Već devet godina gospodin Marijan Baričević čisti ulice jednog od najstarijih zadarskih kvartova, Stanova. Čisti svaku i onu najmanju i najzabačeniju ulicu tog velikog kvarta. Područje koje pokriva zaista nije nezanemarivo: čisti sve od semafora kod Kauflanda kod Pet nebodera, od kud najčešće kreće u 6 sati ujutro, zatim ide uz nogometni stadion i Ulicu Hrvoja Ćustića, pa nastavlja do Interspara i sve do ulice Borka Šarlije Kese prema Bilom brigu, kad se lagano spušta prema dvorani na Višnjiku, oko koje napravi cijeli krug. Ima tu i škola, vrtića, poslovnih prostora, dućana, kozmetičkih salona, kafića...
Vjerujte nam na riječ, puno je ulica koje gospodin Marijan mora očistiti.
No, uz velik posao koji svakodnevno odrađuje, on nikad ne skida osmijeh s lica i uvijek je spreman pomoći strancu u nevolji. Upravo je zbog toga ovaj simpatični gospodin odnio kući nagradu „Nasmiješeno sunce” kojom gradonačelnik godinama nagrađuje najuspješnije u protekloj turističkoj sezoni.
- Nisam nikome htio ni govoriti, obitelj nije ni znala do zadnjeg trena – smije se danas Marijan koji je, kad mu je voditelj Ive Vidić rekao da kupi odijelo, mislio na ono – lovačko!
- Gledam u njega i ne razumijem zašto mi govori da mi treba novo odijelo za lov, kad mi treba nova kuja – ko' iz topa će ozbiljno Marijan prisjećajući se dana kad je saznao da je najbolji čistač Zadra.
Gospodin Marijan zaposlen je u Čistoći, na radnom mjestu pometač javno-prometnih površina, a u ovu je zadarsku firmu došao nakon 23 godina provedene u kemijskoj industriji. Nije imao sreće, pa je nakon mukotrpnog rada u raznim firmama i čak tri stečaja, ostao bez posla.
- Trebalo je prehraniti obitelj, a ja sam već stariji, tako da nisam imao puno izbora. Nikad nisam računao da ću ovo raditi... Iskreno, najteža mi je bila prva godina: bježiš i skrivaš se po ulicama od ljudi koje znaš. No, nakon nekog vremena, navikneš se i shvatiš da ti je čišćenje kruh. I kad riješiš to sam sa sobom, onda je puno lakše – priznaje nam Marijan koji je pohvalio svoje poslodavce u Čistoći i uvijete kojima je iznimno zadovoljan.
- Nema kašnjenja plaća, kolege su super, a nadređeni su zaista fer - kratko je komentirao.
Voli gospodin Marijan i što mi ni jedan dan nije isti.
- Nekad ima više posla, posebno u jesen kad su ulice pune lišća. Nekad se i sam iznenadim koliko je čisto, pa samo prođem. No, najvažnije mi je da radim sam. Ako sam za nešto kriv, sam sam kriv. Nema upiranja prstom u drugoga. Mnogi misle da mi je dosadno samome, ali vjerujte mi nije! Obuzme me rad, ali i ljudi iz kvarta s kojima se već dobro poznam – govori nam Marijan.
I baš je zbog tog ljudskog faktora najomiljeniji čistač Stanova. Djeca na putu do škole mu mašu, Stanarci ga pozivaju na kavu, djelatnice salona rado s njim proćakulaju, a stariji ga zovu u pomoć.
Kad ode na godišnji, mnogi u panici zovu Čistoću i pitaju: "A di je naš Marijan?!"
- Vidio sam jednog jadnog starčića koji je pokušavao otpiliti granu stabla u dvorištu, pa me zamolio da mu pomognem. Ma kako da ga odbijem? Isto tako me srela jedna starija žena, koju poznam baš zbog posla. Kaže da je izašla autobusa u krivu ulicu i da se nikako ne može sjetiti gdje živi. Kao da joj se svijet zavrtio! I onda sam ju ja odveo do njene kuće jer sam znao gdje živi. Joj kako joj je bilo drago – prepričava nam Marijan koji je i nekoliko puta vratio pune novčanike, ključeve od auta, bitne dokumente...
- Biti pošten je teži put, ali za meni je jedini. Mislim da to ljudi odmah primijete na meni pa sam s puno njih u ovom velikom kvartu postao prijatelj. Zato mi ova nagrada jako puno znači, ne samo zbog toga što su moj rad i trud prepoznati, već što su mene kao osobu ljudi tako lijepo prihvatili – uz sramežljivi osmijeh zaključuje Marijan.