- Meni je slika Mediterana bijeli kamen. Netko poima drugačije, no meni, Splićanki rođenjem, a ražanačkom burom i kamenjem tog krajolika obilježenom po odrastanju, prva asocijacija na Mediteran je bjelina, kamen. Zato su i moje slike tako reljefne, iako sad već radim i drugačije, cvjetne oblike – kaže Jasna Barišić, slikarica koja je svoje radove izlagala diljem svijeta, od Ammana u Jordanu do UN-a u New Yorku, a radovi joj se i danas nalaze u privatnim i javnim zbirkama poput brazilske Kasinski collection of Art u Sao Paulu.
Unatoč svjetskom uspjehu, Jasna skromno napominje da ona nije akademska slikarica, već je diplomirala na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a sve forme kojima je kroz umjetnost iskazivala svoje emocije, uz evidentnu kolorističku komponentu u posljednjim ciklusima slika, vezane su i uz znanja stečena na fakultetu.
Jasna ima specifičan likovni izraz. U svijetu je prepoznata, nedavno je pozvana da svoje radove prezentira na „Artlingu“, likovnoj platformi na Dalekom istoku, u Singapuru. Prepoznata je, smatra, stoga što nikada nije promijenila tehniku kojom se likovno izražava, a to je reciklirani papir. Priznaje da to ne može biti jedini razlog, već da evidentno njezini radovi imaju u svom ekspresionističkom izrazu svoju vrijednost i snagu, no ističe da je recikliranje njezin medij kojega nikada nije promijenila.
- To mi je omogućilo da se njime mogu izraziti u potpunosti, s obzirom koliko je rad s njim usavršen. Počelo je ciklusom „Mediteran“, radovima koje sam, na poziv Stanka i Duje Mrduljaša, izlagala u Galeriji Kula u Splitu, kasnije i u Palači Milesi. - kaže Jasna.
- Sama tema izložbe nosila je naziv Mediteran i duboko u sebi sam osjetila da se želim likovno izraziti nečim reljefnim, da bude nalik kamenu, bijelo i zaista tvrdo, baš poput kamena. Tada sam shvatila da je reciklirani papir, koji se kaširanjem smekša taman da se može oblikovati, a kasnijim sušenjem je njegova struktura trajno čvrsta, prava tehnika kojom trebam raditi. Kad ga posložim na drvene panele, dobijem točno onaj rezultat kakav sam željela – priča Jasna, čija je kasnija zbirka radova iz ciklusa „Tragovi u kamenu“ doslovno rasprodana diljem svijeta. Ostala su dva primjerka.
„Tragovi u kamenu“ reljefne su slike, s dominantno bijelom bojom, a škrti kolorit prisutan je samo kako bi se bjelina kamena još više istaknula. Jasnina obitelj je porijeklom iz mjesta Podvršje u općini Ražanac kod Zadra, u Ražancu je provodila djetinjstvo, na buri u podvelebitskom kanalu i u blizini „mjesečevog otoka“ Paga, gdje je upijala bjelinu kamena i njime bila fascinirana. Iz Splita se u djetinjstvu preselila u Zadar, gdje i danas živi i gdje ima svoj atelje, a zagrebački trag prisutan je kroz tamošnje studentske dane i dio godina provedenih tamo nakon studija.
- Nije me Zagreb obilježio, iako je to grad koji volim. Pečate su ostavili Split i Zadar, a iz djetinjstva najviše Ražanac – kaže Jasna Barišić, čiji je kasniji ciklus slika „Dugi rezovi“ duboko osoban i emocionalan, a danas, nakon što se prvi radovi reljefne forme od podloge izdižu nekoliko centimetara, radi cvjetove koji u prostor s drvenog panela dosežu „visinu“ od 15 centimetara.
- Da, prevladao je kolorit. To su jednostavno faze. Emocionalne. Nikada nisam radila da bih ciljano nešto napravila, već onako kako sam se osjećala. Danas je to cvijeće i sretna sam da su radovi toliko dobro prihvaćeni u svijetu – kazala je Jasna Barišić čija je izložba nedavno bila otvorena u Baroknoj kući u Ninu, gdje smo s njom razgovarali. Izložila je radove iz ciklusa „Arboretum“ i „Metamorfoze prirode“, pa su tako nazivi slika „Mistična šuma“, „Perunike“, „Rododendron“, „Božur“… Sve je, dakako, rađeno od recikliranog papira, oslikanog i postavljenog na drvenu podlogu.
- Završila sam Građevinski fakultet i svugdje oko sebe vidim da, unatoč genijalnosti stvaranja u građenju, ništa u naseljima i gradovima ne bi bilo lijepo bez vrtova, stabala, cvijeća, zelenila. Europski gradovi jako vode brigu o tome. Trenutačno sam zaokupljena tim kružnim cvjetnim formama i gamom boja – kazala je Jasna Barišić, iz čijih je radova posljednjih godina kamen „nestao“ i zamijenjen je gotovo fovističkim, iako mirnim koloritom. Ovi su radovi također prošli svijet, a saznajemo da su dvije slike prodane i na Réunionu, dalekom otoku u Indijskom oceanu, udaljenom i od Madagaskara 700 kilometara prema istoku…