Mladi i uspješni zadarski glumac Luka Knez dobitnik je dva velika priznanja. Nagrade hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika za ulogu Šime u predstavi Beštije, Teatra &TD te Nagrade Ivo Fici za najbolje glumačko ostvarenje glumca do 28 godina za ulogu Jakov u predstavi Mala zabava na 30. Festivalu glumca. Glumio je u produkcijama ZKM-a, Teatra &TD, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru, Dubrovačkih ljetnih igara i Kunstteatra.
A sada je za sjajan početak svoje glumačke karijere ovjenčane nagradama dobio još jednu: Grb gradonačelnika koji će mu biti uručen na skoroj svečanosti proslave Dana Grada Zadra.
Kako je jedan nesuđeni FER-ovac i potencijalni kuhar na kraju završio kao glumac? I to nagrađivani glumac?
Ljudi koji me dobro poznaju opisuju me kao skromnog, pristojnog veseljaka nemirne prirode. Postoji samo nekolicina sportova koje nisam trenirao ili barem probao na nekoliko dana dok sam još uz to išao u glazbenu školu i kasnije na dramsku. Već kao mali obožavao sam provoditi vrijeme izvan kuće i nekako se ta radost bivanja među ljudima zadržala i do danas. Čini mi se da je ta osobina jedan od ključnih faktora želje da postanem glumcem kao i dijeljenje vlastitog stvaralaštva s drugima i prenošenje odnosno izazivanje emocija kod publike (pod publikom mislim i na one u gledalištu i na širu obitelj u dnevnom boravku dok te gleda kako se klauniraš kao sedmogodišnjak). Obožavam slušati muziku neprekidno, dobru hranu i dobre ljude.
FER je u tom periodu odluke što ću studirati zapravo bio plan b u slučaju da ne upišem Akademiju. Fiziku sam volio, imao sam i super profesora u srednjoj školi. Uz to, težio sam ka odličnom uspjehu u školi tako da je FER bio logičan izbor. Potencijalni kuhar je više nešto u što volim vjerovati nego što je istina. S vremena na vrijeme uhvati me nalet, dok kuham doma, i onda sanjarim o tome. Nedugo nakon krenem naručivati hranu za van. Glumac sam postao zahvaljujući majci koja me upisala na dramsku na kraju osnovne te sam kroz svoje školovanje sve više shvaćao da se u tome najviše pronalazim i najbolje osjećam. U to vrijeme vjerojatno bi roditelji bili zadovoljniji da sam postao fizičar ili kuhar, ali sada su sasvim sretni sa trenutnim stanjem stvari.
Koliko te odrastanje i školovanje u Zadu oblikovalo kao mladog čovjeka i kakav je osjećaj dobiti ovako priznanje u svom gradu? Koliko ti to znači?
Odgojilo me da volim i cijenim svoj grad i ljude koje sam upoznao tokom svog odrastanja. Ipak sam tu prošao sve što se prođe kroz odrastanje tako da Zadar stvarno je u srcu mome. Teško je opisati riječima zahvalnost i sreću koju osjećam dobivajući ovo priznanje. Teško mi je uopće povjerovati.
Koje bi svoje predstave odnosno uloge posebno izvojio i zašto?
Ne bih izdvojio svoje uloge već ljude s kojima sam imao priliku raditi. Čim je veća kohezija i zajedništvo unutar grupe neupitno je da i predstava biva uspješnija. Imam tu sreću da se susrećem, upoznajem i radim sa inspirativnim ljudima poput Matije Ferlina, Bobe Jelčića, Ksenije Zec. Zadovoljstvo mi je da mogu doprinijeti cjelini odnosno predstavi kako od amaterskih dana u Drami plus gdje su nastale predivne produkcije "Ćelava pjevačica" i "Moj sin samo malo sporije hoda" pod vodstvom Vinka Radovčića do posljednje "Samo kraj svijeta" u režiji Matije Ferlina.
