Ako vas zanima kakvu tajnu ljepotu kriju unutarnja dvorišta zadarskog Poluotoka, ovu priču morate pročitati. Ako volite priče o fantastičnim rekonstrukcijama koje prostoru daju novu vrijednost i dimenziju, ni onda je nemojte preskočiti. Jer ono što je mladi Zadranin Deni Mišlov zajedno s kolegom Ivanom Kezićem napravio u jednom takvom dvorištu, u samom srcu grada, zaista je priča koju treba ispričati.
Izvana, kad prolazite Ulicom plemića Borelli, jednom od najstarijih ulica u strogoj gradskoj jezgri koja je ime dobila po poznatoj plemićkoj obitelji koja je baš na tome mjestu izgradila jednu od svojih palača, ni po čemu ne biste pretpostavili da se u njezinu unutarnjem dvorištu krije prava kamena ljepotica. I to na mjestu gdje je, pazite sad, nekad davno bio tor za životinje, a potom desetljećima sirotinjska građanska kuća! Godinama je stajala zapuštena i derutna u tom kutku skrivenom od pogleda. Iako se u njoj živjelo praktički do početka obnove, stanje u kojemu je bila građevina teško je nazvati normalnim uvjetima za život. Zemljani pod, drvena konstrukcija koja prijeti urušavanjem, pješčana fasada bez prozora koja se raspada.
– Da, to je bilo zatečeno stanje i na prvi pogled nije puno obećavalo. Međutim, početkom prošle godine, kad smo krenuli u potragu za nekretninom u centru grada, ta je kuća bila jedina na tržištu. Zgrada je izgrađena na prijelazu između 1800. i 1900. godine, prema nekim natpisima koje smo našli uklesane u kamen, najvjerojatnije je riječ o 1860. godini. Vjerojatno je pripadala osiguravajućem društvu koje se spominje na metalnoj pločici iznad dovratnika: “Assigurazioni Generali Trieste 1831.”, a poslije je korištena u stambene svrhe. Radovi su počeli u veljači ove godine, a kad su se počeli skidati prvi slojevi žbuke, a potom i cigle, stara je kamena ljepotica konačno počela pokazivati svoje pravo lice – govori nam Deni na početku priče.
Iako je završio Fakultet elektrotehnike i računarstva te danas ima tvrtku koja se bavi software inženjeringom za gigante u automobilskoj industriji, ljubav prema starinama i obiteljski gen za turizam i ugostiteljstvo nisu ga mogli zaobići. Denijev je djed, naime, legendarni profesor Petar Pera, jedan od najpoznatijih gastronomskih autoriteta i pripadnik skupine zadarskih kuhara stasalih nakon Drugog svjetskog rata koji su s kuhačom u ruci razvijali ugostiteljstvo i hotelijerstvo u Zadru. Upravo zbog toga, iako ga je posao u automobilskoj industriji odveo izvan Hrvatske, Denijev prvi poslovni potez u rodnom Zadru bio je restoran “Ox” u Varoši koji je otvorio prošle godine. Obnova kuće u Borellijevoj nastavak je te poduzetničke priče, odnosno koncepta koji ulaganje u turizam spaja s očuvanjem i kontroliranom obnovom gradske baštine.
Otkrili vrijednu rozetu
No, svako tko je jednom krenuo u obnovu stare kamene kuće zna kolika je to avantura, s nepredvidivim problemima i iznenađenjima na svakom koraku. Na ovoj kući to se dogodilo već na prvom koraku, i prije nego što su počeli radovi.
Kako je riječ o zaštićenoj kulturnoj jezgri, u kojoj se svaka intervencija odvija pod budnim okom konzervatora, prije početka radova morala su se provesti arheološka istraživanja na lokalitetu budućeg objekta. Tvrtka specijalizirana za arheološka istraživanja posebnom je sondom ispitivala tlo sve do razine mora, na preko četiri metra dubine.
U raznim slojevima bilo je tu svega: od keramike, dijelova amfora i topovskih kugli, do baze stupa i arhitektonskog ulomka s očuvanim kapitelom. I onda – iznenađenje! U podnom sloju unutar objekta pronađen je centralni dio crkvene rozete s perforiranim trolistom u središtu promjera oko 20 centimetara. Prema riječima konzervatora, radi se o rijetkom primjerku rozete s deset radijalno postavljenih nastavaka. Za sada nije poznato kojoj je crkvi pripadala. Nakon arheoloških istraživanja, sav prikupljeni arheološki materijal je očišćen i pohranjen u Arheološkome muzeju u Zadru.
