Pavle Jerolimov: Nisam želio napraviti slikovnicu. Imao sam emotivan pristup prema školi, gradu i učiteljskoj struci, jer i ja sam „preradovićevac”!

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća Pavle Jerolimov i Damir Magaš „jurcali smo po školskim hodnicima, igrali se i veselili na školskom igralištu ispod starog hrasta uz nakrivljenu betonsku ogradu ispred ondašnje učionice tehničkog odgoja” i nisu „ni slutili da će jednog dana zajedno raditi na knjizi o toj istoj školi svojih vedrih djetinjstava”. A dogodilo se upravo to: u četvrtak će biti predstavljena monografija „Osnovna škola Petra Preradovića 1953.-2018.” čiji je Jerolimov autor, a Magaš recenzent.

Ovo je deseta knjiga poznatog zadarskog kroničara Pavla Jerolimova i ujedno osma koja je posvećena prošlosti Zadra. Dakako, Jerolimov je i sam „preradovićevac”.

-Da, i to je imalo utjecaja da mi ravnateljica „Preradovića” Stanka Pera Martinac povjeri rad na ovoj monografiji. Znala je da ću imati emotivan pristup i školi i gradu i učiteljskoj struci. Ali, nisam želio napraviti monografiju, svojevrsnu slikovnicu, kako je to uvriježeno, a vremensko ograničenje izvedbe knjige nije mi dopustilo napraviti opširnu znanstvenu studiju. Našao sam međurješenje kronološkim pristupom gdje sam uz bogatstvo dokumenata, fotografija i novinskih članaka, a posebno opširnim tekstualnim prikazima opisao rad jedne osnovne škole u Zadru na osnovu postojeće građe koja mi je bila dostupna, kaže Jerolimov.

U povijesti zadarskog školstva, „Preradović” ima posebno mjesto, ne samo zato što je to najstarija osnovna škola u Zadru, ističe Jerolimov.

-Osnivanjem Filozofskog fakulteta, a posebno Pedagoške akademije, „Preradović” postaje vježbaonica tih institucija. U početku skromno kroz nekoliko nastavnih predmeta, a ubrzo u potpunosti, što je i danas, kaže autor monografije koji se pozabavio i brojnim „učiteljskim migracijama koje se mogu pratiti sve do druge polovice 70-ih godina prošlog stoljeća kada je OŠ Petra Preradovića ostala jedina osnovna škola na zadarskom Poluotoku”.

Jerolimov nije posebno izdvajao rad i uspjehe brojnih „Preradovićevih” učitelja smatrajući da „nema potrebe nikoga posebno isticati jer time činim manji propust nego uvrštavanjem pojedinaca, a izostavljanjem drugih zbog nepotpunog poznavanja njihova djelovanja”.

-Mi učitelji smo ponosni na sve svoje učenike, i one poznate i one manje poznate, jer u svakome od njih dio je našeg znanja i truda, djelić naše ljubavi, bez obzira prizna li nam netko ili ne, bez obzira jesmo li to znali pokazati ili ne. Iskreno rečeno, uvrštavanjem i najkraćih životopisnih crtica jednog dijela učitelja, a isto tako i poznatih učenika, kojih nije mali broj, ova bi knjiga više sličila zadarskom biografskom leksikonu nego svojoj stvarnoj namjeni – prikazu rada OŠ Petra Preradovića, objašnjava Jerolimov zahvaljujući se svojim suradnicima – ravnateljici Stanki Peri Martinac, lektorici Mariji Karlović, te recenzentima dr. Damiru Magašu i dr. Mariji Obad.

„Ova Škola u srcima je pokoljenja učenika, učitelja, upravitelja i svih djelatnika”

-U beskrajnom moru ljudskog stvaranja, 65 godina postojanja i rada jedne osmogodišnje škole čini se neznatnim, ali gradu Zadru, naraštajima učenika koji su kroz nju prošli, zadarskoj regiji, domovini Hrvatskoj, posebice njenom primorju, 65 godina OŠ Petra Preraodvića prepoznatljiva je i trajna vrijednost. Smještena na Poluotoku, uz obalu Zadarskog kanala, poput trajnog lučonoše znanja i uljudbe, ova Škola u srcima je pokoljenja učenika, učitelja, upravitelja i svih djelatnika. U njoj su tkali dio svoje mladosti i radnog vijeka utisnuvši, svaki po simboličnu kap, trajne vrijednosti kojima se škola ponosi, napisao je među ostalim u svojoj recenziji dr. Damir Magaš.

-Grad u kojem živi svijest o opstojnosti, gradi svoj opstanak na generacijama koje ga nose u srcu. Svi porazi, sva rušenja, bili su početci građenja u neprestanom hodu i susretu s novim. U tim stremljenjima škola kao organizirani subjekt ima temeljnu zadaću. Ove misli vodilje ponukale su kolegu Jerolimova da na primjeru jedne škole potvrdi da se sve ono što je u sustavu, a svoje ishodište temelji na vrijednostima identiteta, ima budućnost i kvalitetu kao zalog, napisala je u recenziji dr. Marija Obad.