Iz Sao Paola potegao do Zadra brijati Dalmatince

Život zaista piše najoriginalnije priče. Jedna takva je i Brazilca Thiaga Satoa, koji je svoj milijunski grad, Sao Paulo, zamijenio malim mjestom pokraj Zadra, Vrsima. Pogađate, za sve je kriva – ljubav.

Ovaj simpatični 30-godišnji Brazilac radi kao brico u popularnoj zadarskoj brijačnici "Mr. Razor", velikom feštom uskoro će proslaviti prvu godišnjicu rada, a Dalmacijom je, malo je reći, oduševljen.

'Ljudi su topli i srdačni'

– A što da vam kažem, uživam u svakom trenutku provedenom u Hrvatskoj! Vrijeme je savršeno, ljudi su toliko topli i srdačni, ovdje sve nekako prirodno teče. Osjećam kao da sam cijeli svoj život tu, a ne samo tri godine – uz veliki smiješak govori nam ovaj simpatični Brazilac, koji obožava slobodu koju je dobio preseljenjem u Vrsi.

– Ne moram se brinuti za sigurnost svoje djece. Stalno su vani, igraju se, uživaju na otvorenom zraku. Imam taj neki mir u sebi otkad sam tu – iskren je Thiago, dodavši kako u Brazilu, gdje je život puno skuplji, a situacija još gora nego u Hrvatskoj, jedna osoba radi za četvero ljudi. To je samo jedan od razloga zbog kojeg mu rodna gruda ne fali, no jedne se stvari s nostalgijom prisjeća. Hrane.

– Volim ja hranu u Hrvatskoj, naravno, ali ovdje je sve sezonski. Kod nas u Brazilu cijele godine možete jesti koje god voće i povrće poželite. Još k tome, ja baš volim začinjeniju hranu, a ovdje je ipak i dalje mediteranska prehrana dominantna. Bez mesa nije ručak! – na točnom hrvatskom kroz smijeh viče Thiago dok šiša jednog starijeg gospodina.

Probao je on raznu svjetsku hranu radeći godinama na kruzeru, gdje je, 2014. godine, i upoznao svoju ljubav, Hrvaticu Josipu. Uživali su tako neko vrijeme radeći i putujući svijetom. A onda su se odlučili "skinuli" s broda i provesti godinu dana otkrivajući Europu. Stavili su naprtnjače na leđa i krenuli na put baš iz Hrvatske. Ipak, kako to biva u životu, putem su im se planovi pomalo izmijenili. Naime, dok su boravili u Danskoj, Josipa se nije osjećala najbolje te je završila kod doktora. On im je samo uz veliki osmijeh rekao: "Congratulations!" I tako su, daleko od kuće, doznali da će postati roditelji.

Zadrani imaju smisla za lijepo

– Na početku nam je bio pomalo šok, ali brzo smo se navikli i prilagodili situaciji. S obzirom da je Petra prvi put trebala postati mama, izrazila je želju da se vrati u svoju rodnu Kutinu, kako bi bila bliže obitelji. I tako sam i ja završio u Hrvatskoj – prisjetio se Thiago, dodavši kako su sina, u spomen na Dansku i legende o Vikinzima, nazvali Thorian (od Thor). Međutim, dovoljan je bio samo jedan posjet Zadru da se nakon gotovo godinu dana života u Kutini odluče trajno preseliti u Dalmaciju.

– Ljudi su ti koji čine ovdje život ljepšim. Jako su dragi i simpatični, otvoreni i veseli – otkriva nam svoje viđenje Dalmatinaca Thiago, koji se divi toj našoj nesputanosti.

– Genijalno mi je kad sjediš sam na kavi i osoba pokraj tebe, koju ni ne znaš, tako lako započne razgovor s tobom. U Brazilu ne znaš ni tko ti je susjed, a kamoli da razgovaraš s nepoznatom osobom na ulici – smije se Thiago, dodajući kako je najbolje upoznao tu dalmatinsku strast prošlog ljeta, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva.

– Iako sam iz Brazila, zemlje nogometa, nikad takvo zajedništvo nisam doživio i takvo slavlje koje je zaista bilo nezaboravno. Jako mi je drago da sam to sve mogao doživjeti baš u Zadru – iskren je Thiago, koji je, priznaje, nekad puno više pratio nogomet nego danas.

– Gledajući ove moderne nogometaše, ispada da je bitnije kako tko izgleda nego je li talentiran. Pa brazilski nogometni tim ima vlastita brijača! Iskreno, malo mi je pretjerano što su toliko ekscentrični – rekao je Thiago, dometnuvši kako ni ne prati kakve frizure ili brade imaju svjetske nogometne ikone. Što se tiče Zadrana i njihova stila, kaže kako itekako imaju smisla za lijepo te mu je simpatično što izrazito paze kako izgledaju i što posjeduju.

– Žao mi je što toliko Hrvata odlazi van, znam da je uglavnom zbog novca i boljeg standarda, ali uvjeren sam da nigdje neće pronaći bolje mjesto za normalan, lagodan i tako lijep život – zaključio je Thiago.

On i njegova Josipa ne brinu se puno oko materijalnih stvari. Oduvijek su bili avanturisti te tako odgajaju i sinove,Thoriana i Liama. Nadaju se da će, poput njihovih roditelja, sinovi vidjeti svijeta i da će, gdje god to bilo, pronaći svoj mir i sreću.