Marin Majo Marasović, "krotitelj" Velebita i pionir avanturističkog turizma: Goste s kruzera dovodimo iz Gaženice izravno na Velebit!

Kad je 2002. godine počeo voditi prve ture turista terencima Land Rover u obilazak Velebita, Marin Majo Marasović, vlasnik ugostiteljskog obrta "Rajna" u Starigradu, bio je na samom početku bavljenja tom vrstom turizma. Majo je bio pionir tzv. fotosafari turizma, obilaska Velebita putovima i puteljcima s legendarnim džipovima Land Rover, što je omogućavalo turistima da na najneposredniji način upoznaju divlju, surovu, skrivenu, a opet prekrasnu, jedinstvenu i neponovljivu ljepotu velebitskih vrleti i proplanaka.

Da dožive doručak na Tulovim gredama, neposredan susret s divljim konjima, da uživaju u pogledu s Velikog Rujna, da se jednostavno prepuste čarima mitske planine koja svaki put jednako oduševljava i očarava...
Susreli smo se s Marasovićem na samim počecima njegove avanture s izletničkim turizmom na Velebitu. Iako je restoran "Rajna" u Starigradu uživao reputaciju dobrog obiteljskog restorana i pansiona s ljubaznim domaćinima, odličnom domaćom hranom i pažljivom uslugom, Majo se, priznao nam je to još prije 15 godina, nije nalazio – samo – u ugostiteljstvu. Pogled mu je stalno lutao prema Velebitu, koji je i sam rado obilazio, za svoj gušt. A onda se dogodilo da je nabavio stari terenac Land Rover, koji je s pogonom 4x4 bio upravo idealan za osvajanje velebitskih makadama i vijugavih staza.

Čuveni slogan

Nakon što je, iz vlastite znatiželje, odveo prve goste, onako "amaterski", u obilazak Velebita, sinulo mu je kako je upravo to njegov pravi poziv, pa je nabavio još džipova kako bi mogao prevesti više gostiju u velebitske vrleti. I tako je nastao program Fotosafari Velebit i čuveni slogan "Danas penjem – sutra stenjem". Majo se pročuo po svom fotosafariju po Velebitu, a u cijelu priču uključio je i legendu o Winnetouu, koji se, kako znamo, u njemačkoj koprodukciji snimao 60-ih godina po Velebitu, a za čijim su originalnim filmskim lokacijama brojni turisti, pogotovo iz Njemačke, upravo "ludi". I sami smo tada s Majinim Roverima pošli na jedan takav izlet i oduševili se druženjem s "velebitskim mustanzima" – divljim konjima koji slobodno žive na Velebitu, pogledom na more s planinskih visova, marendom od domaćeg pršuta, paškog sira i prepeličjih jaja (sve to servirano turistima na velebitskim lokalitetima), pa čak i proplankom sa snijegom do kojega smo u proljetno doba došli skrivenim putovima sa sjevernih strana Velebita.

Petnaest godina kasnije, evo nas opet kod Maje, koji, ne da je uspio i opstao sa svojim velebitskim fotosafarijem, nego njegove izlete prodaju i na kruzerima koji pristižu u ovogodišnju najbolju svjetsku kruzing luku – Gaženicu u Zadru, odakle autobusima goste prevoze do starigradskog podgorja, gdje ih preuzima Marasović i džipovima odvozi u Velebit. Taj pionir avanturističkog turizma po Velebitu dočekao nas je u restoranu "Rajna", koji se gotovo uopće nije promijenio zadnjih petnaestak godina, ali je zato Majo znatno unaprijedio i razgranao svoj program izletničkih turističkih tura. Prije nekoliko godina, ta je djelatnost i službeno postala glavna djelatnost u odnosu na ugostiteljsku, što je potvrda da je bio na dobrom (velebitskom) putu. A što je najbolje, sve je to bilježio i fotoaparatom jer se s vremenom počeo aktivno baviti i fotografiranjem Velebita...

– Kad smo počeli, otvorile su nam se neke ideje. Nismo znali kako će to biti prihvaćeno kao ponuda i izlet. Međutim, ispostavilo se da smo dobro pogodili priče koje smo nudili, jer smo odmah shvatili da svaki izlet mora imati neki povod zbog kojega ljudi na njega idu. Nama terenci služe za obavljanje izleta, ali smo ih potisnuli u potpuno drugi ili treći plan. Njih ni ne spominjemo, osim što se podrazumijeva da ćemo s njima obaviti program. Terenci nisu u glavnoj ulozi, već – priroda. I priča. To je dosta dobro prihvaćeno jer nam se javljaju i individualni gosti i agencijski gosti za koje agencije prodaju našu uslugu za određenu proviziju, a u zadnjih pet-šest godina radimo i s kruzerima, otkad su počeli dolaziti u Zadar. Najviše radimo s Nijemcima, kojima se, kao gostima na kruzerima, naši aranžmani prodaju na brodu – kaže Marasović.

Čim brod pristane u Gaženicu, agencija koja se time bavi organizira transfer gostiju autobusom do Masleničkog mosta. Tamo ih ekipa "Velebit fotosafarija" prihvaća terencima u svoj program i nakon jednodnevnog izleta opet ih vraćaju natrag do autobusa u pratnji vodiča.

