Miro Martinčić
Stručni žiri u sastavu Karin Šerman, Hrvoje Njirić, Maroje Mrduljaš, Dražen Juračić i Korana Sutlić predložio je, svatko ponaosob, između 15 i 27 djela za koja smatra da su najbolje što se u u hrvatskoj arhitekturi dogodilo tijekom zadnjih 18 godina. Donosimo 55 genijalnih projekata, između ostalog hotele, obiteljske kuće, trgove, crkve, muzeje, škole, vrtiće, bazene... Zavirite s nama u divan svijet suvremenih domaćih arhitektonskih ostvarenja nastalih u razdoblju od 2000. do 2018. godine.
Napomena: Na kraju svakog teksta uz projekt po inicijalima se može vidjeti koji je član žirija dao kojem djelu svoj glas. Također, brojke ne prikazuju redoslijed rangiranja projekata prema glasovima žirija
NENAD FABIJANIĆ
Arheološki park Principij
Rijeka, 2013. - 2014.
Arheološke teme i trgovi/javni prostori imaju kultni status kad ih tretira vrsni arhitekt Nenad Fabijanić. “Među više zamijećenih javnih prostora profesora Fabijanića, mahom realiziranim uz obalu, teško je izdvojiti jedan projekt. Arheološki park Principij smješten je u povijesnog jezgri riječkoga Staroga grada u kojem se istovremeno afirmiraju povijesni slojevi, ali se u ambijent upisuje i suvremeni arhitektonski jezik i kvalitetan javni prostor”, smatra Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Joao Morgado
STUDIO 3LHD
Hotel LONE
Rovinj, 2006. - 2010.
Iako cilj našeg izbora nije bio objava najboljih realiziranih djela u Hrvatskoj po prikupljenom broju glasova, hotel Lone jedino je djelo s liste koje su kandidirali svi članovi žirija, time je sakupio i najviše glasova. “Hotel Lone svojim je cjelovitim pristupom prijelomno i paradigmatsko djelo u recentnoj hrvatskoj turističkoj izgradnji”, ocijenila je Karin Šerman. Hotel uspostavlja kvalitetan i pažljiv dijalog prema zatečenom pejzažu. Projekt je uključivao suradnju s vodećim mlađim hrvatskim dizajnerima i umjetnicima. (H. NJ., K. Š., K. S., M. M., D. J.)
Domagoj Blažević
HRVOJE NJIRIĆ
Stambeno naselje Markuševec
Zagreb, 2005. - 2008.
U vrijeme mahnite gradnje “urbanih vila” u podsljemenskoj zoni sagrađeno je i jedno vrhunsko malo stambeno naselje na Markuševcu. “Kompaktna i složena tepih-struktura atrijskih kuća s malim vertikalnim volumenima nudi bogatstvo različitih odnosa unutarnjeg i vanjskog prostora”, smatra Maroje Mrduljaš. Malo naselje nudi kvalitetu individualnog stanovanja unutar mikrosusjedstva usklađenog s malom prigradskom urbanom cjelinom. “Kritički je protuodgovor na proliferaciju mahom vulgarnih urbanih vila u podsljemenskoj zoni Zagreba”, dodaje Mrduljaš.
Njirićevim naseljima u Markuševcu i u Gračanima zacrtane su nove stambene tipologije. (K. Š., M. M., K. S., D. J.)
Boris Cvjetanović
NIKOLA POPIĆ
Kuća Dimov
Bobovišća, otok Brač, 1999. - 2005.
Kuća Dimov bila je apsolutni hit u medijskim objavama jer se nakon dugo vremena početkom 2000-ih godina pojavio jedan suvremeni obiteljski objekt na obali.
“Prva prava kuća u betonu u našim krajevima. Suzdržano, ali moćno oblikovanje i primjereno detaljiranje”, ocjenjuje Hrvoje Njirić.
Vrlo dobro je i postavljanje kuće u teren. “Kuća je vrhunski primjer rafiniranog ulaza suvremene arhitekture u vrijedne slojeve mediteranskog krajolika i lokalne graditeljske tradicije”, kaže Karin Šerman. Izdužena horizontalna betonska prizma stapa se s padinom krševitog terena i vješto interpolira u šumu pinija. “Korišteni tradicionalni elementi dalmatinske kuće - dvor, atrij, terase, grilje, piljene kamene ploče na blagoj kosini krova - sublimirani su do elementarne čistoće i gotovo statusa apstrakcije. Kako autor kaže, to je “tradicionalna bračka kuća 21. stoljeća”, dodaje K. Šerman. (K. Š., H. NJ., K. S.)
Sandro Lendler
RANDIĆ-TURATO
Osnovna škola “Fran Krsto Frankopan”
Krk, 2001. - 2005.
Respektabilna je uspješnost načina na koji je ova suvremena škola sjela u stari grad Krk. “Riječ je o moćnoj i sugestivnoj interpolaciji velikog arhitektonskog korpusa u vrijedno i osjetljivo tkivo srednjovjekovnoga grada. Razvijena u pomnom odnosu s dramatičnom topografijom i slojevitom urbanom morfologijom, uz svoje uzbudljivo oblikovanje potvrđuje se i kao proaktivni dionik grada”, smatra Karin Šerman. Donekle izbrisane granice između prostora škole i grada dovode do prelijevanja života škole na javne urbane poteze. Gradska ulica i trg pretvaraju se u školu, Ona je, kako kaže Maroje Mrduljaš,i uzorni primjer interpolacije u povijesni ambijent. (K. Š., K. S., M. M.)
Miljenko Bernfest
DAVOR MATEKOVIĆ/PROARH
Hiža
Kumrovec, 2011. - 2015.
Malena kuća u Zagorju koju svi vole, domaća i strana struka, javnost. “Ikonička i beskrajno simpatična, upečatljiva u svojoj jednostavnosti i skromnosti, a atraktivna u suvremenoj interpretaciji, Hiža predstavlja paradigmu tradicionalne zagorske kuće. Pozicijom poslovično na vrhu brijega, na tragu logike zagorskog krajolika i u posjedu fantastičnih pogleda, Hiža spretno barata naslijeđenim prostornim, konstruktivnim i oblikovnim instrumentarijem kao što su trijem, zajednički dnevni prostor, drvena konstrukcija, kameni temelj”, opisuje Karin Šerman.
Hrvoje Njirić smatra ovu kuću rijetkim slučajem primjerene vernakularnosti na pravome mjestu. “Inspirativan odnos starog i novog. Nepretencioznost u izvedbi”, ocijenio je Njirić.
