pozdrav svima! - javio se putem društvenih mreža na početku putovanja Morović.
U međuvremenu ga je ruta vodila ruralnim predjelima Turske, budući su brdovita zato su i rjeđe naseljena. Ne može se ne primijetiti da prevladavaju smokve, masline, kukuruz i suncokret. Ali smokve su broj jedan, zapisao je putujući biciklom odjeven u jednostavnu sportsku odjeću, s istaknutom neizostavnom nacionalnom trobojnicom, s kakvom je putovao i do Portugala.
- Iako su me neki prijatelji upozoravali da nošenje zastave može donijeti i probleme, ja sam im rekao da pod cijenu života ja od nje ne odustajem. Naši ljudi su za nju ginuli, pa zašto bi se ja onda bojao da li će mi se što desiti? Naprotiv, često me ljudi pozdravljaju i prilaze, sve predrasude za sada padaju u vodu, svi su ljubazni, mada oni mene, a ni ja njih ništa ne razumin. Ne znaju oni apsolutno ništa o Hrvatskoj, ama baš ništa, ali nema veze, sporazumimo se nekako – javio je brico Ive.
Na jednom dijelu puta prema Cesme pratila ga je Ruskinja Nadia koja živi u Izmiru. Ona i suprug inače putuju na duo biciklu. Nakon par zajedničkih kilometara opet je ostao sam „na drumu”. Nije sve niti išlo glatko. U gradu Akhisaru nije mogao naći smještaj pa se po noći odvozio do Manisa, predgrađa Izmira. Iz Menise spustio se već za ranije u Izmir, čime je izbjegao prometnu gužvu. U prometu, kaže Ive, nema nikakve tolerancije nego se svatko bori za svoju poziciju, moraš gledati na sve strane i kad si na zelenom.
Iz Cesme gdje je večer proveo gledajući utakmicu Galatasaraja s njihovim brojnim fanovima, prebacio se na grčki otok Chios. I tamo su vozači nekulturni kao i u Turskoj, a cijene su vidno više, ipak je to Europa? - upitao se. Na brodu je spavao kao beba, a potom cijeli dan razgledavao Atenu.
- Akropola je stvarno fascinantna, sama pomisao da su to radili ljudi prije nekoliko tisuća godina izaziva divljenje, a i stojim negdje di sam o tome davno u školi učio. Sve je prepuno Amerikanaca. Otišao sam kupiti poklone za dicu i primijetio da trgovac puno toga zna o Kukoču, Ivaniševiću, Šukeru, našim gradovima i pita me jesam li iz Rijeke ili Splita. Ja kažem da je grad u centru obale, a on kaže da nije Filipjakov i pita me je li Nova zora u 1. ili 2. županijskoj ligi... Šalim se naravno, čim sam rekao da je grad u centru jadranske obale, odmah je kazao Zadar, a zna i za KK Zadar. Eto i u Ateni znaju da je Bog stvorija čovika, a Zadar košarku. Izlazeći iz Atene natrevim na starog znanca Ivicu Milanju. Kaže da sam mu izgledao dosta loše pa mi je došao dati koju terapiju – napisao je u šali Morović koji je put nastavio s prijateljem.
Nakon prenapučene Atene vozili su kroz polja pamuka, a kako su se približavali moru tako je sve više bilo maslina. Iz Grčke su prešli u Albaniju, a trenutno su u Ohridu. Njihovo putovanje i dalje nestrpljivo pratimo.