Talentirani biogradski jazz pijanist Ante Jeličić zajedno sa svojim kvintetom po prvi put će predstaviti svoj novi album Da-Du koncertom u Polivalentnoj dvorani Providurove palače u Zadru, u subotu, 16. ožujka u 20 sati.
Jeličić 2007. godine formira svoj vlastiti jazz sastav pod nazivom Ante Jeličić Quintet. Surađivao je s brojnim muzičarima s hrvatske i slovenske jazz scene. Izdao je svoj album prvijenac 2017. godine pod nazivom Common Language s devet autorskih instrumentalnih kompozicija koje je uspješno promovirao na hrvatskim jazz festivalima. Proteklih godina surađuje sa zadarskom pjevačicom Elenom Stellom s kojom trenutno radi na autorskom vokalno-instrumentalnom albumu koji izlazi krajem 2024. godine, a njihovu suradnju smo imali prilike čuti i u singlu O nama koji su objavili ove godine.
Za osam kompozicija snimljenih u slovenskom studiju Štala Recordings glazbu i aranžman potpisuje Ante Jeličić. Uz Antu produkciju potpisuje Rok Lopatič, koji je zaslužan i za miks, a master Miro Prljača. Osim Jeličića (klavir), kvintet sačinjavaju vrsni hrvatski jazz glazbenici – Valdemar Kušan (truba), Miro Kadoić (saksofon), Bojan Skočilić (kontrabas) i Adriano Bernobić (bubanj).
Uoči ove značajne koncertne promocije, usporedive po važnosti s nekom domaćom premijerom kazališne predstave, razgovarali smo s Antom Jeličićem. Nisu to koncerti koji "pune Višnjike", ali Zadrani koji u subotu budu sjedili u Polivalentnoj dvorani sigurno znaju što je kvalitetna muzika, što je Jeličiću dovoljan motiv za inspirativnu izvedbu koja nas očekuje.
- U subotu po prvi put promovirate svoj novi album "Da-Du" i to pred zadarskom publikom u Providurovoj palači. Kako je došlo do snimanja albuma?
- Kroz godine rada uvijek sam nalazio motivaciju i u komponiranju. Iz nekog razloga to mi je izazovno i zadovoljavajuće. Tako da sam vremenom nakupio dosta kompozicija i nekako mi je bilo prirodno snimiti ta djela i sačuvati ih u zvukovnom zapisu. To je motiv ispred prvog albuma koji sam izdao i ovog sadašnjeg, a nadam se da će biti i ispred trećeg albuma.
- Za razliku od prvog albuma „Common Language”, za novi album došlo je do promjene postave. U kvintetu ste ostali samo Miro Kadoić saksofon i Vi. Na koji je način odabrana ova postava, kako funkcionirate „na daljinu“?
- Pa bilo bi definitivno bolje da živimo svi u istom gradu, mada i ovako može funkcionirati s obzirom na današnje tehnologije i činjenicu da su to izvrsni glazbenici s kojima je lako muzički komunicirati. Uglavnom, daljina i nije toliki problem ako su slični glazbeni ukusi i sličan glazbeni jezik, a to jest slučaj u ovom kvintetu.
- Common Language kao da je oslonjen na lepršaviju jazz formu u muziciranju, zvuči odlično i s vremenskim odmakom. Drugi je album više zaokrenut prema Blue Note naslijeđu, bebopu i hardbopu. Kako je došlo do takvog odabira interesa?
- Pa na ovom albumu stilski ima dosta raznovrsnog materijala, to je kolaž raznih ideja i nadahnuća, ali u konačnici zvuk albuma određuju i glazbenici koji tumače te kompozicije. Moj interes je određen činjenicom da sam odabrao kompozicije koje sam najčešće izvodio, jer na taj način je moguće svakoj kompoziciji dati originalni zvuk. Kroz učestalo sviranje neke jazz kompozicije otkrijem način na koji ću pristupiti klaviru i što svaka pjesma traži da se odsvira, što je dobro jer sola onda ne zvuče isto na svakoj kompoziciji nego ocrtavaju karakter date muzike.
- Na novom albumu su jasni utjecaji Blue Note legendi, ali se čuju i podsjetnici na modernu jazz tradiciju. Koga bi istaknuli od jazzera današnjice?