Sama kuća je kompletno obučena u slamu pa je, kako objašnjava Maroje Mrduljaš, taj kolaž tradicionalnog i suvremenog uzbudljiv, a pri tome i savršeno funkcionalan”. (M. M., K. Š., H. NJ., K. S.)
Domagoj Blažević
STUDIO 3LHD
Riva
Split, 2007.
Na javnom natječaju za uređenje i urbanu opremu Rive 3LHD je dobio prvu nagradu. Riječ je o urbanom, javnom, vrlo otvorenom i pristupačnom prostoru starom 1700 godina koji se nalazi ispred Dioklecijanove palače. Na Rivu je u sklopu projekta postavljena modularna mreža betonskih elemenata. Osim arhitektonskim oblikovanjem, rješenje i materijalima odgovara na sve uporabne izazove s kojima se Riva susreće. Pritisak kritičkog dijela javnosti tijekom realizacije projekta splitske Rive bio je velik. No danas je Riva svima na ponos.
“Ogroman i kontinuirani autorski napor da se uhvati u koštac sa splitskim dišpetom i interpretiraju sve inačice dalmatinskog života na suvremen način”, rekao je Hrvoje Njirić. (K. S.,H. NJ.)
Robert Leš
STUDIO UP
Gimnazija Koprivnica
Koprivnica, 2007.
Gimnazija je nagrađena prestižnom europskom nagradom Mies van der Rohe EU za arhitekturu. “Gimnazija u Koprivnici možda je i najradikalniji eksperiment novije hrvatske arhitekture. Ona je monovolumen izveden u staklu i translucentnom polikarbonatu. Sportski i edukacijski sadržaji su međusobno povezani i okupljeni oko velike unutarnje pješačke ulice, mjestom socijalizacije”, opisuje Maroje Mrduljaš. Provokativan je, ali i poticajan ulaz gimnazije radikalno novog formata u mirnu stambenu strukturu manjeg mjerila. Gimnazijom je, kako kaže Hrvoje Njirić, uveden novi tipološki obrazac za školske zgrade. (K. S., H. NJ.,K. Š., M. M.)
Miljenko Bernfest
RADIONICA ARHITEKTURE + VANJA ILIĆ (IVA PEJIĆ, JOSIP SABOLIĆ, MARIO ŠKARIOT, GORAN RAKO, VANJA ILIĆ)
Muzej vučedolske kulture
Vukovar, 2015.
Muzej na čiju se realizaciju dugo čekalo ispunio je sva očekivanja. Arhitektonski je ovdje riječ o primjerenom načinu uklapanja u okoliš i tumačenju kulture krajolika te postignutoj kvalitetnoj unutrašnjosti muzeja. “Efikasna i logična arhitektonska promenada omogućuje dobar uvid u eksponate, ali i doživljaj prostora”, smatra Hrvoje Njirić.
U fascinantnom pejzažu, u neposrednoj blizini moćnog Dunava, s brežuljkom koji nadvisuje pitomu slavonsku ravnicu, umjesto uobičajene geste građenja u prirodi, ovaj muzej, kako kaže Karin Šerman, koristi sam krajolik u rafiniranom arhitektonskom postupku. (H. NJ.,K. Š., K. S.,D. J.)
Studio Pervan
NIKOLA BAŠIĆ
Morske orgulje
Zadar, 2004. - 2005.
Jedna od ikona suvremene hrvatske arhitekture. Skulptura nastala u sklopu većeg zahvata uređenja pristaništa kruzera, kojem su pridodana dva znaka u prostoru, afirmirala je taj javni prostor i postala je apsolutni hit. “Inovativno reinterpretira temu rive i javnog gradskog prostora. Serija stuba koje se spuštaju u more blisko povezuju arhitekturu i prirodu, a hidraulički sustav pogonjen valovima svira 'konkretnu glazbu' koja se neprestano mijenja”, opisuje Maroje Mrduljaš.
Nevjerojatno snažan i poetičan primjer javnog prostora, gotovo hipnotičke moći i karaktera, s, kako kaže Karin Šerman, energijom da redefinira grad i poda mu unikatni novi sloj identiteta. “Snaga projekta izvire iz nadahnutog zagrljaja dva čista i vječna elementa - mora i obale, pučine i rive”, zaključuje Karin Šerman. (K. S.,K. Š., M. M.)
Tamas Bujnovszky
VJERA BAKIĆ, MATTHIAS KULSTRUNK
Bazen Svetice
Zagreb, 2008. - 2016.
Bazen koji je podigao doživljaj kupanja u Zagrebu na više razine. Bazen Svetice, kako kaže Maroje Mrduljaš, odlikuje jasnoća prostorne koncepcije i konstrukcije. “Prozračni ambijent bazena dopunjen je nizom popratnih sadržaja, a posebna pažnja posvećena je materijalima i detaljima. Projekt je uzor projektantske preciznosti pokazujući da je i u javnim investicijama moguća najviša razina oblikovno-izvedbene kvalitete”, smatra Maroje Mrduljaš. (D. J., M. M.)
Damir Žižić
DINKO PERAČIĆ
MMSU Rijeka
Rijeka, 2017.
Muzej u Rijeci koji se dugo čekao i nastojao realizirati, ali je redovno nedostajalo financija. Konačno je uređen prema povoljnom modelu, ali time nije manje vrijedan, štoviše dokaz je da se može i drugačije. “Ugledni MMSU Rijeka desetljećima je radio u improviziranim uvjetima. Nova uprava odlučila se na hrabar iskorak i preseljenje u minimalno obnovljenu industrijsku zgradu u kompleksu Rikard Benčić. Arhitekt i institucija djelovali su sinergijski te pokazali metodu u kojoj se zgrada za kulturu oprema samo onim nužnim za odvijanje programa. Arhitektura se povlači u drugi plan i u službi je institucije i zajednice”, opisao je Maroje Mrduljaš. (M. M., K. S.)
Jasenko Rasol
IVA LETILOVIĆ, MORANA VLAHOVIĆ
POS Krapinske Toplice
Krapinske Toplice, 2003.
Stambena naselja POS-a na svojem su početku označila i malu revoluciju u svijetu hrvatske arhitekture, dajući priliku mnogim mladim arhitektima. “Posebno je za istaknuti bogato i vrlo autorsko oblikovanje, posebice za POS-ove standarde. Impresivno postavljanje kuće u zagorski krajolik. Također, postignuta je efikasna organizacija stambenih jedinica”, ocjenjuje Hrvoje Njirić. Naime, neobična višestambena zgrada nudi kvalitetu individualnih kuća u nizu. “U prizemlju stanovi imaju zasebne ulaze i vrtove, a na katu pristupna galerija funkcionira kao prostor druženja. Stanovi su složeni i razvedeni po etažama, što pomaže stupnjevanju intimnosti i pruža razne scenarije korištenja zgrade. Istraživanje koje sam proveo pokazalo je izuzetnu uspješnost projekta u formiranju zajedništva stanara”, rekao je Mrduljaš. (H. NJ., M. M., K. S.)
