Svečano otvorenje 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon, nakon sedam godina pauze, održalo se u utorak, 18. prosinca u zadarskoj Gradskoj loži ostavivši publiku u gotovo euforičnom raspoloženju ispred vizualno atraktivnih umjetničkih djela izrazito velikih formata.
Ova izložba koja se održava na čak tri lokacije u gradu, u Galeriji umjetnina, Gradskoj loži i Kneževoj palači, sastoji se od 88 djela dvadesetoro umjetnika i riječ je o pretežno mlađim ali već afirmiranim autorima, koji su nedavno napustili akademijine klupe, uz dvoje doajena Jadranke Fatur i Lovre Artukovića. Plavi salon ovoga puta nosi naziv „Realizmi privatnosti: subjektivno u objektivnom u novom hrvatskom slikarstvu“. Što to točno podrazumijeva objasnio nam je sam autor njene koncepcije prof. dr. sc. Vinko Srhoj.
- Sam naslov govori o fokusiranosti na trend koji se je u hrvatskom slikarstvu pojavio u prvom desetljeću ovoga stoljeća i, kako kaže kolega Feđa Gavrilović, stao širiti među mladim umjetnicima na likovnoj akademiji u Zagrebu poput požara. Svoje porijeklo taj novi trend vuče iz hiperrealizma/fotorealizma 70-ih godina prošloga stoljeća, i od njega se ne razlikuje po načinu slikanja, nego pretežno po novim temama iz svijeta privatnosti. Prevladavaju narativi iz uskog kruga slikara i njegovih bližnjih, a raspon tema se kreće u okvirima dnevnih beznačajnosti i osobnih rituala. Zanimljivo je pritom da su slike ovih umjetnika ekscesno velikih dimenzija koje su u povijesnim oblicima realizama obično bile namijenjene za prikaz važnih događaja i značajnih pojedinaca, a sada za portrete prijatelja, autoportrete, svakodnevicu. Nastupilo je, rekao bih, monumentaliziranje privatnosti, a pristup motivima je često ironizirajući i humorističan, kazuje nam profesor Srhoj.
Kada ovom tipu realizma priključite fotografiju kao neizostavni dio njezinih slikarskih konvencija, onda je jasna popularnost ovoga slikarstva koje nastaje na njezinoj podlozi, tog sveprisutnog i općeprihvaćenog medija novoga doba. Privlačnost fotorealizma u slikarstvu za Srhoja je u njegovoj blizini stvarnosti, u prizoru koji se čini „kao stvaran". Na ovoj je izložbi pokušao prikazati djela mladih slikara koji transcendiraju sam zanat i nude osobnu umjetničku poetiku.
- Budući se radi o izrazito urbanom fenomenu, gotovo svi autori djeluju u Zagrebu, jedan dolazi iz Rijeke i jedan iz Poreča, a od zadarskih snaga imamo tek jednu slikaricu Maju Pavin Radaljac, jer ni uz najbolju volju u domaćoj sredini nisam mogao izabrati relevantno fotorealističko ime koje, napominjem, nije tek puki zanatlija, govori Vinko Srhoj.
Suradnice na ovom velikom projektu su i dipl. pov. umj. Koraljka Alavanja, kustosica galerije umjetnina NMZ i doc. dr. sc. Karla Lebhaft. Izložba je ostvarena sredstvima Grada Zadra, Ministarstva kulture RH i Zadarske županije, ali Srhoj napominje kako financijskih sredstava još nedostaje, što se ove godine najbolje vidi u skromnim vizualima izložbe.
- Posljednji Plavi salon održan je prije sedam godina, a ovoga puta se nadamo da će se održavati svake tri godine. Razlog za tako velike pauze u održavanju ove izložbe u posljednje vrijeme je isključivo u nedostatku većeg izložbenog prostora za jednu veliku izložbu nacionalnog karaktera. Jednom smo izložbu morali održati u pet turnusa da bi premostili tešku situaciju koja je nastala zatvaranjem Galerije umjetnina. Drugi razlog je i nedovoljno financiranje izložbe, zaključuje profesor.
Publika je, čini se, izložbu prepoznala i obradovala se njenom otvaranju, ne samo zbog kvalitete radova, već i zbog njene aktualnosti, zbog otvorenosti samih slikara koji sa posjetiteljem dijele dio svoje intime i osobnosti. Svi zainteresirani mogu je posjetiti do 10. veljače.