Od São Paula do Kampa Kaštela!
Bio bi to najkraći mogući opis života 33-godišnje Alane Choi, Brazilke koja se prije dvije godine iz Južne Amerike preselila u – Zadar. No, njezina je životna priča zanimljivija i zaslužuje da ju se ispriča...
Odrasla u gradu koji broji više od 12 milijuna stanovnika, što ga čini najvećim gradom na južnoj polutci, još kao mala bila je svjesna da se mora istaknuti... Već je s osam godina znala što će postati: kuharica. Čim je mogla, upisala je jedno od najprestižnijih brazilskih kulinarskih sveučilišta u rodnom gradu i školovala se za chefa.
- Svo vrijeme studija radila sam paralelno i nakon diplome željela sam se zaposliti u struci. No, situacija s poslom u gradu postala je sve teža: mi kuhari smo bili jako potplaćeni, a troškovi života postajali su sve viši i viši. Nevoljko, odlučila sam se prebaciti u banku. Bile su to najduže četiri godine u mom životu... - smije se danas Alana, dodavši kako je baš tada, bez kuhinje, shvatila da više nikad ne želi raditi ništa drugo osim kuhanja.
- Zato ne žalim što sam radila u banci, taj mi je posao otvorio oči - govori nam Alana prisjećajući se svojih samih početaka. Kad je dala otkaz, imala je 25 godina i odlučila se na najteži korak u životu: odselit će iz obiteljskog doma, od roditelja s kojima je bila jako vezana i pronaći posao na drugom kraju svijeta – u Australiji.
- Vjerojatno se mislite zašto baš ”Down Under”? Pa, mnogi moji kolege sa sveučilišta dobili su priliku raditi u Australiji i govorili su mi koliko je tamo dobro! Od posla, života, kulture... A ja sam nekako uvijek željela otputovati. Tako da, nisam se puno razmišljala – objašnjava Alana.
Život u Australiji pokazao se kao pun pogodak: osim što se susrela s raznim kuhinjama iz cijelog svijeta, dobila je priliku za napretkom, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. Nakon tri godine života u Perthu, odlučila se za još jedan životni zaokret: prihvatila je posao na kruzeru.
- Radila sam osam mjeseci kad sam upoznala Nataliju, Hrvaticu koja mi je ponudila posao u Falkensteineru, a ja sam bila spremna za novi izazov. I zapravo sam tako ”završila” u vašem gradu... - otkiva nam Alana, koja je za Hrvatsku samo čula kao odličnu party destinaciju, a za Zadar nije ni znala da postoji.
- Grad me oduševio na prvu, prekrasan je! A tek priroda koja ga okružuje... - prisjeća se prvog dojma Zadra.
Ipak, ljudi joj nisu ostavili baš isti utisak.
- Osim što su na poslu bili vrlo hladni, i van njega sam shvatila da su Zadrani nekako zatvoreni. Dosta rezervirani i da vrlo teško prihvaćaju strance u svoj mali krug. Danas znam da je to ipak tek prvi dojam! Kad dobiješ priliku da te upoznaju, kad te u uvedu u svoj život, shvatiš da su ljudi divni i uvijek spremni pomoći – govori Alana koja je vrlo je brzo nakon dolaska u Donatov grad, 2021. godine upoznala Andreja Vrsaljka, svog budućeg šefa.
- Kad je dobio priliku da u srcu starog grada vodi za vlasnike Bobiće jedan od najljepših restorana koji se nalazi u sklopu hotela Almayer, nije dvojio, pozvao me sa sobom i predložio mi da budem glavi chef za doručke i brunch. Ja jesam to prije radila, no ovo mi je ipak bio jedan novi izazov. Osobito jer nisam poznavala mentalitet Zadrana... Hoće li im se svidjeti to što ima ja imam ponuditi – pitala se Alana koja je, ni ne sluteći, pokrenula pravu malu revoluciju svojim inovativnim jelima koje su, na njezino iznenađenje, Zadrani objeručke prihvatili i to vrlo brzo.
- Zapravo prije svega moram zahvaliti Andreju jer je vjerovao u mene i koje je, kad sam mu predstavila meni, za ovaj grad nesvakidašnji, bio dovoljno hrabar da ga prihvati. Danas je tu i njegova supruga Helena, koja mi je također velika podrška Mislim da smo svi skupa napravili odličnu stvar jer, osim gostiju hotela koji su navikli na ovakve doručke i bruncheve i koji ih vole, domaći su ljudi prezadovoljni i često dolaze kroz jutra s obitelji i prijateljima, što mi je potvrda da radim dobar posao – ističe Alana koja je često inspirirana istokom i orijentalnim okusima.
Zato ćete na meniju pronaći poširana jaja na turski način s kojima dobijete jogurt aromatiziran začinskim biljem, baš kao i maslac aromatiziran začinima. Često korisiti humus, baba ganuš, kremu od cikle... Uvrstila je zelenu shakshuku, gdje jaja dolaze sa sotiranim zelenim povrćem, harissa umakom, feta sirom i avokadom. Za odvažnije, tu su poširana jaja s engleskim muffinom, holandez umakom, dimljenim lososom te kavijarom od pastrve... Jelovnik je stvarno prilagođen i onim najzahtjevnijim gurmanima.
Za nju nije teško osmisliti jela, prije svega jer ima iskustva iz Australije gdje su brunchevi dio kulture i načina života, ali i zbog namirnica koje do ovog zadarskog restorana stižu s – lokalnih OPG-a!
- Vaša je hrana toliko ukusna, puna okusa... Imam zaista sreće što mogu koristiti domaću, kvalitetnu i provjerenu namirnicu što onda moj posao dosta olakšava. Inače je hrana u vašoj zemlji odlična, ne začinjavate ju puno i rijetko kad komplicirate s njom. I zapravo je tako i najbolje, zadržite sve važno u svakoj od namirnica – hvali nas ova simpatična Brazilka.
Ipak, jedino joj nije jasno: zašto nismo inovativniji!
- Ne razumijem zašto imate restorane koji su kopija jedan drugoga? S hranom se toliko toga može, mogućnosti su beskonačne, no vjerujem da su ugostitelji svjesni kako je ovdje ljude teško pridobiti novitetima, stvarima koje im nisu prepoznate. A i vjerojatno idu na onu staru: ako je njemu uspjelo s tim jelima, onda će i meni. Šteta... - jasna je Alana.
Zato je ona uvela još jednu novu stvar koju Zadar nije imao: tea time! Od petka do nedjelje, od 14 sve do 17 sati, Zadrani i svi njihovi gosti, mogu uživati u vrhunskim čajevima, ali i pjenušcima, te ukusnim slanim i slatkim zalogajčićima, atraktivno serviranim na porculanskim etažerima.
Mogu se na trenutak osjećati kao Englezi...