Miljenko Bernfest
IVANA ERGIĆ, VANJA ILIĆ, VESNA MILUTIN
POS Cres
Cres, 2004.
Još jedan primjer kvalitetne arhitekture koju je iznjedrio program POS-a. Projekt vješto rješava problem smještaja prevelikog broja stanova na usku i dugačku parcelu. “Volumen je usitnjen u niz manjih kuća koje korespondiraju s mediteranskim kontekstom, čemu doprinose i velike terase. U stanovima su eliminirani hodnici u korist veće prostornosti i otvorenosti. Koloristička shema i pojedini detalji također su preuzeti iz prekrasne povijesne jezgre Cresa", rekao je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Stipe Šurac
NIKOLA BAŠIĆ
Spomen-obilježje kornatskim vatrogascima
Otok Kornat, 2010.
Još jedna izuzetna intervencija Nikole Bašića u javnom prostoru. Znak križa izveden je od dvostrukog suhozida visine oko 1,20 metara i prosječne širine 0,6 metara. Vertikala križa dugačka je 25, a dužina horizontale 14,5 metara. “Urezati trag i sjećanje kroz sugestivnu prostornu intervenciju u gotovo netaknutom prirodnom krajoliku misija je i bit kornatskog spomen-obilježja”, kaže Karin Šerman i nastavlja: "Kornatsko spomen-obilježje dirljivi je memento ljudske žrtve i stradanja, iskazan kroz pogušćenu istinu i esenciju krajolika", dodaje K. Šerman. (K. Š., K. S., D. J.)
Robert Leš
MIŠKOVIĆ/PAVELIĆ
Stambeni niz Rukavac
Učka, 2007. - 2012.
“Efikasno postavljanje kuće u okoliš i interesantne male tipološke inovacije za kuću u nizu. Imponira običnost, što se rijetko vidi u hrvatskoj arhitekturi”, smatra Hrvoje Njirić. I sama lokacija objekta je posebna. “Visoko pod Učkom stambeni niz uvodi inovativnu prostornu koncepciju: stambene jedinice razvedene su u interijerske 'terase' koje se postupno uzdižu prema tornju vidikovcu. Kretanje kroz stambene jedinice kruži kroz interijer i eksterijer pa su doživljaj”, opisao je Maroje Mrduljaš. (H. NJ., M. M.)
Robert Leš
STUDIO UP
Design Hostel Golly i Bossy
Split, 2010.
Jedan od projekata koji je osvojio javnost na prvi pogled, jednostavno ga se nismo mogli dovoljno nagledati. Postignut je gradski metropolitanski urbani karakter i kontinuitet javne domene, omotan secesijskom opnom pročelja zgrade. “U poplavi hostela i dizajn hostela Golly i Bossy izdvaja se po kompleksnom prostornom konceptu”, kaže Maroje Mrduljaš. Transformacija prostora je brzo provedena. “S obzirom na to da je bila potrebna brza adaptacija bivše robne kuće, nekoć male tekstilne tvornice, zadržani su zatečeni elementi kao što su eskalatori i ostakljeni lift te su iskorišteni kao jezgra socijalnog prostora hostela.” dodaje Mrduljaš. (M. M., K. S.)
Ivan Dorotić
IVANA ŽALAC, DAMIR GAMULIN GAMBA, IGOR PRESEČAN, MARGITA GRUBIŠA
Knjižnica Labin
Labin, 2007. - 2013.
Rijetki primjer kreativne obnove industrijske arhitekture u Hrvatskoj. Realiziran je u zgradi bivše uprave rudnika.
“Suvremeno, pa i duhovito oblikovana knjižnica u Labinu bitno pridonosi očuvanju identiteta rudarskoga grada. Inicijativa oko realizacije projekta se nastavlja na aktivnosti Labin Art Expressa i međunarodnog istraživačkog projekta Svjetionici hrvatskog Jadrana te je pokazano kako je moguće povezati različite dionike u razvoju izgrađenog okoliša”, rekao je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Robert Leš
PETAR MIŠKOVIĆ, VANJA RISTER
Obiteljska kuća
Rijeka, 2014.
Kuća se nalazi na strmom terenu neposredno nad središnjim dijelom grada Rijeke. S terena, koji pada prema jugu, pruža se neometan panoramski pogled na grad i luku, zaljev, otoke i Učku.
“Projektirana kao precizna geometrijska struktura bazirana na kvadratnom modulu, kuća se postupno odmata od tla i obilazi oko atrija te se nastavlja na krovu. Rijetko autentični projekt nudi novi tipološki model i pokazuje kako je složene funkcije stanovanja moguće interpretirati unutar autonomnoga prostornog koncepta”, opisao je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
N. K.
NENO KEZIĆ
Sportski centar Hrvatski vitezovi
Dugopolje, prva faza 2007. - 2009.
Sportski centar koji se našao u okruženju poslovne zone Dugopolje, nastale zamahom lokalnih developera, skladišta i dućana, koju oživljava. “U nadrealnom, tjeskobnom ambijentu poslovne zone nastao je nedovršeni sportski centar koji je preuzeo ulogu glavne gradske kuće”, kaže Maroje Mrduljaš. Ulazni trijem nogometnog stadiona ujedno je i jedini artikulirani javni prostor u novom gradu. “Kompleks karakterizira kompaktna forma velikog ovala od kojeg su oduzete 'praznine' s javnim prostorima. Projekt pokazuje jedinstvenu sposobnost da se u često bizarnom kontekstu tranzicijskog antiurbanizma stvori nova vrijednost”, zaključuje Mrduljaš. (K. S., M. M.)
Boris Cvjetanović
NIKOLA POPIĆ
Groblje u Opuzenu
Opuzen, 2001. - 2003.
Suvremeno groblje koje je u konceptu tradicionalno dalmatinsko. “Integrirano u mediteranski krš, groblje u Opuzenu izvedeno je u neožbukanom betonu, s reduciranim arhitektonskim jezikom. Dignitet i meditativnost toga prigušenog, tihog, neretoričkog ambijenta proizlaze iz jednostavnosti, konciznosti i suptilnosti arhitektonske koncepcije”, rekao je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Filip Beusan
IGOR FRANIĆ
MSU Zagreb
Zagreb, 1999. - 2009.
