Samo u odjavnim špicama televizijskih filmova, dokumentaraca, serija i sličnih programa može se od glave do pete vidjeti tko je sve zaslužan za realizaciju tih projekata. U sportu je nešto drukčija priča, koja osim glavnih protagonista rijetko u oko javnosti "gurne" ljude iz sjene. Jedan od takvih je i Mario Mandir, kondicijski trener u KK Zadar, iza kojeg je deset godina "rudarskog" posla koji se isključivo vidi ako se igrači zbog izostanka energije vuku po terenu... Mandir se u svim dosadašnjim klubovima potrudio biti " Super Mario", koji je doslovce eksplodirao u prigodi osvajanja naslova prvaka Hrvatske, zapravo, dvostruke krune košarkaša Zadra, jer je i Kup Krešimira Ćosića njihov...
Zona komfora
- Emocije su bile presnažne, jer iza svih u klubu je veliko ostvarenje sna koji godina svi žele dosanjati. Meni je uspjelo, u neku ruku doživio sam taj dječački san odlazeći u Jazine gotovo na sve utakmice i finala. I stalno sam razmišljao kako bi sve te radosti i trijumfe valjalo doživjeti kao izravni sudionik. I ostvarilo mi se, lani Kup Krešimira Ćosića, ove godine dvostruko slavlje, k tomu prvaci nakon 13 godina. Trebalo je to slavlje i preživjeti, međutim, meni je to bila najsjanija i najsretnija večer moje karijere - veli Mario, kojeg se tijekom sezone nerijetko na parketu u prigodi zagrijavanja igrača moglo vidjeti u trenirki, potom prije početka utakmice u službenom odijelu.
- Navikne se čovjek na sve pa tako i ja, uostalom, prošlo se kroz jednu posve neobičnu sezonu koju je, nažalost, najviše obilježio koronavirus, tako da se praktički ovisilo o jednom, doslovce, jednom, pozitivnom testu koji nas je sve vodio u izolaciju. Odigrali smo više od sedamdeset utakmica, autobusom prešli trideset tisuća kilometara. Imali smo šest utakmica u deset dana, pet u devet dana i dvije u roku od 48 sati. Nakon što se svi ovi elementi poslože i stave u mozaik, onda je iza nas jedno malo, prije bih rekao veliko čudo - zbori Mandir, čija je uloga bila "zaviriti" u sve glave igrača, jer mnogima su sprave za vježbanje i utezi "noćna mora"...
- Kao i svi drugi ljudi, sportaši također teško izlaze iz zone komfora i onda tu do izražaja dolazi pristup svakom od njih. Moraš biti odličan poznavatelj psihologije, posjedovati socijalnu inteligenciju kako bi se pronašla točka koja će ih potaknuti, pokrenuti. Neka se ne shvati kao moje hvaljenje, ali sam uvelike uspio u tome, ne samo ove sezone, nego tijekom karijere - kazao je Mario, koji na početku svake sezone može vidjeti igrače s viškom kilograma i manjkom energije, najmanje onih koji dođu posve spremni. I onda je pred njim "štof" od kojeg treba napraviti dobro odijelo...
Mršić i Nazor
- Upravo je radi toga potrebno napraviti pojedinačnu dijagnostiku, procjenu stanja svakog od igrača i onda sve to homogenizirati, izjednačiti, slijepiti u jedan okvir. Jer namaju svi iste predispozicije, tako da je izrada programa za svakog od njih i prilagodba jedna od bitnih stvari u ovom poslu - smatra Mario kojemu je nerijetko pripadala i uloga pomoćnog trenera, osobito u vrijeme izostanka prvog trenera Veljka Mršića kojeg je korona bila uzdrmala...
- U danima kad nije bilo Veljka pomagao sam Ivanu Perinčiću, kojemu doista moram skinuti kapu jer je "uskakao" bez osobitih stresova, odradio je, mislim, dvadeset utakmica samostalno. Zato mu je trebao netko tko će mu pružiti ruku u pripremi utakmice, jer ne možeš biti vrhunski kondicijski trener ako ne poznaješ dobro sport u kojem radiš - veli Mario, koji je uvelike nahvalio suradnju s Mršićem...
- Veljko je trener koji jako dobro poznaje kondicijski proces, zato mi je bio veliki gušt raditi s njime, baš veselje i sreća, zato me raduje ta suradnja s njime. Nije teško primijetiti kako prati košarku od NBA pozornice te svega što se događa u Euroligi, Eurocupu, te ligama u Italiji i Španjoskoj. Briljantan u mnogo čemu! Ono što bih želio istaknuti jest činjenica da uvažava našu struku, posao kondicijskog trenera. I nije sujetan ako kao čovjek koji si dio stručnog stožera kroz praćenje neverbalne komunikacije ukažeš na neku pojavnosti, bilo kod naše ili suparničke momčadi, odnosno, pratiš energetski tijek i predlažeš što je najbolje učiniti. Nikad nije odbio savjet - zahvalno će Mandir, koji je studirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, smjer kondicijski trener, potom je nastavio specijalizaciju na istom fakultetu, ali u Splitu. Evo kako je dotaknuo košarku...