Posjet filmskim lokacijama

– Vožnja terencima do Velebita obavlja se u kraćim intervalima sa stajanjima, fotografiranjima, raznim pričama vezanim uz lokalitete i ručkom u seoskom domaćinstvu Knežević, na 700 metara nadmorske visine. Posjećujemo i filmske lokacije gdje se snimao "Winnetou", pogotovo kad su Nijemci u pitanju, jer je to njima dosta važna tema. Na Tulovim gredama vozimo starom cestom koja je građena za vrijeme Austrije 1832. godine i jedna je od najljepših makadamskih cesta u Hrvatskoj. Tamo uživamo u krasnim pogledima, a na Tulovim gredama turistima ispričamo i priču o Domovinskom ratu, što je također sastavni dio izleta, dok u kanjonu Zrmanje dolazimo na vidikovac, opet na filmsku lokaciju i prekrasan pogled koji se tamo pruža. Treba računati na to da kruzeri imaju skraćen program, pa je potrebno sve dobro ukomponirati da se predviđene lokacije mogu obići, ali da opet sve proteče ležerno i bez žurbe kako bi se gosti opustili i uživali u velebitskim prizorima. Ove smo godine ubacili u turu i jednu spilju na Velebitu, što je također zanimljivo. Uglavnom, glavninu vremena provedemo na Velebitu, ali smo dali mogućnost i izleta na tri rijeke (Zrmanja, Krnjeza i Krupa), također kao fotosafari, tako da gosti mogu izabrati programe prema vlastitim afinitetima – kaže Marasović.

Trebalo je proći nekoliko godina rada dok su se izleti na Velebit probili na turističkom tržištu, dok se shvatilo da to nešto vrijedi, jer je sve bilo fokusirano na Plitvice i Krku. Čak je i Paklenica bila ispod ranga razvikanijih nacionalnih parkova i Kornata. Trebalo je tržištu ponuditi nešto sasvim novo. Nakon godina rada i razmišljanja, oformljeno je nekoliko tipova izleta koji opet nisu strogo određeni, nego se mogu neposredno prilagođavati i formirati prema željama korisnika, ovisno o njihovim afinitetima, pa i fizičkim mogućnostima.

– Osmislili smo programe koji su ležerni, da ljudi mogu uživati u Velebitu, bez žurbe i stresa. Priroda je u prvom planu i reakcije turista su doista izvanredne. Ljudi doslovno ostanu zatečeni ljepotom koja ih dočeka i raspamete se od oduševljenja. Uz to, sve je prilagodljivo, od broja sudionika, koji već može činiti dvoje ljudi, pa do baze od osam džipova koje imamo, odnosno do 14 terenaca, koliko ih možemo najviše angažirati uz pomoć suradnika. Željeli smo izbjeći da izleti budu previše tipizirani, da se goste vodi u Velebit kao po traci. Gotovo je svaki odlazak u planinu unikatan i poseban. Željeli smo zadržati takav odnos, zbog turista, ali i zbog nas samih. Jer gost najbolje doživi neki izlet ako i njegov domaćin i vodič uživa u njemu. Mislim da fotosafari na Velebitu nikad ne bi trebao prijeći u masovnost. On mora u budućnosti biti profiliran i kapacitetima i cijenom i mora zadržati tu ležernost, kreativnost i ekskluzivnost jer će samo tako gost doživjeti Velebit shodno njegovim prirodnim ljepotama. Velebit jednostavno ne trpi masovni turizam kakav je zavladao na našoj obali – ističe Marasović.

Aranžman na Velebit, uključujući transfer, hranu i piće, iznosi 490 kuna, s tim što ta cijena još naraste za proviziju agencije, pogotovo prodajom na kruzerima, čak i dvostruko, ali čak ni to nije puno turistima za ono što dožive na izletu.

– Gosti nam kažu da izleti uopće nisu skupi, a to nam govore turisti koji su već obišli mnoge destinacije po svijetu. Na kruzerima imate goste koji žele obilaziti odredišta samo biciklima, drugi bi se željeli okušati u kajacima. Mi zapravo sve možemo organizirati i prilagoditi, ali za to morate biti fleksibilni i imati sjajnu ekipu koja je posvećena poslu i uživa u njemu, a mi to imamo. Gosti to prepoznaju i mogu reći da su naše izletničke ture s godinama postale poznate i prepoznatljive – ističe Majo.

U njegovoj ekipi vodiča, osim njega i sina Bruna, te specijaliziranog vodiča Nevena Kalca, već drugu godinu je i Iva Božić, kći našega poznatog alpinista Stipe Božića.

– Ona je u samom penjačkom vrhu u Hrvatskoj, sad je trenutačno na natjecanju u Španjolskoj i Francuskoj. Našim je vodičima zanimljiv rad kod nas jer im nije – dosadno. Jedan dan imamo goste na hikingu (pješačkim turama), drugi dan je izlet kajacima, treći dan je to safari... To je idealno za tip čovjeka koji voli outdoor aktivnosti koje nisu "štancanje" i svaki je dan drukčiji. Meni je osobno bilo klasičnog ugostiteljstva već preko glave. Ili sam trebao ići u neke veće investicije, proširenje kapaciteta, gradnju hotela ili u safari i nešto novo kao što je obnova ruralnih kuća za odmor. To je presudilo i danas sam zadovoljan jer radim ono što volim, isto kao i ljudi u mom timu. Mislim da je pred ovim poslom budućnost, ali ga treba obavljati sa srcem, entuzijazmom i užitkom. Velebitska priroda je prelijepa da biste je nekom olako i površno predstavili. Mi jednostavno uživamo zajedno s našim gostima, a oni to osjete. Zajedno osvajamo Velebit u najboljem smislu riječi. Ma zapravo – Velebit osvaja nas – zaključuje Marin Majo Marasović, pionir aktivnog odmora u Zadarskoj županiji.