MSU je smješten u Novom Zagrebu, na parceli uz križanje dviju važnih gradskih avenija. “Smješten na nezgodnoj parceli u Novom Zagrebu i okružen jakim prometnicama, projekt je morao stvoriti vlastiti kontekst. Zgrada na neočekivani način kombinira monumentalnost i moderne prostorne koncepcije”, ističe Maroje Mrduljaš.
Osnovni sadržaj muzeja, izložbeni prostor, podignut je na etažu iznad prizemlja i svojim promjenjivim presjekom kao što formira prostore iznad i ispod, tako unutar sebe ostvaruje kombinaciju jednoetažne izložbene zone veće površine. (M. M., K. S.)
Decker+Kutić
VEDRANA ERGIĆ
Interijer Croatia osiguranje/Adris grupa
Zagreb, 2014. - 2016.
Projekt uređenja interijera Croatia osiguranja i Adris grupe, totalnog dizajna u velikom poslovnom kompleksu, jedinstven je u Hrvatskoj. U novije doba nije provedeno tako cjelovito, detaljno i osmišljeno uređenje interijera jedne goleme poslovne zgrade.
“Istražujući temu 'interijerskog urbanizma', Vedrana Ergić projektira demokratični i poticajni uredski pejzaž koji svima jamči 'pravo na pogled' te pruža zaposlenicima razne ambijente, od svoga radnog mjesta preko prostora za zajednički rad i odmor do velikog unutarnjeg trga. Izuzetna je pažnja posvećena 'integriranom projektiranju' u kojem su svi elementi zgrade, od tretmana ploha i izbora namještaja do složene tehnologije, pažljivo usklađeni”, opisao je Maroje Mrduljaš. (K. S., M. M.)
Damir Fabijančić
HELENA PAVER NJIRIĆ
Novi stalni postav - Memorijalni muzej spomen-područja Jasenovac
Jasenovac, 2005. - 2007.
Težak arhitektonski zadatak koji je arhitektica Helena Paver Njirić odradila primjereno. “Projekt nastaje u bliskoj suradnji s muzejskim stručnjacima, a tragični povijesni događaji se komuniciraju kroz prostornu koncepciju usklađenu s pomno osmišljenim muzeološkim narativom. Mračni, labirintski prostor i materijali stvaraju tjeskobnu atmosferu, dok u gornjoj zoni lebde stakleni paneli na kojima su ispisana imena žrtava”, opisuje Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Arhiva Orisa
ANDRIJA RUSAN
Oris kuća arhitekture
Zagreb, 2015.
Prostor arhitekture u kojem se živi arhitektura promijenio je i živost jednog dijela grada. “Višenamjenski interijer udomljuje redakciju Orisa i urede Oris kuće arhitekture, višenamjenski prostor za izložbe i predavanja, knjižaru i restoran u podrumu. Intervencija u staroj zgradi bila je tehnološki vrlo složena, s velikom pažnjom posvećenom fleksibilnosti i iskoristivosti prostora te detaljima. No, projekt interijera je istodobno i projekt jedne nove, privatne kulturne institucije i novog važnog punkta na kulturnoj karti ”, rekao je Maroje Mrduljaš. (M. M., K. S.)
Damir Fabijanić
VELJKO OLUIĆ
Dogradnja i rekonstrukcija obiteljske kuće Pavlinek
Zagreb, 2006.
Za razliku od obiteljskih kuća koje su nicale uglavnom na Podsljemenu, ova se kuća smjestila u Kustošiji. “Jednostavna, skromna prizemnica s dvostrešnim krovom i okućnicom, kakve su karakterizirale zagrebačku periferiju i četvrti poput Trešnjevke, uzorno je transformirana u suvremen i inovativan stambeni prostor, uz korištenje pristupačnih materijala. Istražuje teme poput malog atrija", kaže Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Robert Leš
2A
Kuća na Peščenici
Zagreb, 2012.
Fasada ili ljuska kuće na Peščenici bijela je, nepravilnog rastera i tehnološki odlično izvedena u jednom materijalu, kao da je opna dodana preko kostura kuće. “Naoko neobična forma kuće rezultat je činjenice da je riječ o zamjenskom objektu. Polovica stare dvojne kuće zamijenjena je novim 'monovolumenom' čiji gabariti slijede tradicijski model, no čija je kompozicija slobodna i proizlazi iz unutarnje organizacije zgrade. Interna konfiguracija kuće izvlači maksimum iz male ukupne površine”, smatra Maroje Mrduljaš. (M. M.)
3LHD
STUDIO 3LHD
Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
Rijeka, 2001.
Pješački most koji je početkom 2000-ih godina označio dolazak suvremene arhitekture. Jedinstveno je urbanističko rješenje u kojem su spojene koncepcije prostorne intervencije, urbanog javnog objekta i simboličkog memorijalnog objekta. “Kada gesta memorijalnog i spomeničkog dotakne ravninu aktualnog života, stvara se i snažnija dimenzija spomenika. Kad se pritom spomenik opredmeti u liku mosta - kao arhetipske figure povezivanja i integriranja - poruka biva i višestruko podcrtana. A kada se samim spomenikom uspostavi i kapitalna urbana žila grada, vitalna poveznica njegovih glavnih dijelova s dnevnim tijekom pješačkih prolazaka, spomenik istinski živi i pulsira”, opisuje Karin Šerman. (K. Š., K. S.)
Damir Fabijanić
STUDIO 3LHD
Dvorana Bale/Valle
Bale, 2007.
Projekt nove sportske dvorane suočio se s bogatim povijesnim, kulturnim i društvenim mediteranskim kontekstom. Rješenje je nađeno u interpretaciji tradicionalnih načina gradnje uz pomoć novih tehnologija. “Atraktivna prostorna intervencija u povijesnom tkivu istarskoga gradića. Nova sportska dvorana nadogradnja je postojeće škole, a gesta uklapanja provedena je i vještim pozicioniranjem i prostornom organizacijom, ali i zanimljivim oblikovanjem, kroz kreativnu interpretaciju tradicionalnog elementa kamenog suhozida izvedenog modernim tehnologijama”, kaže Karin Šerman. Zbog pažljivog smještaja, otvorenosti i pristupačnosti, ali i oblikovne atraktivnosti, dvorana se, dodaje Šerman, potvrdila kao funkcionirajući društveni fokus šire zajednice. (K. Š.)
Sandro Lendler
RANDIĆ - TURATO
Pastoralni centar Ivana Pavla II.
