Zadarski arhitekti autori su najboljeg rješenja za novu zagrebačku česmu. Može li njihov Vodek zaživjeti u Zadru kojem kronično nedostaju javne špine

Krajem listopada prošle godine na zadarskoj rivi postavljen je privremeni paviljon “Žedan na rivi”. Tom provokacijom bez priključaka, kao pozivom na ekološku osvještenost, arhitekti iz zadarskog Studija PIN, Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina, ukazali su na činjenicu kako priključak za vodu nisu mogli dobiti, da su gubici zadarskog Vodovoda samo na Poluotoku 80 posto i da te gubitke plaćaju građani koji nemaju javno dostupnu besplatnu vodu.

Tri mjeseca kasnije “Žedan na rivi” završio je kao prenamjena u modularni namještaj jednog stambenog potkrovlja u Zadru. No, priča o gradskim špinama i dalje je aktualna, pogotovo ako se zna da su Nera i Petar Kozina autori najboljeg idejnog rješenja nove zagrebačke česme. Njihov rad Vodek, koji zvuči zagrebački i slično kao Francek, kako od milja Zagrepčani zovu česmu kojoj je poticaj bio car Franjo, dobio je prvu nagradu na natječaju projekta Ars Publicae. Uzme li se u obzir kronični nedostatak javnih špina ili kanela u Zadru, logično je pitanje može li njihovo rješenje zaživjeti i ovdje?

- Vodek je kompaktna, suvremena, univerzalna česma sačinjena od minimalnog broja elemenata. Otporna je na vandalizam. Voda se kroz jedan vod konzumira na tri različita načina i prilagođena je za ljude svih generacija i za životinje u najnižem dijelu. Ta činjenica je iskorak u odnosu na postojeće česme koje programski ne zahvaćaju sve tipove korisnika. Radimo na izradi prototipa kako bismo isprobali "drži li vodu". Vjerujem kako bi zaživjela u Zadru baš zato jer je univerzalna, ali s mogućnošću personalizirane obrade- kaže Nera Nejašmić Kozina.

Osim postojećih gradskih zdenaca, novih špina, česmi, pumpi i pipa u Zadru nema. A niti se predviđaju u novim projektima. Od nedavno su aktivirani zdenci na Trgu Pet bunara, što je pohvalno, ali nije dovoljno.

- Zadar je među gradovima s izrazito niskim komunalnim standardom po pitanju dostupne pitke vode, ali ovo je problem većine hrvatskih gradova. Zašto je to tako pitanje je ne samo volje, već i kulture življenja te civilizacijskog standarda. Nema zakonskog alata kojim bi se propisalo koliko česmi treba biti u gradu, ali Grad može donijeti komunalne odredbe ili odluke poput onih kakve ima za postavljanje druge urbane opreme poput klupica ili kanti za smeće.Ti "gubici" vode neusporedivi su u odnosu na one izgubljene u vodnoj i kanalizacijskoj infrastrukturi- poručuje Nera Nejašmić Kozina.