Zvučalo je nezamislivo, ali evo me u Grazu, bio sam u Padovi - isplatilo se ostaviti maminu kuhinju!

Kako je mobilnost postala moj životni stil? Odgovor na to pitanje krije se u pismu što nam ga je poslao zadarski student Filip Cirkvenčić i to povodom obilježavanja 30. godišnjica Erasmus+ programa. Filip je poželio s vama podijeliti svoju priču i iskustva koja je stekao u studentskim razmjenama, Evo njegove priče:

Moje ime je Filip i studiram talijanski i geografiju na Sveučilištu u Zadru. Trenutno se nalazim u Grazu, drugom najvećem gradu Austrije. Sjedim u naslonjaču (da, dobro ste pročitali) svoje sobe s pogledom na znameniti Schloßberg i razmišljam pomalo retrospektivno kako moja druga studentska razmjena uskoro završava.

Četiri mjeseca Ceepus programa prošla su prebrzo, pravi klišej. Sjećam se kako sam već s 18 godina sudjelovao na svojoj prvoj mobilnosti, razmjeni mladih od nekoliko dana u Sloveniji, tada je to bilo dio Youth in Action programa. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedio je još jedna projekt u Poljskoj, iza kojeg je slijedio još jedan i tako u niz.

I s tim je počelo, s malim kratkim razmjenama i projektima, a samim time i po prvi put gotovo besplatnim putovanjima. Zvučalo je gotovo nezamislivo svim mojim prijateljima. Čim sam počeo studirati geografiju i talijanski na zadarskom sveučilištu znao sam da moram otići na Erasmus + studijski boravak. Za tih pet mjeseci na drugoj godini mogu reći samo najbolje.

Cijeli grad je jedno veliko sveučilište sa zgradam fakulteta na gotovo svakom koraku. Srijeda je tradicionalan dan za druženje na Piazzi dei Signori i izlaske, što i profesori znaju (jer su se i oni tako zabavljali), stoga se nerijetko desilo da u srijedu poslijepodne nakon predavanja profesor kaže - Zabavite se večaras.

Mladi su posvuda. Od jutra na tipičnom talijanskom doručku u barovima - kava i kroasan, kasnije ručak u menzi ili panzerotto s nogu, poslijepodne obavezno čuveni spritz, dok navečer može ponovo jedan ili dva spritza. Bicikli, moram spomenuti bicikle. Kažu da je Amsterdam grad bicikala, ali Padova je definitivno tu negdje. Gotovo svi koriste bicikle, koji se nabave prilično jednostavno ( u parku ili pošteno preko raznih grupa) i jeftino.

To iskustvo je prošlo brzo, ali ostavilo je velikog traga na meni. Postao sam odgovorniji i samostalniji, znatno sam poboljšao znanje talijanskog i engleskog jezika, definitivno se oslobodio straha od nepoznatog i „nesigurnosti", našao nove prijatelje iz drugih zemalja te na taj način naučio puno o njihovim kulturama i jeziku (a znate što se prvo nauči na stranom jeziku).

Vratio sam se u Zadar i odmah prvog dana počeo upoznavati erasmus studente te sam tako izbjegao čuvenu posterasmus depresiju - samo sam produžio svoj erasmus u gradu u kojem inače studiram. U listopadu sam počeo sa svojom drugom studentskom razmjenom, koja sada završava.

U Grazu mi je bilo dosta drugačije nego u Italiji jer ipak je teško ne uspoređivati s prvim iskustvom razmjene. Italija je definitivno više orijentirana zabavi, studenti i profesori su opušteniji, ljudi i općenito kultura je sličnija našoj - jer ipak vam nedostaju one naše kave i druženje od par sati u kafićima.

Svaka država i svaki grad opet ima svoje čari i na Ceepus programu sam samo nadogradio svoje iskustvo, no u biti je vrlo slično Padovi. Za razliku od padovanskog sveučilišta gdje smo imali više predavanja (po dva ili tri puta na tjedan) u Austriji smo morali više raditi za sam kolegij. Morali smo gotovo iz svakog kolegija napraviti referat i/ili napisati esej uz dodatne ispite na kraju.

Vezano uz nova iskustva i razvoj mladih, bitno je da upravo oni shvate koliko puno mogućnosti postoji za odlazak na mobilnost, od onih u trajanju od nekoliko dana, pa sve do nekoliko mjeseci. Nikad nemojte zaboraviti i na brojne seminare i konferencije koje se održavaju u regiji i šire. Vrlo često su i u tim slučajevima pokriveni troškovi puta, smještaja i hrane. I uvijek nešto novo naučite, stvarate mrežu poznanstava po Europi i svaki put se kući vratite s jednom novom pričom i referencom u životopisu.

Za kraj želim reći da ima nešto što povezuje sve to u jedno, a zove se Erasmus Student Network ili skraćeno ESN. To je najveća europska studentska organizacija koja djeluje na internacionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini čiji je glavni cilj pomoći dolaznim internacionalnim studentima u prilagodbi na novu sredinu, također pomoći im glede birokracije te ih pokušati integrirati u lokalnu zajednicu organizacijom raznih evenata i radionica kako bi profitirale obje strane, i lokalci i sami studenti.

Ja sam član lokalne sekcije ESN-a Zadar već dvije godine, uživam volontirajući i najvažnije od svega, stalno sam u kontaktu sa stranim studentima, tj. okružen sam svime onim što nosi pojam mobilnost. Moja poruka svim mladima je da se odvažite na mobilnost, na svoju avanturu života.

Znam, teško je ostaviti sve prijatelje, maminu kuhinju i život na koji smo navikli, no isplati se, itekako se isplati. Uživajte i nadam se da ćete poslušati moj savjet.