Ove godine Uskrs pada u kalendaru nešto ranije, 4. travnja, a u Velikom tjednu koji mu prethodi oživjet će u katoličkom svijetu priča o posljednjim danima Isusova života, o Judi koji ga je izdao poljupcem, nakon čega su ga Rimljani razapeli na križu.
Idealno vrijeme da se podsjeti na slabo poznatu priču da se jedan od Judinih srebrnjaka, "škuda", koje je dobio za svoju "izdaju nad izdajama", nalazi u – Ninu.
Tamo se čuva najmanje šest stoljeća, a danas ga oni koje zanima mogu vidjeti iza stakla zaštićenog alarmom u crkvenoj riznici Zlato i srebro Nina, u crkvi sv. Anselma.
Kako je tamo stigao - nema preciznog odgovora kao ni na sve iz tako daleke povijesti. Predaja kaže da ga je donijela Marcela, danas svetica i zaštitnica Nina, pratiteljica sv. Marte i njenog brata Lazara o kojima čitamo u Bibliji.
Navodno su se nakon Isusova uskrsnuća uputili čamcem na otvoreno more i stigli do Marseiilea gdje je Marcela zajedno sa sv. Martom propovijedala evanđelje najprije u Galiji, a nakon smrti sv. Marte je napisala njen životpis, krenula u Hrvatsku te zajedno sa rođakom Anselmom, jednim od 72 Isusova učenika, osnovala ninsku crkvu u kojoj je on bio prvi biskup.
Njemu je posvećena bivša ninska stolna crkva, u njoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci u moćnicama od zlata i srebra, kao i moći sv. Marcele.
Hrvatski arheolog i numizmatičar Ivan Mirnik je pročavao Judine srebrnjake i u svom radu naveo da se u crkvenim riznicama Evrope nekad čuvalo 16 od ukupno 30 Judinih srebrnjaka, koliko je navodno dobio od Rimljana, što je odgovaralo cijeni jednog roba. Riječ je o didrahmama Rhodosa iz 4. st. p.n.e. koji su mogli biti u optjecaju u Palestini u vrijeme Kristova života.
Na prednjoj strani novčića je glava boga Helija, a na poleđini ruža s peteljkom i pupoljkom. Relikvijar Judinog srebrnjaka u Ninu izrađen je obliku pokaznice, "šesterostrane staklene prizme" u kojoj je podlaktica, odnosno šaka sa srebrnim antičkim novčićem sa Rhodosa.
A kao svojevrsno priznanje njegovoj iznimnoj ljepoti stigla je knjiga koju je objavila talijanska znanstvenica Luciana Travaini, numizmatičarka, arheologinja i akademik, te profesorica za srednjovjekovnu i modernu numizmatiku na Sveučilištu u Milanu. Ona je upravo ninski srebrnjak, kao najljepši, odabrala za naslovnicu svoje knjige kojoj je posvetila deset godina istraživanja, a trebala je lani u kolovozu promovirati i u Ninu.
Epidemija koronavirusa je poremetila planove da upravo na dan kada Ninjani slave dan sv. Anselma talijanska znanstvenica dođe i vidi ga u živo.
- Plan se prenosi u 2021. godinu, a ako se ne ostvari, onda u 2022. - kaže doktorica povijesti Marija Dejanović, inače direktorica Turističke zajednice Nina. - Bilo je zamišljeno da se znanstvenoj javnosti Hrvatske i šire predstavi značaj novčića kojeg je znanstveno obradila Lucia Travaini.
U međuvremenu, ona radi englesko izdanje knjige, a njezina je želja bila da predstavi svoje djelo u deset gradova Evrope koji su povezani sa srebrnjacima. Napravila je mapu gradova, a meni je fascinantno bilo vidjeti uz Firenzu, Rim i Pariz naš Nin, - ponosna je Dejanović.
Naime, šesnaest novčića koji se spominju kao znanstveno obrađeni su srebrnjaci iz Firenze, Heverleea u Belgiji, Malte, Rima, Pariza, Saint Denisa, Vincennesa, Sensa, Le Puya, Aixa – svi u Francuskoj, te Ovieda i Montserrata u Španjolskoj.
U Firenzi su dva srebrnjaka: jedan u crkvi Svetog križa Jeruzalemskog, Santa Croce, je dar Cosma Medicija, a on ga je dobio od carigradskog patrijarha koji je boravio u Firenzi na crkvenom saboru. U crkvi istog imena, S.Croce in Gerusalmme, je smješten i u Rimu, što će se pokazati kao neka poveznica u cijeloj priči:
- Talijanska znanstvenica povezuje te novčiće sa crkvom Sv. Križa, a kako i u Ninu ona postoji od 9. st., ona mi je postavila pitanje da li se u njoj čuvao novčić, što joj ja nisam mogla potvrditi. Još mi je puno pitanja postavila na koja nisam imala odgovor – veli Marija Dejanović koja je prof. Travaini poslala samo ono što službeno postoji kao referenca, upravo rad Ivana Mirnika.
Inače, talijanska znanstvenica koja u svojoj knjizi spominje više od 16 ranije poznatih srebrnjaka, te da su neki od njih originali a neki kopije, je do Nina i direktorice Turističke zajednice stigla – guglajući.
Dr. Marija Dejanović je autorica monografije "Nin, prva prijestolnica Hrvata" u kojoj se, među ostalim, nalazi fotografija Judinog srebrnjaka. Stavila je na internetske stranice Grada Nina, uz tekst na engleskom jeziku.
Lucia Travaini je naišla na taj podatak i poslala joj mail još 2014. godine. Komunikacija se nastavila i još uvijek su u kontaktu oko njenog dolaska.
- Prof. Travaini je izabrala ninski srebrnjak za naslovnicu jer ona kao znanstvenica o Ninu ima šire spoznaje nego što ga inače hrvatska javnost doživljava. Nin je mali veliki grad. Ali, za svakog znanstvenika - on je jako veliki grad.
No, za većinu Hrvata na žalost nije bilo tako. Kad smo imali na nacionalnoj razini projekt "Nin, najstariji hrvatski grad", ljudi bi nas zvali i pitali – gdje je to? Koncem 90.tih nisu znali gdje se uopće nalazi, a i danas ima puno ljudi koji nisu u njemu bili.
Nin nije tranzitni grad, u njega morate ciljano doći, a u prošloj državi je bio prepušten umiranju.
Percepcija se u Hrvatskoj ipak promijenila, a što se tiče inozemnog turističkog tržišta, od kada je 2010. kao destinacija dobio evropsku nagradu izvrsnosti dosta dobro je zastupljen na stranicama evropskih platformi koje promoviraju održivi turizam.
Kasnije je prozvan "najromantičnijim gradom Evrope", pa su nas svrstali i u tu grupu.
Još od sredine 90.tih promoviramo Gospu od Zečeva, čiji drveni kip datira iz 15. stoljeća i svetkuje se više od 500 godina. Od 2014. upisana je u Registar nematerijalnih kulturnih dobara RH da bi se tek posljednjih godina našla uvrštena među ostalim marijanskim svetištima Hrvatske.
Nin je grad kulture, ljekovitog blata, soli, hrvatskih kneževa i kraljeva, a u njemu se skriva i to čudo – Judin srebrnjak – objašnjava direktorica TZ kako je, eto, ispalo da se za ovaj novčić malo do sada znalo.
- Došlo je vrijeme da i ta poveznica sa Biblijom, evanđeljem, Božjom riječi i predajom dobije svoj značaj – veli ona.