Trsat, Rijeka, 2008.
Nova se građevina sastoji od dva elementa: generičkog volumena dvorane i portika sa stupovima koji tvori novi javni trg unutar samostana. Dvorana je obučena u jedinstvenu površinu od terakota cigle, pikselizirane strukture nastale promjenjivim razmacima između elemenata, čime se u dvoranu dovodi svjetlo. “Specifična javna namjena sakralnog karaktera ostvarena je u elaboriranom prostornom sklopu kompleksne strukture koji funkcionira kao svojevrsna angažirana kontekstualna mašina. Savršeno domišljena za doček i organiziranje velikog broja posjetitelja i omogućavanje njihovih različitih tijekova kretanja, svojom dispozicijom ujedno stvara i potentni okvir za raznovrsne sakralne i kulturne programe i sadržaje, koji omogućava i podržava rizomatski složenu, dinamičnu i nepredvidivu situaciju”, opisuje Karin Šerman.
Indikativno je, dodaje Šerman, da ovdje sam arhitektonski objekt, kroz svoje autonomno djelovanje, potiče produktivne razmjene raznih privatnih i javnih aktera. (K. Š.)
Damir Fabijanić
STUDIO 3LHD
Centar Zamet
Rijeka, 2009.
Sportskom dvoranom stvoren je vibrantni novi punkt riječkog urbaniteta. Inventivno rješenje velikog volumena dvorane upotpunjeno je nizom manjih javnih sadržaja i stvaranjem dinamične javne gradske površine. "Organizacijski princip paralelnih traka naboranih do momenta stvaranja trodimenzionalnih prostora dosljedno rješava cjelokupnu hibridnu građevinu i uspješno povezuje njezine heterogene segmente različitih mjerila i karaktera - od dvorane, gradske knjižnice, raznih trgovačkih i ugostiteljskih sadržaja, javne garaže do same pješačke plaze - rezultirajući u uzbudljivoj artificijelnoj topografiji koja ujedno funkcionira i kao nova manifestacija javnog prostora i kao dinamično čvorište i poveznica širega područja", objašnjava Karin Šerman. (K. Š.)
Robert Leš
STUDIO UP
Poslovna zgrada sjedišta Spectator grupe
Zagreb, 2010.
Jedna od najatraktivnijih poslovnih zgrada. "U domeni uredskih zgrada i prostora, kreativni izazov svakako je preispitivanje uspostavljenih standarda organizacije i oblikovanja, u potrazi za novim i otvorenijim, fleksibilnijim i poticajnijim modalitetima rada i suradnje", kaže Karin Šerman. Fasadni reljef bijelih radnih kapsula na crnoj pozadini pročelja dokida anonimnost generičkih poslovnih zgrada susjedstva. (K. Š.)
Tamás Bujnovszky
EMIL ŠVERKO, GORANA BANIĆ
Crkva hrvatskih mučenika
Čavoglave, 2007.
Crkva jednostavna izgleda u duhu tradicije, koju mnogi smatraju jednom od najljepših u Hrvatskoj. Idejna kontura crkve predstavljena je koliko suvremenim jezikom, toliko i dijalogom s poviješću. Tako je "starost" crkve naznačena deformacijama koje nisu metaforične, nego su izražene običnim arhitektonskim rječnikom, čemu treba dodati i neočekivane pozicije prirodnog svjetla kao eho dramaturgije starohrvatskih crkvica. (K. S.)
D. M.
DAVOR MATEKOVIĆ/PROARH
Kamena kuća u Lukovu Šugarju
Karlobag, 2012. - 2014.
Odličan primjer kako se može interpretirati tradicija na suvremeni način. “Uzbudljivo svježa i avangardna, autoritativna u kontekstu zbijene aglomeracije okolne vikend izgradnje, kuća je ujedno i uvjerljivo autohtona”, kaže Karin Šerman. Ako je bura esencija podvelebitskog kraja, dodaje Šerman, ogoljeni poliedar kuće specifična je materijalizacija apstrahirane prirode, bura vidljiva u arhitektonskoj formi.
Kuća vješto odgovara i na limitirane prostorne uvjete - malu parcelu i neposrednu blizinu susjeda - razvijajući se u visinu, sa strateški pozicioniranim otvorima da oslobodi poglede i atraktivne prizore. (K. Š.)
Tamas Bujnovszky
DRAŽEN JURAČIĆ I JELENA SKORUP
Pine Beach Resort, restoran
Pakoštane, 2015.
Doslovno "prevelik" restoran za 1500 gostiju, u jednom all inclusive resortu postao je mjesto kreacije. “Projekt na zanimljiv i poetičan način rješava u biti prozaičan i mahom funkcionalan zadatak - restoran i industrijsku visoko tehnološku kuhinju ogromnog kapaciteta, na površini od 5000 četvornih metara. Objekt se nalazi u čistoj mediteranskoj prirodi, dvjestotinjak metara od mora i usred vrijedne šume alepskog bora”, kaže Karin Šerman. Autori stoga traženu megastrukturu rješavaju posebno promišljeno i suptilno, pretvarajući restoran i njegov široki trijem u nestvarnu, magičnu arhitektonsku šumu. (K. Š.)
Miljenko Bernfest
BOGDAN BUDIMIROV
Kuća za dvoje Zagreb, 2016.
Vlastita kuća Bogdana Budimirova ovogodišnji je pobjednik strukovne nagrade koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata, nagrade Drago Galić, za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture 2017. godine. Pasivne kuće od prefabriciranih elemenata - drvene konstrukcije u betonskoj ljusci. Građena je kao kuća za dvoje, na jednoj etaži i vezana za teren. Namijenjena je osobama koje čeka starost.
“Prva energetski efikasna kuća u Hrvatskoj koja je i arhitektonski adekvatno oblikovana. Vrlo dobra impostacija kuće u krajolik”, ocijenio je Hrvoje Njirić. (H. Nj.)
Želimir Gržančić
RANDIĆ/TURATO
Vrtić Katarina Frankopan
Krk, 2009.
U okruženju guste apartmanske izgradnje tipične za hrvatsko priobalje sagrađen je novi gradski vrtić. Građevina je potpuno introvertirana, ograđena visokim kamenim zidom i projektirana poput grada s kućama, parkovima, kalama i centralnim trgom, pjacom. Poput jednog tajnovitog grada.
“Izvanredna primjena mat koncepta u lokalnom kontekstu. Tipološki inovativna, s uspjelom organizacijom kretanja kroz kuću. Dojmljiva 'peta fasada'", kaže Njirić. (H. NJ., K. S., D. J.)
