StoryEditorOCM
Zadar plusHRANA I FELLINI

Izložba crteža poznatog redatelja u Kneževoj palači: "Okus je za njega važan osjet koji graniči s erosom"

Piše M. Gugić
1. listopada 2020. - 16:56
U izlozbenom prostoru u Knezevoj palaci Narodnog muzeja Zadar otvorena je izlozba ”Hrana na crtezima Federica Fellinija”.  Luka Gerlanc/Cropix

„Da nisam redatelj, nitko ne bi govorio o mojim crtežima. Za mene je to sasvim sporedna, marginalna, periferna aktivnost koja ne bi izazivala ničiji interes da nisam, eto, snimio nekoliko filmova” rekao je svojevremeno, u jednom intervjuu, veliki Federico Fellini. Ovaj talijanski filmski redatelj i scenarist, jedan od najutjecajnijih redatelja 20. stoljeća, napravio je više tisuća crteža i skica. Malo je poznato da je crtao gotovo opsesivno od svoje petnaeste godine. U mladim bi mu danima to dobro i došlo jer kao obitelj nisu bili dobrog imovinskog statusa. Često je crtežima dobivao karte za kino, ulaznice u kazalište ili bi pak crtao u zamjenu za hranu. A upravo je ova potonja bila njegova velika ljubav, točnije – opsesija. U njegovim crtežima, a kasnije i u njegovim filmovima, hrana, odnosno okus, pojavljuje se kao iznimno važan osjet koji usko graniči s erosom.

A baš se izložba, koja je u utorak otvorena u Kneževoj palači u Zadru, naziva „Hrana na crtežima Federica Fellinija” i sastoji se od 19 djela, reprodukcija, koje je režiser izveo u različitim fazama svoje karijere.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Značajan dio ove zbirke su crteži iz čuvene „Knjige snova”, dnevnika sanjanja kojeg je Fellini vodio tridesetak godina, a trenutno je izložen u Muzeju Grada Rimini. Izložba je koncipirana u tri cjeline, koje među ostalim govore i na materijalu na kojem su nastali reproducirani crteži. Dakle, jedan dio crteža je na papiru, dio je na ubrusima od tkanine, a treći dio su crteži iz tzv. Fellinijeve „Knjige snova” – objasnio je Hrvoje Perica, kustos izložbe. Također je istaknuo kako su Fellinijevi crteži predlošci koje će autor kasnije koristiti prilikom realizacije svojih filmskih ostvarenja.

- Želja nam je bila približiti ovaj nepoznati dio umjetničkog opusa Federica Fellinija zadarskoj publici uz projekciju njegova kultnog filma Amarcord na čemu smo neizmjerno zahvalni Talijanskom institutu za kulturu s kojima godinama surađujemo – naglasio je Perica, dodavši kako su u suradnji s njima organizirali izložbu kostima iz Verdijevih opera „Hommage: Giuseppe Verdi", izložbu talijanskog pejzaža u fotografiji te jednu od značajnijih, onu posvećenoj filmskoj divi Sophiji Loren "Ieri, Oggi, Sophia - portreti jedne dive".

Izložba Fellinijevih crteža u Kneževoj palači traje do 15. studenog te svi posjetitelji, naravno poštujući epidemiološke mjere, mogu vidjeti razne šarene, zanimljive, duhovite, autobiografske crteže ovog velikog umjetnika. Svaki Fellinijev crtež ujedno je i začudna kombinacija stripa i intimnog dnevnika.

image
fellini i supruga u domu Picassa
Fellini

Primijetit ćete tako uvijek dominantan lik korpulentne žene raskošnog poprsja, pored koje je muškarac sveden na običnog patuljka. Ponekad će ta žena, nazvana Norma, biti pretvorena u mačku koja svojim kandžama napada muškarca transformiranog u bespomoćnog ptića ili pak je na Norminoj vilici naboden njezin partner. Ponekad u snovima Fellini zamišlja sebe i suprugu kao goste u Picassovu domu: „Giulietta i ja gosti smo kod Picassa, lijepo nam je, jedemo i pijemo u veselju.  Sve je jednostavno, poznato, rustikalno, mistično, koji mir, koje zadovoljstvo” napisao je Fellini uz crtež na kojem je naslikao velikog španjolskog umjetnika.

Što god mislili o njemu kao redatelju, ovu izložbu simpatičnih, na oko jednostavnih radova, svakako trebate podsjetiti.

Priča o mrlji od hrane

Čitavo Fellinjevo djelo temelji se na djetinjstvu i sanjanju, a tako se i hrana, prikazana na crtežima koji čine ovu izložbu, pridružuje istom sanjarenju. Tome u prilog govori i jedna upečatljiva priča Tonina Guerre iz predgovora knjige Marie Maddalene Fellini „Za stolom sa Fellinijem – Oskarovski recepti njegove sestre Maddalene”:

„Kad god bi Federico naslonio vilicu na rub tanjura sa špagetima, uvijek bi mu nekako kapljica umaka pošpricala kravatu. Giulietta bi vikala na njega razrogačenih očiju. Ali bilo je i goreg. Jedno jutro bili smo na izlasku iz bara Canova na Piazzi del Popolo i baš u tom trenutku konobar je naslonio na šank košaru peciva s mortadelom.

- Ne može se odoljeti mortadeli – kaže mi Federico.

- Ja sam sit.

- I ja...ali mortadela ima okus po našem djetinjstvu.

- Kupi onda jedno da podijelimo.

Tako je i napravio. Dok je pokušavao prepoloviti pecivo, komadić masti poleti u zrak i padne Felliniju na leđa. Brzo smo otišli kući da damo jaknu kućnoj pomoćnici na čišćenje, ali dočekala nas je Giulietta i odmah se bacila na kauč vičući: „Pa ti si prvi čovjek na svijetu koji se uspio zamastiti i po leđima!”

Federico je snuždeno sjeo kraj nje i tiho rekao: „Ali uvijek je zadovoljstvo biti u nečemu prvi!”

image
Luka Gerlanc/Cropix
25. travanj 2024 16:26