- Teško mi je nekog izdvojiti, jer danas je mega produkcija svakodnevna. Zadnje što sam slušao prije desetak godina (koga se sjećam) je Joshua Redman, Brad Melhdau itd. A danas je puno „štrebera”, jazz je nekako skrenuo u algoritme i matematiku. Digitalna razgradnja značenja. To govorim kao slušatelj jazz-a, tu mogu kritizirati koliko god hoću i idealizirati koliko god hoću. Kao glazbenik ne smijem - moram poštovati kolege. Što je velika vještina za glazbenika - njegovati glazbeno neznanje u sebi dok si slušatelj i čuti muziku samo kroz emotivnu reakciju, a ne kroz tehničke pikanterije.
- Što znači biti jazz muzičar u Hrvatskoj, a pogotovo u Zadru? Pretpostavljam da svaku večer jammate u brojnim jazz klubovima...
- Ha, ha...! Na žalost nema prilike za tu vrstu zabave, možda jednom u budućnosti bude jazz klub u Zadru, ima nas koji bi sigurno dolazili i uživali u večernjem druženju u takvom lokalu. Ja doduše imam ekipu za jammanje, ali na privatnoj bazi. I sviramo više free stil.
- U uvjetima takvog nepostojanja (jazz) scene, gdje pronalazite smisao u djelovanju?
- Smisao je u muzičkom napredovanju, osobnom razvoju percepcije i njegovanju mladenačkog sna koji me je i pokrenuo da pokušam spoznati muzičko izražavanje. To uvijek pruža užitak i izazov.
- Dolazite iz Biograda, još manjeg grada od Zadra. Kako to da Zadarska županija ima tako malo glazbenika koji sviraju, a još manje koji objavljuju albume u kvalitetnim žanrovima, kao što je slučaj s Vama u jazzu?
- Mi smo uspavana sredina, provincija od provincije. Već cca 700 godina, od onog doba kad su se počeli klati Mlečani i Turci naš kraj je samo polagano propadao. Turizam je uletio kao slamka spasa, ali na žalost, još nas je više uspavao. Tako da u tom okružju teško može postojati urbana internacionalna kultura. Pogotovo improvizacijska muzika, za koju glazbenik treba razvijati apstraktni muzički jezik godinama koji ne simbolizira ništa praktično, nego je više transcendentalno nastrojen. Jazz glazba je nastala u sredinama koje su pulsirale na nezamislivo većim razinama nego naša sredina danas. Tako da smo nas par koji se bave time zanimljiv socijalni fenomen. Možda u budućnosti netko bude radio znanstveni rad naslova:„Bizarna socijalna devijacija pojave jazz muzike u Dalmaciji”.
- Koji su planovi nakon promocije novoga albuma, može li iz provincije pronaći put do neke od nagrada u Hrvatskoj u svojoj kategoriji?
- Plan je snimiti novi album i nastaviti se razvijati muzički, nastupati: jer to je velika privilegija - ljudima izvoditi svoju glazbu, zahvalan sam na tome da imam tu priliku. Što se tiče nagrada, teško je doći do neke, ipak u Hrvatskoj su sve nagrade zagrebačke. A ja sam autsajder iz provincije koji nema kontakte ni poznanstva, možda da mi u Dalmaciji osnujemo neku nagradu i podijelimo je lijepo sami sebi i ekola, šalim se!
- Imate li poziva za nastupe na jazz festivalima u široj regiji i europskim zemljama?
- Naš trubač Valdo, s obzirom da živi u Austriji, dogovara mini turneju tamo, vidjet ćemo što će biti.
- Kritika je vrlo pohvalno ocijenila Vaš novi album nazvavši ga „osvježavajuće staromodnim izdanjem” kakvih je na ovim prostorima sve manje. Kao da je snimljen za neke druge prostore i neke druge ljude. Kako doprijeti do domaće publike, barem one koja prati jazz u Hrvatskoj?
- Hvala kritičarima što su poslušali album, to je već super. Do publike se može doprijeti preko svirki, treba nam klub za svirke. Jer muzika je socijalni fenomen. Ako je ljudi čuju, glas se širi i na kraju nastaje ekipa koja ima svoju subkulturu. Dakle, malo eVrića i prostorčić i lansiranje može započeti...