Sandro Lendler
STUDIO ANTEMURALES
Spa Novi Vinodolski
Novi Vinodolski, 2009.
Rezultat projekta je utočište brodolomcima stresa koji pokušavaju pronaći mir i spasiti trenutak izgubljenog vremena u hedoniji osjetila a da pritom ne izgube horizont Jadranskog mora uokviren otokom Krkom. Slika otoka Krka s jedne strane, dok je s druge krajobraz Velebita umočen u čipkasto more stvoreno burom, idealna su podloga za arhitektonski scenarij. “Tipološki doprinos spa kulturi u Hrvatskoj. Suzdržano i upečatljivo oblikovanje u službi odmora. Sigurno situiranje kuće na padini”, ocijenio je Hrvoje Njirić. (H. NJ.)
Ivan Dorotić
IDIS TURATO
Kuća Gumno
otok Krk, 2014.
Gumno je okrugli zaravnati plato omeđen niskim kamenim zidom, a u prošlosti je služio za vršidbu žitarica. Gumno je bilo prostor truda i brige. Na otoku Krku u njegovu sjeveroistočnom dijelu, na relativno malom području zatječe se veliku skupinu zapuštenih gumna. Vikendica se gradi, a gumno obnavlja te s vrtom, prilaznom stazom za automobile, voćnjakom i maslinikom postaje neka vrsta suvremenog perivoja. Kuća se povlači u pozadinu, na najviši dio parcele. Kuća Gumno udomljuje tri potpuno različita sadržaja; prvi je masivni, rustični podrum s konobom za smještaj ulja i vina te prostor druženja, drugi dio je prostrani, ostakljeni dnevni boravak namijenjen užoj obitelji, a treći bazen s obaveznim pogledom na more. U masivnom betonskom konusu na terasi je smješten i razlomljeni bazen. “Ostvaren je paradigmatski odnos u tretiranju postavljenog zadatka. Gumno kao kontekstualni reper za aktiviranje krajolika, daleko izvan granica parcele. Vrlo uspjelo oblikovanje volumena, kao i odnos baze i nadgradnje”, kaže Hrvoje Njirić. (H. NJ., K. S.)
Miljenko Bernfest
DAVOR KATUŠIĆ (NEKOĆ PRODUKCIJA 004)
Hitna pomoć Zagreb
Zagreb, 2010.
Nova zgrada Hitne pomoći smještena je u trokutu Heinzelove, Vukovarske i Radničke ulice s osnovnim ciljem da se ostvari kvalitetna arhitektura u tada niskokonsolidiranom gradskom području te glavnim ciljem da se objedine radni uvjeti Hitne pomoći na jednome mjestu. Primarno je efikasna kuća koja osigurava brzinu i kvalitetu intervencije. U svojoj vanjskoj pojavnosti je jednostavna i jasna, čistog volumena. Na Svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni 2009. zgrada je nagrađena u kategoriji objekata javne namjene kao objekt koji osim funkcionalnosti zadovoljava i visoke kriterije estetike. “Tipološka inovacija zdravstvenog objekta je konzekventno provedena. Interesantan presjek i pojavnost kuće, potencirani izborom tekstilne membrane za pročelja”, objasnio je Hrvoje Njirić. (H. NJ.)
Ivan Dorotić
MIKELIĆ VREŠ ARHITEKTI
Hotel Well - MVA
Tuheljske toplice, 2012.
Dogradnja postojećeg kongres/wellness hotela nalazi se u termalnom kompleksu Terme Tuhelj. Uvažavajući postojeću paviljonsku organizaciju razvijen je koncept "razvedenog" hotela koji u svim prostorima omogućuje korisnicima kontakt s prirodom. Smještaj od 126 soba razdvojen je u tri manja paviljona, a javni sadržaji su organizirani u izduženoj prizemnoj bazi. Baza asimilira dio postojećih “javnih” prostora te povezuje sve postojeće i nove smještajne jedinice. Ovaj način organizacije omogućio je da čak i kongresne dvorane imaju prirodno osvjetljenje i pogled na zagorski krajolik. Razdvajanjem smještaja u tri nova paviljona svim sobama su omogućene kvalitetne vizure. Bočna pročelja su u ovojnici od laganih aluminijskih kompozitnih ploča zlatne boje čije perforacije omogućuju pogled iz soba. “Zanimljiv odnos tri paviljonska objekta te baze i nadgradnje. Postignut je zavidan nivo tumačenja zagorskog ambijenta i graditeljske kulture”, objašnjava Hrvoje Njirić. (H. NJ., K. S.)
H. P.
HELENA PAVER NJIRIĆ
POS Rovinj
Rovinj, 2004.
Zgrade koje se iz daljine doimaju kao naslikane. Program POS-a predviđen za 40 stanova u dvije zgrade. Stanari su sami mogli intervenirati u jednom dijelu stana i tako stan koji nije projektiran direktno za njih dovršiti po svojoj mjeri. “Jedan od rijetkih projekata u POS-ovoj seriji koji tematizira susjedstvo i komunikaciju kroz dobro balansiran odnos javnog i privatnog. Primjereno oblikovanje, u skladu s cijenom i kontekstom”, ocijenio je Hrvoje Njirić. (K. S., H. NJ.)
Damir Fabijanić
2A
Kuća u Murteru
Murter, 2016.
Uska i dugačka parcela definirala je formu objekta, dok je egzotičnim biljem zaklonjen pogled na susjedstvo i stvoren svijet za sebe. Taj svijet je kadriran s dva okvira, prvi gornji okvir čini loggia koja funkcionalno objedinjuje kuhinju, blagovanje i lounge, a zapravo je velika sjenica za odmor i aktivnosti uz bazen. Drugi, donji okvir uokviruje pogled na ozelenjeni vrt.“Najmirnija i najlogičnija obiteljska kuća/vikendica u upečatljivom opusu ureda. Lišena suvišnog oblikovanja. Kroz presjek se interpretira prednju i stražnju stranu te nenametljivo upućuje na ono bitno - uživanje u suncu i moru. Bez retorike”, ocijenio je Njirić. (H. NJ, K. S.)
Miljenko Bernfest
ARHITEKTRI
2 kuće u Bratovićima
Poreč, 2010.