– Tražili smo dopuštenje muzeja da nakon analize rozetu i ostale nalaze izložimo u posebnoj vitrini unutar kuće, ali nismo ga dobili jer je riječ o previše vrijednoj građi. Tko zna što bismo još pronašli da smo nastavili kopati – smije se Deni.
Nakon provedenih istraživanja, radovi su konačno mogli početi, no kako je riječ o lokalitetu u strogom centru grada, koji je k tome konzervatorski zaštićen, teška mehanizacija nije dolazila u obzir. Zato su svi građevinski radovi, od kopanja temelja pa nadalje, izvedeni ručno. Postojeći kameni zidovi učvršćeni su postupkom injektiranja i fugiranja, a stari drveni pod od greda između dvije etaže zamijenila je nova međukatna i krovna konstrukcija. Kako je zatečena zidna konstrukcija bila u statički izrazito lošem stanju, nestabilna i napukla, iznutra su postavljeni potpuno novi nosivi stupovi na koje je oslonjena težina novih zidanih elemenata, kako bi se oštećeni kameni zidovi sačuvali od dodatnog napora.
Obnovili svaki kamen
– Iako kamen nije bio u najboljem stanju, a na nekim mjestima bio je i potpuno crn od čađe iz dimnjaka, uz puno vještih majstorskih ruku vraćen mu je pravi sjaj. Gdje god je bilo i najmanje šanse da ga spasimo, kamen je zadržan. Na dvije etaže, od kojih svaka tlocrtno ima 55 kvadrata, smještene su četiri sobe koje smo nazvali “Heritage rooms 10”, kao posvetu baštini i broju ulice na kojemu se dogodila ova lijepa priča. Za grafičko oblikovanje zaslužan je šibenski grafički dizajner i vlasnik studija “2FG” Ante Filipović Grčić – otkriva nam Deni.
I pet mjeseci nakon dana početka radova rezultat je kamena ljepotica s “wow” efektom. Zaista zadnje što očekujete kad uđete u, do jučer, zapušteno dvorište, niti minutu hoda udaljeno od Narodnog trga.
Unutarnje uređenje, kaže nam Mišlov, potpisuju sami investitori: on, kolega Ivan Kezić i jedna dama, Gloria Čiklić, čija je ipak bila zadnja kad je u pitanju bio izbor namještaja i opreme. Iako je riječ o tradicionalnoj kamenoj kući, želja im je bila da interijer bude moderan i funkcionalan, na najvišem standardu.
– Kako kvadratura kuće nije prevelika, nismo je željeli opteretiti s previše modernih tehnoloških rješenja, kako ne bismo narušili njezin štih. On se, primjerice, vidi na rasvjeti, koja je ambijentalna i prati atmosferu kuće. Vrhunsku smo tehnologiju zato koristili samo gdje se ne vidi, a iznimno je važna, poput sustava za vodu i odvodnju, koja se u starim jezgrama može pokazati kao veliki problem. Sav namještaj rađen je ručno i po mjeri, po našoj zamisli. Kombinirali smo drvo, kožu i mramor kao materijale u bijeloj, sivoj i crnoj boji, pazeći da ni jedan od tih elemenata ne bude dominantan, nego da skladno funkcioniraju unutar prostora koji kvadraturom nije prevelik – govori nam Deni, koji uskoro sprema i dva nova velika projekta.
– Za nas zaljubljenike u arhitekturu, u Zadar i lijepe stvari općenito, ta je rekonstrukcija bila zaista veliko iskustvo i lijepa priča sa sretnim krajem. Tužno je gledati kako takvi objekti, biseri tradicijske gradnje u samom centru grada, propadaju jer ih nema tko održavati. Dovoljno je da odete u susjednu Italiju, za početak u Veneciju, da vidite što su oni napravili s unutarnjim dvorištima. Sve je prepuno restorančića, malih hotela, živopisnih galerija. Turistički obilazak grada nezamisliv je bez tih skrivenih bisera kakvih je pun zadarski Poluotok. Nažalost, naši su uglavnom napušteni, zapušteni i zaboravljeni – govori nam Deni, koji je to odlučio promijeniti. Nakon kuće u Borellijevoj, uskoro kreće s novim projektima rekonstrukcije u staroj zadarskoj Varoši, gdje će još dvije zapuštene ljepotice, uništene zubom vremena i nebrige, uskoro dobiti novo lice...