- Radio sam u fitness centru koji je vodio bivši košarkaš Emilio Kovačić, istodobno s nama je bio i Rajko Vidaković, poslije trener Zadra. Surađivao sam s Vidakovićem koji je vodio KK Voštarnica i bili smo nadomak Prve lige. Kada je Zmago Sagadin došao na klupu Zadra, odmah je izrazio potrebu za kondicijskim trenerom koji će raditi s mladima i onima koji manje igraju.
- U to vrijeme sa Zmagom je izravno radio Jurica Šango, dok sam ja dvije godine volontirao u KK Zadar, odakle sam dospio u mladu reprezentaciju i doticaj s trenerom Antom Nazorom, čime je praktički započela dugogodišnja suradnja s njim - podsjetio je Mandir, koji je odradio sezonu u omladinskom pogodnu KK Split, pa je s Nazorom dijelio klupu u Zadru, ali i svim drugim klubovima, MZT Skoplju i Ciboni. Onako, gdje je Ante, tu je i Mandir...
Posao i obitelj
- Upravo tako, vrijedilo mi je vrijeme provedeno uz njega, jer svaki trener ima svoj način rada u koji uklopi i prilagodi naš posao kondicijskog trenera, koji neki zapostavljaju, ali to neka ide njima na dušu. Naš posao je živo tkivo koje nikad ne miruje, jer dok ostatak struke miruje, mi moramo pripremati program za novi trening, i to pojedinačno za svakog igrača. To je ona dijagnostika o kojoj sam govorio, slično kao kod automobila - nasmijao se Mario koji, slikovito rečeno, "spava" u dvorani...
- Nije baš da spavam, ali znam odnijeti posao sa sobom kući tako da mi ostaje veoma malo vremena za obiteljsku priču. Imam suprugu i troje djece, rijetko mi se ukaže prigoda da s njima provedem vikend. I to uglavnom u ljetnom razdoblju kad skoknemo na Dugi otok, točnije u Zaglav! U desetogodišnjem radu praktički još nisam "odradio" godišnji odmor, uvijek je neki program, zato, ako se opet vratim na obitelj, djeci ponekad dođem kao stranac, napose dvogodišnjim blizancima, dok je petogodišnjak već navikao na moje izostanke. Koliko god mi je važna ljubav prema njima, toliko je bitna i u odnosu na posao. Tako da bez te sinergije nije lako. U šali znam kazati kako su kondicijski treneri kao pekari, radimo noću i danju - veli Mandir, koji je poželio otkloniti razmišljanje koje su vezuje uz trenutke kad igrač ne može pogoditi bačvu ili su mu noge teško. Onda se zna reći kako ih je kondicijski "sredio"...
Tempiranje forme
- Ma, to su samo mitovi, nerijetko i ja čujem nešto na tu temu, kad igrač promaši ili nema dovoljno energije u sebi. A te motive se lako otkloni programima i, što je najvažnije, tempiranjem forme. Jer sportska forma je varljiva, što mogu potkrijepiti činjenicom da smo u nekim dijelovima sezone "rušili" formu kako bismo bili pravi u Kupu i završnici HT Premijer lige, odnosno, doigravanju za prvaka Hrvatske. Dakle, ciljano smo žrtvovali neke utakmice da bismo bili pravi kad je najpotrebnije - otvoreno će Mandir. Jedino nam nije htio otkriti poneku anegdotu kojih je zasigurno bilo podosta...
- A ne, neka to ostane u kući, jedino mogu kazati kako našim strancima nikad nije bio jasan naš južnjački temperament, kad krenemo mahati rukama, podizati glas i brzo govoriti. Kod njih je sve nekako drukčije, oni su u svom filmu, recimo to tako - kazao je Mario, koji nikako nije želio preskočiti zasluge i drugih iza pozornice.
- Klupska uprava učinila je sve da sezonu odradimo baš onako kako je u konačnici ispalo. Nadalje, zdravstvena služba koju je predvodio dr. Davor Predovan uz dva izvrsna fizioterapeuta, Mladena Babića i Renea Grdovića, uvelike je pridonijela ovakvom raspletu. Na svu sreću, ali zahvaljujući i njima, nismo imali nikakvih težih ozljeda - zaključio je Mandir.