Kvalitetno uklopljen suvremeni objekt u postojeći ambijent malog istarskog mjesta. Na parceli su dvije identične kuće za odmor sa zajedničkim bazenom i popratnim sadržajima. Kuća prati jednostavne i jasne konture susjednih objekata te svojom zatvorenošću s tri strane vrlo jasno definira potpuno otvorenu četvrtu stranu. Fasadom i krovom koji su obloženi kamenom izravno komunicira s lokacijom. “Imponira suzdržanost u izrazu i arhetipskoj konzekventnosti. Dobar odnos dvaju elemenata prema vanjskom prostoru koji kreiraju. Nepretenciozno i adekvatno detaljiranje”, ocijenio je Hrvoje Njirić. (H. NJ.)
HRVOJE NJIRIĆ, DAVOR BUŠNJA
Dječji vrtić Medo Brundo
Zagreb, 2007.
Prostor na križanju dviju ulica kao svojevrsni urbani dijalog vrtića i grada. Dio parcele prepušten je gradu i javnoj komunikaciji. Nastavno na ulazni atrij dolazi se do unutrašnje ulice s nizom sadržaja, staklenih kutija - od ravnatelja, do računovodstva, švelja, preko pedagoga, koji izravno komuniciraju s prolaznikom i djecom. Takav potez osigurava neprestano pretapanje. “Tipološki inovativan, kompaktan vrtić kombinira horizontalnu strukturu s dvorištima i mali 'toranj' s terasama čime je svakoj jedinici osiguran intiman i zaštićen vanjski prostor. Socijalne interakcije odvijaju se u unutarnjoj ulici na koju su vezani svi sadržaji škole, uključivo i servise poput kuhinje koji su djeci vidljivi. Tako se potiče osjećaj zajedništva svih korisnika i dobnih skupina vrtića”, ocijenio je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
Miro Martinović
NENAD FABIJANIĆ
Trg kralja Tomislava
Opuzen, 2008.
Opuzenska piazza, kao pravi mediteranski trg, pozornica je za svakodnevne rituale. Zadržani su gotovo svi tradicionalni tokovi, kao i način korištenja javnih površina uz omogućeno otkrivanje vrijednosti te uklonjene oblikovne nedostatke unošenjem prostornih i sadržajnih korektora. Prezentacija rimskih artefakata kao identifikacijskog faktora bila je lajtmotiv novog dizajna. Bijelim zidom lagano zakrivljen postavljen je radi prezentacije kamenih spomenika. U javnosti, nažalost, manje poznato djelo. “Fabijanićev trg u Opuzenu - ostvarenje posve različito osim u beskompromisnom pronalaženju vlastitog i novog izričaja”, ocijenio je Dražen Juračić. (D. J., K. S.)
Sandro Lendler
IGOR FRANIĆ
Poslovno-stambena zgrada Voćarska
Zagreb, 2014.
Nova struktura na početku Voćarske obuhvaća dvije parcele u potpunosti interpolirane unutar fronte, fasade ulice. Razapeta precizna linijska struktura objedinjuje sve sadržaje i uspostavlja novu dimenziju i mjerilo urbanog prostora. Zatečeni, slučajni lomovi rubova parcela linijskom pročelju daju perspektivnu korekciju, formirajući jasan rub koji upućuje na to da je riječ o dvojnom objektu. Odabrani materijal opeke nastavlja niz postojećih okolnih objekata. Stambeni prostor je na vrhu, zadnje dvije etaže ispod su liječničke ordinacije. “Uglavnom nepoznato djelo, za koje vjerujem da će ga javnost otkriti i cijeniti”, kaže Dražen Juračić. (D. J.)
Sandro Lendler
MARIJAN HRŽIĆ
Eurotower, Erste banka Zagreb, 2006.
Jedan od najviših poslovnih objekata u Hrvatskoj, visine 96 metara. Neboder je oblika kvadra tlocrta 36 x 27,6 metara s pravokutno udubljenom fasadom na pet mjesta. Udubine, odnosno uvučene konzole, nalaze se na dijametralno suprotnim stranama kvadra. Pročelje je izvedeno kao dvostruka ventilirajuća fasada. Ovaj je objekt prije gradnje izazivao polemike, ali je nakon realizacije to stalo, štoviše smatra se jednom od najboljih poslovnih zgrada. “Eurotower smatram uspješnom intervencijom u vrlo kompliciranom kontekstu u kojem je smješten”, kaže Dražen Juračić. (D. J., K. S.)
Damir Fabijanić
ZORAN BOŠEVSKI, BORIS FIOLIĆ, MIRA TADEJ
Poslovno-stambena zgrada Ribnjak
Zagreb, 2004.
Kvalitetan primjer interpolacije suvremenog zdanja u postojeći donjogradski niz, uz respekt prema zatečenom. Nalazi se uz kuću koja je zaštićeni spomenik, kuću Turković. Sastoji se od dva dijela. Donji je dio suzdržan, a gornji razigran. Zgradom je naglašen i prelaz ritma ulice, nižih stambenih zgrada s jedne strane i nešto viših koji se nastavljaju s druge strane ovog objekta. (D. J.)
Tamas Bujnovskzky
NIKOLA BAŠIĆ
Hotel D Resort
Šibenik, 2015.
Projekt koji otvara Šibenik prema prostorima koji su nekoć bili pod vojskom. Ustvari je ovim hotelom došlo do reintegracije tog nedostupnog prostora u gradsko tkivo. Iako je sad riječ o turističkoj zoni, krov hotela zamišljen je kao šetnica i otvoren je svima za posjet. S krova hotela pruža se još jedan spektakularni pogled na grad, slično kao sa šibenskih tvrđava. Novi arhitektonski znak u vizurama grada. Na ovom hotelu do izražaja dolazi beton u koloritu lokalnog vapnenca na pročelju i u unutrašnjosti hotela. (K. S.)
CROPIX
ANTE KUZMANIĆ (SAMUEL MARTIN)
Zračna luka Dubrovnik
Dubrovnik, 2017.
Zračna luka koju prvenstveno hvale njezini korisnici. Rekonstruiran je komad po komad kompleksa, kroz dulje razdoblje. Kroz tri velike faze i šest malih ostvarena je jedinstvena funkcionalna i estetska cjelina. Zadatak projektanta bio je naći rješenje kako da putnik ide horizontalno dok prtljaga vrluda uokolo. Podignuta je trasa kolnog prometa na strani zgrade prema pisti širine 25 metara i ispod nje proširena prizemna etaža “nevidljivog” dijela aerodroma. Specifičnost dubrovačkog projekta je da zgrada nije srušena pa građena nova, niti je odabrana druga lokacija, nego je aerodrom kroz dvadeset i dvije godine praktički restrukturiran komad po komad. Suvremena, nenametljiva zgrada. (K. S.)
Boris Cvjetanović
GORAN RAKO
Muzej Narona
Vid, 2001. - 2007.
