Svaki glazbenik priželjkuje nastupiti na velikom glazbenom natjecanju kao što je Dora, a kada je u pitanju mladi izvođač koji tek započinje svoju karijeru, onda je to radost na n-tu potenciju.
Između 184 prijavljene skladbe za Doru, stručni žiri je odabrao njih 14, a među njima je i pjesma "My Next Mistake" zadarske kantautorice Jesse.
I Albina je kao mlada glazbenica lani pobijedila... Mislite li da možete slijediti njezin primjer?
– Mislite, pobijediti? Mnogo stvari se treba posložiti. Meni je važno da vjerujem u sebe, uživam u procesu stvaranja nastupa i dobro odradim zadatak na samoj finalnoj večeri. Bitno je da znam da sam dala sve od sebe, to je najvažnije.
Zanimljivo je što živite i studirate audio inženjering u Dublinu. Kakav je život u Irskoj i planirate li se poslije vratiti u Hrvatsku ili vas možda glazba ostavi tamo? Što priželjkujete?
– Oduvijek me zanimalo što se to događa nakon što snimim vokale u studiju, na koji način se pjesma producira i dovodi do faze radijske spremnosti. Zbog toga sam odlučila studirati audio inženjering.
Kako dolazim iz hrvatsko-irske obitelji, a u Hrvatskoj ne postoji takav fakultet, nije bilo čudno što sam odabrala Pulse College u Dublinu. Predavanja i praktična nastava održavaju se u svjetski poznatom Windmill Lane Recording Studios u kojem su svoje albume snimale svjetski poznate face poput U2, Kylie, The Cranberries, The Script, Ed Sheeran…
Posebna je privilegija učiti od ljudi koji su sudjelovali u stvaranju svojih albuma. Tako da uživam u svakom trenutku i upijam od mentora svaku sitnicu koju ću, nadam se, uskoro primjenjivati i u svojoj glazbi. Želja mi je vratiti se u Hrvatsku i nastaviti stvarati svoje pjesme. Tko zna, možda jednog dana otvoriti i svoj studio.
A opet… Možda mi se ukaže prilika ostati u Irskoj ili me put odvede sasvim negdje drugo… Tko zna, otvorena sam za sve opcije, glavno je da radim ono što volim.
Leti s probe na probu
Kantautorica ste i pjevate na engleskom jeziku; hoćete li s tom praksom nastaviti i dalje? Spremate li nove pjesme, možda album?
– Oduvijek sam stvarala pjesme na engleskom jeziku. Na početku moje karijere nije bilo uobičajeno da hrvatski izvođači pjevaju na engleskom, međutim drago mi je primijetiti da se to svakim danom mijenja. Lakše mi je izraziti se i prenijeti emocije na engleskom, ipak je moj tata Irac.
Svakako ću nastaviti stvarati pjesme na engleskom, već sam izdala dvije i uskoro izlazi pjesma s Dore, tako da je to početak mog samostalnog albuma koji ja radno nazivam "Irski period".
Kako se pripremate za nastup, kako ćete ukrotiti tremu i kakva su vam uopće očekivanja?
– Za nastup se pripremam već neko vrijeme. Letim na probe koje se svakodnevno izmjenjuju jedna za drugom, plesne, vokalne, pa onda razgovori s dizajnerom, producentom... Čovjek dok ne proba i ne zna kako može sve to izrealizirati. Trema uvijek postoji i to je dobro, da je nema to bi značilo da mi nije stalo.
Ali nekako je to više ona pozitivna trema i iščekivanje. Onog trenutka kada stanem na pozornicu i čujem prve tonove pjesme, trema nestaje. I tada sam u svom svijetu, u sigurnoj zoni. Želim da svima nama bude zabavno i da uživamo u nastupu, to je najvažnije.
Neka pobijedi onaj tko bude imao najbolju pjesmu i najbolji nastup. Usput, moj tata je Irac tako da bi na Eurosongu mogli računati i na bodove iz Irske ha-ha.
U glazbi ste još od malih nogu, sami ste naučili svirati gitaru i klavir, sami pišete pjesme... Oko sebe sada imate i tim ljudi koji planira vaš daljnji proboj na sceni... Kakvi su vam planovi, strategija...?
– Prioritet mi je završiti studij. Naravno, nastavljam pisati i stvarati pjesme, izdavat ću ih i one će jednog dana biti dio mog albuma. Za sada idemo korak po korak.
Kuhanje, filmovi, knjige...
Premda ste jako mladi očito je da vas zanimaju brojni glazbeni aspekti...
– Da, sada imam priliku naučiti producentski dio posla i uistinu uživam u tome. Taj posao je nekako uvijek bio rezerviran za muškarce, posebno na našoj sceni. Veseli me što ima i par žena koje se bave producentskim radom. Nadam se da ću i ja jednog dana uskoro biti na njihovu nivou.
Pratite li hrvatsku glazbenu scenu i tko vam se od mladih (ali i onih starijih) glazbenih imena ponajviše sviđa?
– S obzirom na to da je veliki dio mog vremena rezerviran za intenzivna predavanja i praktični dio snimanja u studiju, imam jako malo vremena za slušanje domaće glazbe. Ne bih željela izostaviti nekoga, stoga neću spominjati imena, ali drago mi je da se na scenu probijaju nova lica.
To su glazbenici koji su ujedno i autori svojih pjesama, i to je pozitivno. Jer izvođač će na najbolji način interpretirati pjesme koje je sam napisao.
Osim, dakako, glazbe, koje stvari vas još zanimaju, kako provodite slobodno vrijeme, hobiji...
– Slobodnog vremena imam malo, ali ga provodim odmarajući se. Čitam neke dobre knjige, gledam filmove ili kuham. Studentski život daleko od mame me naučio odgovornosti, kuhanju i pečenju jako dobrih kolača. Kad vam mama ne može svako malo poslati autobusom gotovu spizu, onda naučite dobro kuhati ha-ha.
Kada vrijeme dopusti, volim izići u šetnju pored kanala ili odem do obale nadisati se morskog zraka. Jako puno šetam i upoznajem Dublin. Predivan je grad, ima mnoštvo znamenitosti, povijesne građevine na svakom koraku, nešto poput mog Zadra.
Irci su jako dragi ljudi, a skoro na svakom koraku mogu čuti i naš jezik, tako da se nekako osjećam kao da sam doma.