Forum je središnji demokratski prostor antičkoga grada. Ovaj u Vidu bio je zakopan više od tisuću godina. Otkopana Narona svjedoči o kulturi koja je svojim integralnim silama pripremila Europu kakvu poznajemo. “U malom mjesto Vid smješteno je jedno od najznačajnijih nalazišta antičkih skulptura na našim prostorima. Muzej je projektiran bez monumentalnosti, prilagođava se kontekstu, a najvažnije su rute kretanja i doživljaj izložaka. Pritom je volumen muzeja nastanjiv, čitava kuća je ustvari niz terasa koji vode prema panoramskoj terasi”, opisao je Maroje Mrduljaš. (M. M.)
CROPIX
BORIS PODRECCA
Projekt Cvjetni
Zagreb, 2011. - 2012.
Na listi se donekle neočekivano našao i jedan “nepopularan” projekt, prvenstveno antagoniziran zbog gradnje ulaza garaže u Varšavskoj ulici. Međutim, naš član žirija Dražen Juračić ovaj 14-etažni poslovno-stambeni objekt vidi dugačije. “Uvrstio sam i vrhunska ostvarenja protiv kojih je, po mojem mišljenju neopravdano, protestirala stručna i opća javnost, čitave katedre pa i fakultetska vijeća. Podreccin Cvjetni prolaz smatram uspješnom intervencijom u vrlo kompliciranom kontekstu u kojem je smješten”. (D. J.)
Damil Kalogjera
PENEZIĆ I ROGINA
Blok bar
Zagreb, 2013.
Primjer kako jedan dobro osmišljen prostor može donijeti promjenu jednom dijelu grada. Kafić površine 30-ak četvornih metara nalazi se na kutu dviju zgrada i čini atipičan i jedinstven urbani detalj zagrebačke matrice. Aktiviranjem relativno male zone u suvremeni ugostiteljski sadržaj revitalizira se zapostavljeni i zapušteni javni gradski prostor te inicira kvartovski život. Kafić je uređen tako da je ideja o bloku provedena kroz cjelokupni opseg sadržaja, od same lokacije, znaka i imena do gotovo svih elemenata u interijeru. Šank u obliku kocke u izlogu, prozori imaju otklope koji se dižu prema gore, uz zanimljivo unutarnje uređenje u kojem su također blokovi. (K. S.)
Goran Vranić
BRANKO KINCL
Kaptol centar
Zagreb, 2000.
Jedan od prvih objekata u “novom” dobu hrvatske arhitekture, na svojevrstan je način u Zagrebu označio zamah i ubrzo postao omiljeno mjesto okupljanja. Svladan stepenasti teren te implementiran fino raščlanjen volumen objekta. Zadržana je referenca na nekadašnji tvornički pogon tvornice cipela Astra s nazubljenim oprečnim krovnim plohama koje su davale sjeverno svjetlo halama u središnjem dijelu kompleksa. Postignut dojam prave skrivenosti veličine ovog objekta, ne nameće se povijesnoj industrijskoj arhitekturi susjedne Gliptoteke. (K. S.)
ČLANOVI STRUČNOG ŽIRIJA
MAROJE MRDULJAŠ
CROPIX
CROPIX
Maroje Mrduljaš je arhitekt, kritičar arhitekture i kustos. Autor i koautor više knjiga o arhitekturi i dizajnu Na venecijanskom Bijenalu arhitekture 2014. postavio je izložbu "Lifting the Curtain". član je kustoskog tima newyorške MoMA-e na pripremi aktualne izložbe "Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia". Glavni i odgovorni je urednik časopisa za arhitekturu i kulturu Oris. Nezavisni je ekspert Mies van der Rohe, nagrade za arhitekturu u EU. Predaje na ARHITEKTURI. Član je našeg žirija s 25 odabranih djela.
KARIN ŠERMAN
CROPIX
CROPIX
Karin Šerman arhitektica je i teoretičarka arhitekture, profesorica je arhitektonske teorije na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na kojem je i predstojnica Katedre za teoriju i povijest arhitekture. Studij arhitekture završila je u Zagrebu, gdje je i doktorirala, a magisterij znanosti u području arhitektonske teorije i povijesti obranila je na Sveučilištu Harvard u SAD-u. Bila je izbornica hrvatskog nastupa na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture. Predložila je 17 djela u izboru.
HRVOJE NJIRIĆ
CROPIX
CROPIX
Hrvoje Njirić jedan je od naj-cjenjenijih hrvatskih arhitekata srednje generacije, poznat i kao vrstan sveučilišni predavač kod nas i u svijetu. Njegovi su poznati projekti stadion prozvan Plavi vulkan na Kajzerici, sveučilišni kampus Borongaj, stambeni projekt Gračani te javni dječji vrtić MB u Dubravi. Imao je monografske brojeve uglednih časopisa El Croquis i 2G. U američkoj školi MIT, jednoj od najboljih na svijetu, bio je gostujući profesor. Često je pozivan kao kritičar na inozemne fakultete, a gostujući profesor bio je na studiju arhitekture u Grazu, Ljubljani, Ferrari, Aarhusu, Trstu i Madridu. profesor Je na Fakultetu građevinarstva i arhitekture u Splitu. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim Piranesi Award. Vodi samostalni biro njiric+ arhitekti. Odabrao je 15 djela.
DRAŽEN JURAČIĆ
CROPIX
CROPIX
Dražen Juračić autor je više desetaka izvedenih zgrada u zemlji i u svijetu, a za svoj rad nagrađivan je strukovnim i državnim nagradama. Glasao je za 11 djela.
"Izbor je ograničen na djela koja poznajem", kaže Dražen Juračić. Poslijediplomski specijalistički studij Teorije i metode arhitektonskog projektiranja pohađao je na Visokoj tehničkoj školi u Delftu, Nizozemska. Doktorirao je 2000. Na Arhitekturi je predavao niz predmeta.
KORANA SUTLIĆ
CROPIX
CROPIX
Korana Sutlić novinarka je Jutarnjeg lista koja 20 godina prati teme iz arhitekture. O mnogima od izabranih djela izvještavala je za Jutarnji list i Globus. Dobitnica je godišnje nagrade HND-a za zaštitu okoliša. suradnica je na knjizi "Le Corbusier i hrvatska škola arhitekture" autora Vedrana Ivankovića. radi videopriloge "Sretni prostori" za web Jutarnjeg lista. Glasala je za 27 djela, kroz perspektivu projekata koji su bili popularni u javnosti, ali i za neke svoje favorite.
Foto: Marko Todorov/Hanza Media
